Odgovor na tekst “Pomognite, please”, autora Miodraga Perovića, Vijesti, 6.9.2013.
Zajedničko intervencijama u Iraku, Avganistanu, Kosovu, Libiji... jeste potvrda američke hegemonije u unipolarnom svijetu. Maska su nekad ljudska prava, nekada ne, ali kao što se Gručo Marks jednom našalio: ‘Ovo su moji principi. Ako vam se ne sviđaju, imam i druge." (Tarik Ali)
Gospodine Peroviću, odgovarate na pismo koje nije upućeno Vama, već američkoj ambasadorki u Crnoj Gori, Su Kej Braun. To već govori mnogo, ako ne i sve. Morali ste odgovoriti, promptno – Vi, koji mene, koji se trudim boriti protiv ideologija svih vrsta, nazivate zakržljalim boljševikom – morali ste odgovoriti, upravo iz boljševičkih razloga. Zarad zaštite ideologije. One, euroatlantske. Zapravo, panameričke. U suštini, moralno trule. Zakržljale.
Možete biti zadovoljni, profesore: bez sumnje, dobili ste plus. Notirala je to, u Vaš dosije, ćuteća Su Kej Braun, pa možda za Vaš podvig, u odbrani “vilsonovskog idealizma”, dozna i Barak Obama. Zar da se u sićušnoj Crnoj Gori, na periferiji američkog živućeg carstva, čuje glas koji remeti mir civilizujuće velesile.
Važnije. Tim činom ste, nesvjesno, slikovito skicirali portret preovlađujućeg, savremenog javnog poslenika: ako i jeste nezavisan u odnosu na lokalni centar moći, intelektualac modernog doba nije u odnosu na onaj planetarni, sa centrom u Vašingtonu. Markuzeovski - jednodimenzionalni svijet, jednodimenzionalni ljudi i jednodimenzijalni intelektualci. Time je u Vama, nažalost, oličena planetarna matrica sistemskog održavanja i širenja američke, između ostaloga – militarističke, hegemonije.
Zar se intelektualac može buniti protiv organizovanog kriminala Mila Đukanovića, a prećutkivati ili promovisati zločine, recimo, Baraka Obame? Sa pravom pričate, na primjer, o Đukanovićevoj odgovornosti u Srebrenici, dok veličate demokratiju SAD koja je na početku okupacije Iraka imala svoju srebrenicu. U toku zauzimanja Faludže: američki vojnici propuštali su civile ukoliko bi uspjeli da pobjegnu, sve osim muškarca, za koje je bila predviđena likvidacija! Riječima Noama Čomskog: “To se širom svijeta naziva genocidom, ako to rade drugi. Kada to radimo mi, to je oslobođenje.”
Zar da se, gospodine Peroviću, sa pravom, ne mirite sa kršenjem ljudskih prava u Crnoj Gori, a ćutanjem mirite sa američkim zatvorom Gvantanamo - ne želeći da politiku zemlje koja ga drži otovorenim nazovete pravim imenom. Ono što vi, tako, promovišete, jeste: Gvantanamo demokratija.
Jedan od najuglednijih listova iz, po Vama - najuspješnije demokratije u istoriji – svojevremeno je objavio razgovor između Henrija Kisindžera i predsjednika Ričarda Niksona. U jednom trenutku Nikson kaže da želi pokrenuti vojni napad na Kambodžu, koji će predstaviti kao dostavu pomoći. Doslovce, da treba “udariti na sve.” Slijedi ono najdemokratskije, profesore: Kisindžer Pentagonu naređuje da se preduzme - “masovna kampanja bombardovanja u Kambodži – na sve što leti i sve što se kreće.”
Jedan od najvećih živih intelektualaca – Amerikanac, Jevrej, pomenuti Čomski – zamislite profesore, priznaje ono što Vi ne želite, ne smijete, ne možete: “Ako izraz otpadnička država definišemo po bilo kom principu, recimo kao zemlju koja narušava međunarodne zakone, vrši agresiju ili masakre, ili povrjeđuje ljudska prava, SAD ispunjavaju sve uslove za dobijanje ovog naziva.”
Čak i davnašnji savjetnik predsjednika SAD Zbignjev Bžežinski priznaje ono, što vi nećete, a što se danas odnosi na veći dio planete: “Brutalna je činjenica da zapadna, a sve više i srednja Evropa, ostaju u velikoj mjeri američki protektorat, sa svojim savezničkim državama koje podsjećaju na antičke vazale.” Navedeno, tek su isječci američkog imperijalnog beščašća, koje je još od vremena njihovog genocida nad domorocima, Indijancima, nepregledno i daleko najveće u odnosu na sva ostala.
Detalj. Kažete, da branim Siriju “ignorišući obavezu međunarodne zajednice da brani prava čovjeka u državama u kojima ih lokalna vlast narušava“. Ko je danas međunarodna zajednica, gospodine Peroviću? Znate Vi: ono što Vašington, i njegov Zapad, nazivaju međunarodnom zajednicom, jeste Vašington. Širite ideologiju: Međunarodna zajednica jednako SAD.
Profesore, da li zaista vjerujete u američku bajku da Vašington napada Siriju zbog hemisjkog oružja, da je Gadafi ubijen zbog ljudskih prava, da je Kosovu obezbijeđena nezavisnost zbog pravde, da je Irak okupiran zarad demokratije, da je Avganistan zauzet zbog talibana…? Ako im je do ljudskih prava, što ne bombarduju Abdulaha bin Abdul Aziza, kralja Saudijske Arabije? Ili, lokalno: što ne proslijede u zatvor Mila Đukanovića, sedmostrukog premijera Crne Gore? Znate Vi odlično, kao što znaju i sirijska djeca koja čekaju američke demokratske bombe, nego ne želite da znate: nije njima do demokratije.
Zamka: nekritički, u duhu kolonijalne potčinjenosti, podržavate (ne samo Vi, već - Vašim riječima - poveliki dio alternative) američke intrese u Crnoj Gori, time cementirajući ne samo njihovu nelagodnu, nezdravu i opasnu sveprisutnost, već i vlast njihovog partnera, crnogorskog Gadafija, kako jednom, sa pravom, nazvaste Đukanovića.
Tu dolazimo do konačnog i središnjeg: ne leži “negativ one svijesti iz koje se projektuje aktuelni crnogorski režim” iza moga teksta, već iza Vašega. I još - ne činim ja štetu Monitoru svojim tekstom, već Vi, Vašim: i zbog iznijetog vazalnog stava spram planetarnog centra moći; i zbog niskog, etiketirajućeg nivoa polemike; i zbog činjenice da je - imajući u vidu da ste jedan od vlasnika glasila za koji pišem – Vaša posljednja rečenica u tekstu, pritisak na slobodu govora.
P. S. Imajuću u vidu ono što ste naveli, neće biti da sam ja taj koji, kako rekoste, nije prelistao knjige Tarika Alija, koji ga zloupotrebljava, već upravo Vi. Jer: bilježite da je Ali autor knjige “Poremećenost svijeta”, citirajući odlomke iz nje. Zarad istine, riječ je o neistini: narečenu knjigu, preciznije – esej, nije napisao Tarik Ali, već libansko-francuski pisac Amin Maluf, dobitnik Gonkurove nagrade, nekadašnji novinar bejrutskog dnevnika „An-Nahar”.
Bonus video:
