„Mirno spavam, a da li mogu svi, neka razmisle", poručio je Đukanović. (Vijesti, 04.12.2012.)
Čovjek je racionalno biće. Ili, ako nije trebalo bi da bude. U MNE republici naročito. Neka svako razmisli, kako da ovlada podobnošću i vječnim mirom u pogledu nepomućenog sna. Najprije, razumije se, neka mućnu glavom ako je imaju, oni koji nijesu na vlasti – jer onima koji to jesu – ništa, razumije se, ne fali. Niti im ko smije vodu natrunjiti il’ pod prozor pojati...
Eto, katkad naivni Europejci snijevaju nezavisnu Sudsku vlast (u nezavisnoj državi). Ne biva, jer ne može partija u klin a nezavisno Sudstvo u ploču. Država još mlada, a sudstvo neuko i nevješto. Ili neki drugi fanovi, koji su namjerili da pravdu i pravni poredak izrone na opširnoj i hladnoj pučini Atlantika. U skladu sa interesima krupnog kapitala i multinacionalnih kompanija. Mala im i plitka Crna Gora kao podstrek i inspiracija. Trenutno, pravdoljublje vježbaju u Avganistanu - uz zanemarljive troškove poreskih obveznika. A nije isključeno da će naši rukovodioci (ili njihove supruge) jednom, tijekom šopinga, pazariti i donijeti odnekud demokratiju i pokloniti narodu. („Ej narode, narode – evo tebi slobode“.)
Partija je svjetionik, pokazuje put, kako valja spokojno i kreposno živjeti - misliti i pojati. Biti ostvaren i mirno spavati. Stoga mnogi naučnik, inženjer, pjesnik, režiser i romanopisac – željan života a u patriotskom maniru - obrši k partijskom, divnom jatu, smjerno izvršavajući zadatke. Milozvučno parajući vazduh parolama sa topliste n-tog nam mandata i petoljetke. Dapače, država ne može svim ovim krotkim, pitomim, dobronamjernim i podobnim trudbenicima da izađe u susret i ponudi odgovarajuću satisfakciju.
San Vladike Rada
Miran san u MNE je političko pitanje. Na najboljem smo putu da isti postane demokratsko i pitanje održivog razvoja. Sve raditi „ćim prije“ i svakojako – jedino spavati nam valja mirno. Sanjati, najmirniji je glagol – i to je razlog što je kooptiran u politički diskurs. Sve dok je optimalnog broja glasača, noću se mirno spava a na javi sanja: pravna država, Evropa, kolektivni sistem bezbjednosti… državotvorstvo, suverenost, ravnomjerni razvoj. I što se po danu odvažno i glasnije sanja, to se noću slađe i tvrđe spava - prede takoreći.
Možda se tu negdje nazire i zagonetna riječ Vladike Rada: „Moje pleme snom mrtvijem spava“. Rade Tomov je zanago bio zabrinut i neveseo – zbog ovakvog rasporeda snaga crnogorskog društva. Sve su prilike da, pritisnut teškim brigama, nije bio kadar mirnim se snom okrijepiti. Srećnija je dakako kombinacija, gdje prvi ministar (sluga narodni) čvrsto spava, a Narodu poručuje da razmišli da li to može.
Britva cogito
Politički govor najčešće ništa ne znači, ne posjeduje sopstvenu vrijednost, već priziva i oslanja se na nešto drugo – čega nema ali bez čega ne može. Stoga ne vežite političara za riječ - uzaludno je. Uzvratiće žestoko braneći: nezavisnost, revoluciju, državu, ravnomjerni razvoj... Sve krst svoj noseći. Taj se vazda zaklanja i pozajmljuje vjerodostojnost. Stručan za opsluživanje i strateško servisiranje apstraktnih simbola, kojima se neumorno zaklanja, skriva, uspravlja i prsi. Dok ih posve mlađan ne istanji, podere, sve recitujući i mirno spavajući. Oran, vazda veseo, ide u nove pobjede k novim simbolima.
Zaista, na šta misli Britva kad pita: „Da li drugi mogu mirno da spavaju, neka razmisle“. Da li na sve građane – recimo nezaposlene – koji brinu brigu oko održivosti života... ne, za njih bi bilo najcjelishodnije da prespavaju u cjelosti sedmi mandat. (Kao međed zimu u stanju hibernacije). Nezaposleni građani, čak i kao nepodobni, nemaju šta da izgube osim svojih briga i nemaštine - ergo, nema čime da im se prijeti. Nemaju razloga da misle, pak je teško zamisliti da je njima upućen apel sa najvišeg mjesta. Jasno, poruka je za na one koji uznemiravaju i zapitkuju, zalazeći u intimu neukom radoznalošću u jedno tako nježno i zatamnjeno područje ljudske supstance – podsvjesne ravnoteže duševnih sila i održive harmonije istih.
Cogito ergo sum
Za najotpornije, ako takvih ima, opomena ima u nekoliko uže i određenije značenje. Sve dok misliš znači da si u nekom modusu postojanja. Obaška ako misliš trezveno – a to je politički slučaj - dođeš vazda do korisnog i samoodrživog zaključka. Elem, ako upitani snom tvrdijem spava, vidno oran, bez nervoznih pokreta, trzaja i navirućeg hladnog znoja, nakon svih okomitih ideoloških lomova i zaokreta, osiromašenog društva, međunarodnih afera, nerasvijetljenih ubistava u svojoj državi, tader je ponajbolje da mu vjerujemo na riječ i zabrinemo se prevashodno za sebe i svoj miran san.
Prvi ministar mirno spava i siguran je da ne sanja. Sve dok ne počnu da mu se priviđaju pošteni glasači.
Bonus video:
