Počelo je od liberala. Negdje piše o pravu na izbor... Isto tako piše da bi se nešto izabralo moraju biti zadovoljeni, npr. u ovom slučaju,određeni standardi tj. kvalitet življenja dostojan čovjeka gdje bi odluke o upotrebi tijela proisticale iz “prava na izbor”, a ne iz “bijede svakodnevnog življenja”.
Mora se znati da su “dobre ideje” ubacivane u određene kontekste kako bi proizvele najgnusnije i najužasnije zločine. Tome smo sve/i svjedočili, a poneki koji još nisu identifikovani u Crnoj Gori i učestvovali. Priča o legalizaciji prostitucije i droge u Crnoj Gori je još jedan pokušaj legalizacije zločina za koji DPS ne mora da “prlja ruke” ni zloupotrebljava ideje jer mu zato služe koalicioni partneri - prvo je SDP legalizovao ratne zločine i učinio ih nekažnjivim, a sada LP hoće da legalizuje zločine napravljene u miru, zločine nad mladošću Crne Gore koje su prvo činili uduvavanjem droge u sve gradove kako bi biznis cvjetao, a novi regruti se javljali (oni koji ne vole gudure Avganistana), paralelno sa razvijanjem “sponzorstava” - prostitucije.
Slutim da se umanjuju sredstva za sponzorstva (razumijemo da se više ne može bitu u desetak upravih odbora), pa je legalizacija prostitucije zgodno sredstvo kontrole za sigurne (ali jeftinije) usluge. Alarmantno je ali, izgleda, istinito. Kroz ove predloge obznanjuje se državna strategija razvoja koja se priprema Crnoj Gori, a novopridošli “pjevači” su potrebni da to obznane - Crna Gora ima da bude seks-raj u Evropi, poput siromašnih ostrva u Aziji. Ali dostupnija, mnogo bliža, pa bi gospoda-korisnici uštedjeli, a turizam (koji propada po n-ti put) bi dobio na zamahu! Istina je - šta se u ovoj zemlji ima još prodati osim mladih ženskih tijela i drogirane misli? Ove ideje o legalizaciji su samo još jedan dokaz da se rat nad stanovništvom Crne Gore nastavlja drugim sredstvima, dok se krađa resursa države dovršava ili se mora raspodijeliti na nove partnere! Kako se npr. antiratni u koaliciji (sada su većina) ne sjetiše “zakona o lustraciji”, nego se uhvatiše legalizacije društvene patologije, legalizacije postratne traume?
Za one koji ne podržavaju moj stav predlažem da kao primjere “dobre prakse” otvore porodični biznis-prostitucije, eksperimentalno, a nakon toga, ukoliko se to pokaže dobrim primjerom otvore odgovarajuće škole kako bi se vještine pružanja seksualnih usluga usavršavale, dobile diplome i uslovi rada na državnom nivou sa odgovarajućim ministarstvom koje bi uz podršku dugih ministarstava (rada, socijalnog staranja i prosvjete) učinilo ovu privrednu djelatnost uvaženom.
Nakon ovakvog postupka povjerovaću da su se stekli ravnopravni uslovi sa drugim profesijama i razumjeti priču o legalizaciji. Ukoliko ne uslijede ovi koraci smatraću to novom (starom) strategijom rata u miru ili stigmatizacijom žena koje na berzi rada (a sve je veći broj) imaju još jednu ponudu koju treba da iskoriste (onaj koji predlaže legalizaciju sigurno je definisao ovo zanimanje koje će biti zavedeno u zavodima za zapošljavanje).
I ako, na kraju, mislite da su ovo samo riječi i “skretanje sa teme”, varate se - rat nad tijelima i mislima žena neprestano se odvija i samo ponekad, kao ovaj predlog, dobija zloćudnije forme a to najčešće ukazuje na zloćudnije vrijeme koje dolazi.
P.S. Mogu da sumnjam da postoji prostitucija u Crnoj Gori, jer država, a ni predlagači, još nisu dali podatke: koji muškarci koriste te usluge i u kojim prostorima, za koji novac i pod kojim okolnostima žene pristaju da učestvuju u tim aktivnostima. To je minimum podataka koji se mora objaviti da bi se ozbiljno govorilo o bilo kakvoj inicijativi u ovom pravcu. Šaputanje nije dovoljno i uvijek je na štetu žena.
Bonus video:
