Guslarska obmana

Filmska industrija u cilju sprečavanja piraterije sprovodi akcije podmetanja lažnih linkova za skidanje filmova sa torenta. Iznerviran činjenicom da je tri puta skinuo lažni snimak novog filma Veliki Getsbi, moj prijatelj, guslarev sin, odlučio se na neku vrstu odmazde
59 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 06.07.2013. 14:23h

Nadam se da će mi prijatelj oprostiti objelodanjivanje njegove svjetske obmane. Vjerujem da se baš kao u hriščanstvu, u pravom prijateljstvu podrazumijeva nužno praštanje. Možda nije fer sa moje strane igrati na sigurnu kartu oprosta, ali se vodim idejom da neke priče moraju biti ispričane bez obzira na posljedice.

Jednom u životu imao sam priliku da prisustvujem guslarskoj večeri na koju me dok sam bio dijete odveo đed. Za mene je to bilo zatočeništvo, i na kraju te večeri sam dobio temperaturu i povraćao sam. Familija je za moje simptome okrivila koka kolu i bajati kolač iz restorana Dom armije, a ja nisam htio da priznam da je sve zbog gusala.

Osjećao sam krivicu što nemam sluha za nacionalni instrument. Daleko od toga da želim sebe predstaviti kao dijete klavira i violine, ali su mi zvuk gusala i način na koji se pjevač natezao dok je „pjevao“ unosili preveliku tenziju u organizam. Volim gusle, ali kao ukrasni predmet, antikvitet i reprezent naše istorije i tradicije, nikako kao muzički instrument.

Splet okolnosti je učino da među mojim prijateljima bude i guslarev sin. Nije se nikad trudio da sakrije hobi svog oca, ali se nije baš ni hvalisao pretjerano njegovim muzičkim sposobnostima. Desilo se jednom prilikom da njegov otac pred nama, njegovim prijateljima, insistira da mu sin konačno presnimi sve njegove guslarske pjesme na CD. Od toga je sve krenulo.

U početku, najviše što smo mogli da ispratimo od njegovog opusa jeste po jedna pjesma kad prođemo kolima Bokeškom pa Njegoševom ulicom i pustimo gusle sa svježe narezanog CD-a do daske. Naravno da su se prolaznici i ljudi u baštama kafića snebivali. Međutim, vremenom smo se posvetili izučavanju tih pjesama, neke djelove smo čak znali napamet.

Filmska industrija u cilju sprečavanja piraterije sprovodi akcije podmetanja lažnih linkova za skidanje filmova sa torenta. Iznerviran činjenicom da je tri puta skinuo lažni snimak novog filma Veliki Getsbi, moj prijatelj, guslarev sin, odlučio se na neku vrstu odmazde.

Prvo je provjerio koji su to najtraženiji albumi i singlovi na MTV top listama. Zatim je iskopirao imena pjesama i albuma, i pod naslovima najtraženijih pjesama kačio je guslarske pjesme svog oca. Nakon što su traženi albumi izgledali savršeno upakovani, okačio je ih je na par sajtova za razmjenu muzike, uključujući torrent.

Ni sam nije slutio koliko brzo će ljudi sa svih strana svijeta početi da skidaju i prosleđuju pjesme. U roku od samo nedelju dana, gusle njegovog oca su se raširile po svijetu dok je broj ljudi koji preuzimaju albume svakim danom sve više rastao. Bilo je komentara i upozorenja ispod linka za skidanje koji postavljaju nezadovoljni „korisnici“ čim vide da su obmanuti, ali veliki broj ljudi ne obraća pažnju na komentare u kojima je najčešće pisalo „Fake“.

Ne mogu da zamislim iznenađenje neke Južnokorejanke ili Indonežanke dok ushićena nakon Downolading finished otvori album Rijane, a umjesto novog hita zagusla Crnogorac o sudaru ljutih sablji Turaka i Crnogoraca.

Mnogo ljudi koji su pohrlili za Jay-Z, David Guetta ili Adele, biće obradovani novim zvukom, odnosno tradicionalnim crnogorskim instrumentom. Neki su čak i pisali mom prijatelju, a on im je odgovarao iskreno i objašnjavao kako je sve počelo.

Uspio je da sa ostataka kompjutera Pentium 3, vrlo malo unaprijeđenog novim djelovima zarazi cijeli svijet našim proizvodom. Posrijedi je obrnuti princip piraterije, dakle, pokušavajući da nelegalno skinu albume, potrošači širom svijeta su postali dio obmane i dobili su nešto sasvim drugo.

Možda će se nekom od njih svidjeti crnogorski hard-core, pa će uz pomoć novih programa za identifikovanje i prepoznavanje melodija koji posjeduju noviji mobilni telefoni ustanoviti ko je pravi autor. Albume su najviše preuzimali Indonežani, pa se možda u publici na nekom saboru guslara u Andrijevici sledeće godine nađe i neki novi fan, a da nije Crnogorac.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")