Nazva me juče đed, nakon četvrt vijeka. Silno se obradovah, kroz glavu projuriše brojne dogodovštine iz djetinjstva...
Rastopih se sav, pitam ga kako je.
- A, dobro, moj Slavo, samo da nije vijesti od vas.
Zbunih se, a đed osu kao iz mitraljeza.
- Kakve to medalje dijelite, sunce li vam krvavo...
- Ma, pusti politiku, đede. Kako je baba?
- Kako, džangriza kao kada me izbaviše iz četničkog zatvora u Kolašinu, eto kako... A što jes - jes, zaslužili su medalje, vole ih Krvati, muslimani, Srbi, vlast će da formiraju. Jugoslavija na okupu, bratsvo i jedinstvo...
A crni đede, pomislih naivno, vas si crven bio, a sada tako zboriš, a nijesi, srećom, ni zapamtio prvoborce - antifašiste iz DPS-a. Šta li to čitaš tamo na Katuništu...
- Bogami, kao da su tebe pitali, medalje dobiše Filip, Ranko, Milo, Igor - sve visoki ljudi, takve si volio...
- E oca ti očinskoga, a šta je s Mugošom?!
- On ti je osvjedočeni antifašista, baštini narodnooslobodilački rat skoro kao svoje imanje na Marezi. Uostalom, to borci dijele, što ne pitaš njih. I nemoj tako za Miomira, ima on smisla za gerilsko ratovanje i ulične borbe... Šta će, nijesmo svi mogli prispjeti da 1941. pušku uzmemo.
- Mantrak borci, oni su pomrli.
- Kako pomrli, ima živih, medalje SUBNOR dijeli?
- Beli, da ima, još po đe koji, ali njih je vrijeme ranilo. A značke dijele SUBNOR i antifašisti, to je kao podmladak neki?
- Jes, đede, biologija je neumoljiva... Mora neko, da se ne zaboravi.
- Hm, dobro zboriš, no me strah da ogadiše i rat i borce. Šta ja tu mogu... Eto vam ih, što god hoćete, zdravi ste... Siti se ispričasmo, a baba me odra na firciku, možda i pakuje karte. Zdravo mi ostaj.
Razmišljam o đedu, do smrti pravom kao strijela, njegovom karakterističnom pukćanju, valjda posljedici čestog posezanja za duvan-kesom...
Prekide me did, poslije dvadeset godina.
- Pa dobro, Crnogorci, šta to radite?
Da li zbog razgovora sa đedom, ili didove Partizanske spomenice, tek bi mi jasno da mu smeta ordenje.
- Kitite se, kitite, sram vas bilo! Veći ste junaci u ratu bili i od nas Krajišnika i od Dalmatinaca, a sada brljate. Crvenite li zbog Save i Peka?
- Takvo je vrijeme, dide, šta ću.
- Pocijepaj onu Spomenicu, a ordenje okači mačku o rep!
Bonus video:
