"Kada bi neko mogao da nam pokaže bogatstvo u Crnoj Gori, čijim bi se zahvatanjem mogli riješiti problemi u ekonomiji, zar mislite da bi Vlada propustila to da uradi? Nažalost, tog bogatstva nema i zato moramo posezati za onim što je realna ekonomska osnova za rješavanje finansijskih i ekonomskih problema", tvrdi Đukanović. (Vijesti, 29. januar)
Godine, kao što je najavljeno, počinju januarom. Sve su prilike da će tako potrajati, dapače, svi ostali mjeseci pokazaše se kao višak i čisti trošak. Neka je vječan naš januar – kao nekad crveni oktobar. Sve što se bitno ima reći u pošteni januar može stati. To je mjesec kad, između ostalih, međedi spavaju i eventualno sanjaju - o proljeću - a o čemu drugom. Ako međedi uopće sanjaju.
Naivan i dremljiv, građanin poima Vladu kao što i ona samu sebe štuje i rado prikazuje: u svom domenu i šire, posvećenu opštem dobru, moćnu, djelotvornu i nadasve odgovornu. Podoban građanin i siguran glas uglavnom misli o tome što Vlada još može učiniti za njega – nikako da se upita što on može učiniti za Vladu po pitanju integracije i održivosti! Kad je posljednji put siguran glas – građanin nezavisne - pošao u Vladu, predstavio se, iznio svoje viđenje krize, ukazao kako se dolazi do direktnih investicija, pokreće business, proizvodnja čak, smanjuju troškovi, dovlače strani partneri – ćeraju domaći izdajnici i četnici. Vlada očekuje od glasača posvećenost razvoju neoliberalne ideje i prakse, a ne jalovo pravdoljublje minulog razdoblja naše posvećenosti proleterskoj revoluciji. Čemu opanjkavanje bogataša i dobitnika tranzicije. Prema saznanjima Vlade, nema ni jednih ni drugih, ali zato ima trećih: sve go gubitnik i bezemljaš. Tranzicija je morala da se sprovede zbog Evrope i kolektivnog sistema bezbjednosti a ne da bi se neki građanin dohvatio zelene grane ili prvog miliona. Uostalom, nijesmo mi - nego je A. Dedić uglazbio: „Ja pjevam da mi prođe vr’jeme ahaa... (i da zaradim nešto)“.
Predsjednik nam zaista kaže da su poglavari tranzicije tek moralni pobjednici i ništa više. Patriote su to bez preobuke i čistih gaća. Vidjeti da je neko bogatstvo prijenulo k partiji i državotvorcima, uprav onamo ’đe se poštenje uzvisilo zajedno sa mladošću i ljepotom - naočigled svih nas – znači zanemariti veličinu, obnovljeni juriš na nebo i vrednote naše partije. Ne vidjeti šumu od drveća.
Od Kumrovca do Brisela
Valja nam razmišljati kako malim porezima - ne zamlaćujući se proizvodnjom - doći do maksimalnih rezultata. Nadalje, pripuniti budžet uplatama nezaposlenih radnika koji će dobrovoljno pohađati kurseve crnogorskog jezika; izložiti plan pridobijanja glasača lijepim riječima, rasteretiti tijem načinom državne fondove i robne rezerve, relaksirati pretrpane državne institucije novog talasa prepodobnih glasača – potonjih državnih činovnika.
Sjeća se, zanago, Predsjednik DPS-a i Vlade srećnih vremena kad je sticao temeljno patriotsko i stručno obrazovanje. Bile su to godine opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. Iza svakog grma virila je puška, svaki građanin je bio kolektivni sistem bezbjednosti. Strani neprijatelj nije mogao da priviri, a domaći obesnažen, popisan i zaveden (u spisak). Stoga smo se pokazali nečuveno spori i postojani - jači od svake mijene i prolaznosti. Zahvaljujući tome, rodoljubivi pjesnik je mogao sevdalinku o vječnosti našoj da zapoje.
Još stari Grci biljahu u nedoumici da li se suština pojavljuje ili voli da se skriva. Da li postoje bitnosti i esencije što nesaznatljive borave u vječnoj pomrčini? Nekad teški metafizički pojmovi sada su privatizovani i kooptirani od strane DPS iluzionista - nevidljivi poput brzopoteznog bogatstva, nekretnina na pjeni od mora - nastalih na talasu državnosti i demokratije. Zanago, inozemni žiro-računi spadaju u nesaznatljiva noumena nad kojima svako ljudsko zapire saznanje. Za razliku od radničkih plata koje se lasno daju percipirati, oporezovati i kvantificirati prostim računskim radnjama i tromim organima mrzovoljne administracije.
Kralju vjeran Titu odan
Elem, predsjednik po običaju, svojim šećerli retoričkim trikovima, dokazuje da nema onoga čega ima i ima onoga čega nema. Učini nam na znanje da u neoliberalnoj MNE nema bogatstva za oporezivanje - još manje za zahvatanje – makar Vlada nema takvo saznanje i vidokrug. Biće prije da je DPS konačno zaokružio i pritvrdio svoj neoliberalni nauk i zadatak: bogatima bogatstvo – sirotinji bijeda, oskuduca i porez. Taj program (i zadatak) doveo je do predvidljivog i planiranog osiromašenja većine građana i do koncentracije bogatstva društva u rukama malobrojne ekskomunističke - sada već neoliberalne - manjine.
DPS je postao birokratija koja služi privatnoj moći i privatnom bogatstvu, a istina o njihovoj povezanosti ne smije biti otkrivena širokoj neupućenoj javnosti – elem, glasačima.
Po svom konceptu odabrane elite koja će određivati uslove onoga što će se zvati „nacionalnim interesom“ i koja vlada u ime širih masa, neoliberalizam nosi u sebi sličnost s lenjinističkim konceptom „avangardne partije“ koja nas je diktaturom već jednom vodila u srećnu i sigurnu budućnost. Time se krug naših komunista i neoliberala zatvara. Od Moskve do Vašingtona - ne mrdajući ademovicu s mjesta. Što onaj napisao na nadgrobnoj ploči: „Kralju vjeran - Titu odan”...
Bonus video:
