Mislim da se protekli izbori razlikuju po jednom, naročito bitnom elementu: ovo je bila predizborna kampanja tokom koje su se u propagandne svrhe najmanje zloupotrebljavale nacionalne zastave. Živeći dane predizborne kampanje, nekada smo zaboravljali da postoji spoljni svijet, da mimo zastave i primitivnog nacionalističkog pokliča, postoji bilo koje drugo sredstvo koje na drugačiji, sofisticiraniji način daje osjećaj pripadnosti određenoj grupi, zajednici, koja ne mora nužno biti nacionalna. U našoj verziji predizborne kampanje Građanin je bivao utopljen u kvazipolitičku svakodnevicu, u banalizovani radikalni dualizam crnogorskog društva. A, ni ovoga puta nisu izostale poruke manjina i poruke manjinama, istina vrlo nemušte i na trenutke smiješne.
Nezavisno od rezultata izbora, nesumnjiva je krajnja “dijagnoza”: da je opet pobjednik crnogorski birač, da će sastav najvišeg predstavničkog tijela u Crnoj Gori biti ogledalo njegove volje. A Vox populi je vox Dei. Koliko god neko bio ljut i na vox i na populus! Pobjednik izbora je građanska svijest, jasno izražena brojem glasova za one stranke i koalicije koje Crnu Goru vide kao državu svih njenih građana, nasuprot onima koji lamentiraju nad avetima devedesetih, istovremeno insistirajući, tokom “postizborne kampanje”, na formiranju suludih i nekonzistetntnih koalicija, računajući valjda da maska navodne demokratije i vapaj nad sudbinom države, kojoj su do juče radili o glavi, može sakriti političkog monstruma od recidiva prošlosti.
Bez obzira što će formiranje Vlade biti rezultat postizbornih koalicija sa političkim partijama sa nacionalnim predznacima, pobijedila je građanska, proevropska svijest Crne Gore! U Malesiji iznad svega! Strah koji je Građanin osjećao prije izbora, strah od pobjede onih koji su najglasniji, a najmanje u pravu, nestao je debaklom dvije liste koje su na istovjetan način pokušale izigrati osnovne društvene postulate, postulate koje su Albanci još od davnina urezali u Kanon Leke Dukađinija: da se čovjek od čovjeka NE razlikuje!!! Pa ni po naciji, ni po vjeri!!! U godini kada se slavi veliki jubilej albanskog naroda – vijek postojanja države, pod plaštom domoljublja i zaštite nacionalnih interesa, dvije političke grupacije su se usudile da, sastavom lista svojih kandidata, udare na temelje albanskog multivjerskog društva. Sve to za koji glas više, za mrvu vlasti! Zaigravši sada već otvoreno na kartu vjerske podjele u Malesiji, političke grupacije koje su na svojim listama imale pripadnike isključivo rimokatoličke, odnosno isključivo islamske vjeroispovjesti (uz jedan izuzetak koji tako nedvosmisleno potvrđuje pravilo), nadale su se da će perfidno izigrati albanske birače, da će, ističući vjersku pripradnost, uspjeti da se sa njima identifikuju, uvjeravajući ih na taj način da je glas za njih – glas za istinske predstavnike i nacije i vjere! Na taj način su se lideri ovih grupacija usudili ući i u opasan politički vrtlog i postali su glasnogovornici onoga što je, u ne tako davnoj prošlosti, pokrenulo neke od najvećih zločina i užasa modernog doba. Malesija je takav pokušaj vjerske segregacije surovo kaznila 14. oktobra. Albanci nisu dopustili da pomenute političke grupe, navodno veliki zaštitnici albanskih nacionalnih interesa, razdvoje ime Đerđa Kastriota od Skenderbega, nasljeđe Ljuiđa Gurakućija od Ismailja Ćemaljija, Isa Boljetinija od Prek Calja, Abdulj Frašrija od Đerđ Fište…
Da ironija bude veća, ovi i ovakvi “nacionalni” pregaoci su se nakon debakla pozivali na afirmativnu akciju po kojoj im “pripada” mandat i zrno vlasti, uz vapaj da Albanci neće biti adekvatno zastupljeni ukoliko ih baš oni ne budu “autentično” predstavljali, a pritom zaboravivši da pogledaju na rezultate po biračkim mjestima i preskačući činjenicu da na polovini biračkih mjesta u Malesiji oni koji propagiraju autentičnost nisu osvojili niti jedan jedini glas – a da su na velikoj većini ostalih biračkih mjesta osvajali tek do dvadesetak glasova, pa su im birači tako nanijeli istinski, autentični žig sramote koji je, makar u Malesiji, snažniji od gubitka političkih prava.
Albanci su se čvrsto oduprijeli unutrašnjim podjelama i, što je još značajnije, ponovili su nesumnjivu podršku ideji građanske Crne Gore. Ovi izbori će biti jedna teško naučena lekcija za sve one koji nacionalni identitet pokušavaju odbraniti iz kvazi-patriotskih busija, govorima kojima se poziva na mržnju i otpor svemu što je “drugačije”, “tuđe”. A, prvaci albanskih partija sa nacionalnim predznakom, jednako kao i albanski predstavnici u građanskim partijama i koalicijama, imaju pred sobom zadatak da integritet Albanca, Građanina, zaštite, na primjer, osudom izjava poput one presudom nezadovoljnog advokata nakon završenog suđenja u podgoričkom Višem sudu: “…presude se donose kao da smo u nekakvoj Albaniji, kao da se primjenjuje nekakvo albansko zakonodavstvo…”. Očekivah da se, u konkretnom slučaju, čuje makar glas ovih “autentičnih”… Niko ništa… Hic Rhodus, hic salta… AMDG!
Bonus video:
