Ako radiš protiv države, nadrljaćeš, ako pak, radiš za državu, opet ćeš nadrljati!“, formula je za prepoznavanje rđave vlasti. Takva vlast uvažava samo one koji njoj služe.
U tekstu „Mafije i paradoksi“ od 19. avgusta 2011. godine objasnio sam kako zajedno opstaju velikosrpsko srpstvo i crnogorsko antisrpstvo. Odgovor je jednostavan – mafije i službe su im zajednički stvoritelji. Najavio sam da će DPS namjerno izazvati prijevremene parlamentarne izbore i da će uz pomoć manjina pokušati opstati na vlasti. Takođe sam najavio da će iz autoritarnog neminovno preći u diktaturu, kao poslednju fazu njihovog vladanja. Nešto od, u tekstu najavljenog, već je provjerljivo.
Naprijed rečeno se otkriva preko indikatora četiri uslova bez kojih se o demokratiji uopšte ne može govoriti. Prvi uslov je dijalog. Da li je DPS vlast ikada pokrenula dijalog sa neistomišljenicima o bilo kom pitanju? Ne, nije nikada. Drugi uslov je tolerancija. Ima li je u političkom životu Crne Gore? Pošto se Crna Gora svo vrijeme trajanja DPS vlasti, u suštini, nalazi u tihom građanskom ratu u produženom trajanju, to su i metode vladanja adekvatne istom. Po načinu organizovanja i metodama djelovanja DPS najviše liči na vojnu huntu. Brigadiri, koji ne nose uniformu, su opaki ljudi.
Kada se, uoči izbora, na vašim vratima pojavi nepoznati „savjetodavac“ (u suštini specijalac) sa upozorenjem „još jednom razmislite“, to nije ništa drugo nego je zastrašivanje političkih neistomišljenika. Hunte upravo tako rade. Arogancija i nemilosrdnost prema neistomišljenicima osnovna je odrednica DPS hunte, koja je pretvorila Parlamanet u politički komesarijat DPS vojnog štaba. Treći uslov je kompromis. Ima li ga? Ima samo u dva slučaja – onda kada je to potrebno za opstanak na vlasti DPS hunte ili kada je nešto nametnuto iz međunarodne zajednice. Četvrti uslov je konsenzus. Ima li ga? Ne, nema, jer bi DPS hunta njime izgubila osnovni alat koji je, inače, sastavni dio njihove doktrine vladanja, a to su podjele i zavađe, koje hunta neprekidno produkuje.
Najuočljivija crta crnogorskog mentaliteta je kapric. Inače, to je znak prepoznavanja DPS hunte. Mnogi vladari iz kuće Petrovića (da bi podjelama i sukobima vješto vladali) svjesno su proizvodili kapric kod onih drugih. Zato je ljutnja građana neminovno produkovala animozitet prema vladaru, pa i prema sopstvenoj državi. U tome treba tražiti dio uzroka za gubitak države početkom dvadesetog vijeka, jednako toliko koliko je velikosrpsko srpstvo bilo njegovim razlogom. Ima li neke sličnosti sa sadašnjim vremenom? Ima. DPS hunta je danas najveća prijetnja po opstanak države Crne Gore. Državu su toliko uzurpirali da izazvani animozitet prema njima može prerasti u kapric prema sopstvenoj državi.
DPS hunta se godinama plaši slobode i demokratije, jer bi one pokazale njihovu svekoliku nekompetentnost. Da su kompetentni onda zemlju i ne bi doveli u ovakvo stanje. Kao početnici u različitim profesijama, praksu su trenirali upravljajući državom i državnim sistemima. Sa njihovim doktorskim titulama mogu se šepuriti jedino u okrilju hunte. Takvima, inače, sloboda i demokratija donose nepodnošljiv život. Kakvim individualnim, grupnim i kolektivnim kvalitetom ljudskog faktora (sa svih aspekata gledano) neka zemlja raspolaže, može se saznati samo nakon nekoliko promjena vlasti. Do tada će ostati nepoznanica koliko mrak tipova krije svaka hunta.
Ogromno državno i društveno blago, koje je DPS hunta otela, nije oteto puškom. Takozvana politička elita je napravila ideološko-politički i pravni okvir, a onda su u akciju stupili njihovi špekulanti i bleferi. I sve su to uradili u skladu sa donijetim zakonima. Špekulativna berza i špekulativno bankarstvo građanima ispijaju i „poslednju kap krvi“, ali, pravno niko ne može odgovarati, jer se sve radi po zakonu. Umjesto profita iz podrške privredi, ogromni bankarski profiti su nastali iz špekulativnih poslova. Lokalne samouprave daju pod hipoteku državnu imovinu, kojoj je vrijednost procjenjena na mizerne iznose.
Bankarski špekulanti, založnim pravom, preko noći preuzimaju tu istu imovinu i enormno se bogate. I opet je sve po zakonu. DPS hunta ima veću krivicu i odgovornost za organizovani kriminal, u vezi sa Crnom Gorom, od svih Šarića, Kalića, Keljmendija, Subotića i ... Neoliberalna okupacija Crne Gore je najveća veleizdaja u njenoj istoriji. Zbog toga neko mora odgovarati. Ona je proizvela neoliberalnu fašizaciju neslućenih razmjera. Velikosrpsko srpstvo i crnogorsko antisrpstvo opet idu zajedno. Da bi se hunta održala. Mala zemlja, a zemlja velikih čuda!
Poslije svake hunte (kroz istoriju) je došla sloboda, a u slobodi valja graditi demokratiju. Obnova zemlje uvijek je prvorazredna zadaća. Ali, treba biti pripravan na još jednu krupnu obavezu. Naime, ne treba imati dilemu da u Crnoj Gori, kako rekoh, preko dvije decenije egzistira jedan oblik tihog građanskog rata u produženom trajanju. Njegova redovna prateća pojava je PTSP (post traumatski stresni poremećaj) ili „Vijetnamski sindrom“, kako se uobičajeno zove. Ko se ovom materijom teorijski iole bavio, nije teško uočiti znake njegovog prepoznavanja.
Kroz istoriju, PTSP je odnosio više žrtava od samog rata. Pripadnici službi i policije su potencijalno najugroženiji. Oni su svjedoci mnogo čega. Kako pojednostavljeno objasniti šta je to PTSP. To su ona šok iznenađenja kada neko, „bez razloga“, potegne obarač na bližnjega svoga, ili kada neko neprekidno trnira strogoću na svojim najbližim, opet „bez razloga“. Porast broja samoubistava alarmantno upozorava. Nije ovo lako ni pomisliti, a kamoli izgovoriti ili napisati. Moja je dužnost da to uradim. Kako bi se spriječile još veće posljedice.
Bonus video:
