Koji bi to Vrhovni državni tužilac na svijetu dopustio sebi da za tzv. krivični slučaj u fazi izviđanja (skupljanja informacija po nečijoj dojavi), dvaput godišnje, četvrtu godinu zaredom, prijeti preko režimskih glasila onima o kojima skuplja informacije i govori neistinu kad usta otvori?
Nijedan! To može samo vrhovna režimska sluškinja Ranka Čarapić u privatnoj državi po prijavi najkorumpiranijeg DPS – ovog nasilnika, gradonačelnika Podgorice. Posljednji put u emisiji Živa laž u prošli petak, u kojoj je sluškinja još jednom glumila tužiteljku, a voditelj bio srećan što ima sagovornika koji u odgovorima daje više od traženog.
Prvo. Laž je da su suvlasnici Vijesti mogli organizovati utaju poreza kompanije u vrijeme kad je pola vlasništva imao njemački partner. Jer je upravo njemački vlasnik, po ugovoru o partnerstvu, imenovao izvršnog direktora koji je po zakonu odgovoran za zakonitost rada kompanije. Pošto Vrhovna režimska sluškinja goni ljude umjesto da istražuje djela, ona je nezadovoljna izvještajem njemačkih pravosudnih organa jer njemački suvlasnik Vijesti nije potvrdio ono što sluškinja imputira. To joj oduzima i teorijsku mogućnost da ispuni zadatak, budući da je domaća finansijska policija ustanovila da su Vijesti uredan poreski platiša koji plaća višestruko veće poreza nego bilo koji veliki medij u Crnoj Gori.
Drugo. Laž je da su vlasnici Vijesti na bilo koji način organizovano koristili djelatnost kompanije za sticanje bilo kakve lične koristi nezakonitim putem. To vrhovna režimska sluškinja pouzdano zna jer godinama, jednom nedjeljno, kontroliše sve bankovne račune i svu imovinu vlasnika Vijesti i njihovih užih i širih porodica. Montažu joj otežava i to što nigdje na zemnom šaru nije našla da crnogorski suvlasnici Vijesti imaju imovinu osim u Crnoj Gori.
Treće. Laž je da su ikada postojale ikakve interesne veze između vlasnika Vijesti i CKB, osim što su list i vlasnici lista uzeli nekoliko puta kredite od CKB pod istim uslovima kao i ostalih trista hiljada klijenata banke i uredno ih vraćali. Istina je da se CKB reklamirala u Vijestima kao najuticajnijem listu u državi, u vrijeme starog menadžmenta kao i dan danas. Jedina neposlovna veza između vlasnika lista Vijesti i bivšeg menadžmenta CKB prije njene prodaje bio sam ja (autor ovog teksta), budući da sam suvlasnik lista i brat bivše direktorice CKB. Ta veza je upravo razlog stradanja bivših direktorica CKB, a ne bilo kakva kriminalna radnja. Čarapićka ispunjava želju vođe režima koji je javno tražio moje hapšenje, što najbolje potvrđuje da je profesionalna sluškinja a ne profesionalna tužiteljica.
Četvrto. Prije nego što je postala vrhovna režimska sluškinja, Čarapići su pobjeđivali na tenderima čiji je ukupni godišnji iznos bio sto puta manji od iznosa tendera na kojima sada pobjeđuju. Čarapiće, u ime režima, kroz život promiče gradonačelnik Podgorice, a sluškinja štiti tog nasilnika od njegovih krađa i nepočinstava. Sluškinja se svim silama bila upregla da njegovo razbojništvo nad novinarima svali na pleća našem današnjem glavnom uredniku. Čarapićima tenderi, Jovoviću zatvor. Tokom tri i po godine suđenja, sluškinjine montaže u potpunosti su razgolićene, pa je Mugoša morao da prizna svoje laži i nepočinstva, a sud da pravosnažnom presudom proglasi Jovovoića nevinim. To je istovremeno pokazalo da Mugoše, Čarapići et al. čine organizovanu kriminalnu grupu.
Peto. “Slučajevima” CKB i Vijesti vrhovna režimska sluškinja se preporučuje vođi režima za reizbor. Po definiciji Svjetske banke, korupcija je zloupotreba javnih ovlašćenja radi sticanja privatne koristi i vezana je za rad državnih institucija. Da ne bi tužioci gubili dragocjeno vrijeme koje treba da troše na zaštitu državnih interesa, preporučuje im se da sporove privatnih kompanija i privatnih lica prepuštaju privatnim tužbama. Vrhovna režimska sluškinja postupa suprotno. U slučaju Vijesti bavi se golicavom pričom o strukturi vlasništva, izmišlja zlopupotrebe na berzi i rijetke medijske nagrade čitaocima/gledaocima naziva igarama na sreću. U slučaju CKB, iako ne zna šta je depozit, kolateral i bilans banke, da ne govorimo o rezervacijama i operativnom riziku koji je redovna pojava u bankarskom poslovanju, izmislila je krivično djelo kojim može da se bavi po službenoj dužnosti i zamahala pred Briselom i Vašingtonom kako je napravila doprinos u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem govori Svjetska banka.
Šesto. Vrhovna režimska sluškinja pokazala je u emisiji profesionalnu inferiornost i recidive svijesti iz informbirovske epohe. Nasuprot savremenim konvencijama o pravima čovjeka koje predviđaju da se pritvaranje osumnjičenih koristi kao izuzetna, a ne redovna mjera, ona traži zastrašujuće narušavanje pravne sigurnosti i prava građana, da sudovi odobravaju pritvaranje osumnjičenih bar na mjesec dana, kako bi tužiteljice mogle da u miru rade. Jer, valjda, od Sulejmana i drugih serija ne stižu da pročitaju u domaćem tisku desetinama, vjerovatno i stotinama puta, ponovljenu informaciju da od prije nekoliko godina postoji tzv. bijela knjiga u kojoj su evidentirane mnogobrojne kriminalne grupe koje djeluju u Crnoj Gori.
Kao poznati teoretičar bez stručnih i naučnih radova, čiji je najveći doprinos pravnoj nauci zaključak da kriminalci imaju moral a politička opozicija je nemoralna, stigla je da se bavi Vijestima i CKB, i oduzima pasoš penzionerkama, dok su po Crnoj Gori slobodno šetali i napustili je kad im je zatrebalo, svjetski prvaci u kriminalnom moralu, narkobosovi Šarić, Kalić i Keljmendi.
Sedmo (zaključak). Neumitno se približava trenutak kad će vrhovna režimska sluškinja odgovarati za zloupotrebu položaja i organizovani kriminal kojem je pripadala i koji je štitila. Pod pritiskom Evropske unije i CG će usvojiti zakon po kojem korupcija i organizovani kriminal ne zastarijevaju. Po kojem je odgovoarao predsjednik Francuske Žak Širak nakon dvadeset godina.
Iako na šušama i šušovićima ne treba gubiti vrijeme, radi pouke narednim generacijama, mora im se suditi ako su zlo činili.
Bonus video:
