PROFESIONALAC

I poslije Tita - Duško

Marković je Baranima odmah pokazao šipak, Tito je studentima dao nadu
11827 pregleda 2 komentar(a)
Studentski protesti u Beogradu 1968., Foto: Tanjug
Studentski protesti u Beogradu 1968., Foto: Tanjug
Ažurirano: 23.02.2019. 09:11h

Kažu mi urednici da bi valjalo napisati neki tekst o protestima. Nešto uopšteno.

Kako nisam stručan za taj oblik demokratskog djelovanja, počnem konsultovati raznu literaturu i istraživati po Googleu.

I tako dođem do studentskih demonstracija ‘68 u Beogradu, sukoba sa milicijom i Josipa Broza Tita.

Tito nije dozvolio intervenciju vojske, pojavio se na TV-u na iznenađenje mnogih iz državnog vrha i ukratko poručio - proteste vidi kao spontani revolt mladih ljudi, 90 odsto poštenih studenata, ali tu su se sada infiltrirali razni elementi - od najreakcionarnijih do onih najesktremnijih.

Studente je partija, kaže on samokrički, ostavila same i tu svoju grešku sada sagledavaju. Na kraju je poručio da je vrijeme da se dohvate knjige.

Pa eto i premijer Duško Marković u iznenadnom obraćanju Baranima reče kako Vlada neće raditi protiv volje građana, a posebno ne graditi vrtiće uz policijske kordone, da će spornu lokaciju urediti zasađivanjem 90 čempresa, te će izvući nauk iz ove situacije. Reče i da će planirani vrtić u Baru sada graditi u drugom gradu.

Još uvijek je freško za zaključak da li je Marković prevario čempresare. Oko toga se ne slažu čak ni botovi DPS-a.

Što se mene tiče, Tito je postupio mnogo mudrije nego Marković.

Marković je Baranima odmah pokazao šipak, Tito je studentima dao nadu.

***

U čitavoj ovoj priči mnogo je interesantan barski odbor DPS-a. Tako su prije godinu i kusur odbili privatizaciju dijela Luke Bar, uprkos tome što je Đukanović to od njih javno tražio.

Onda je izbor organa vlasti i gradonačelnika trajao malo duže nego što je uobičajeno za situaciju kada DPS sa satelitima ima komotnu većinu.

Članovi odbora DPS u Baru potom su 13. februara dali “bezrezervnu podršku” Raičeviću oko gradnje vrtića, iako ne piše da li je bila jednoglasna. Pozvali su i “nadležne državne institucije” da se “direktnije” angažuju i sa “većim intenzitetom” pozabave ovim pitanjem.

I onda samo nedjelju dana nakon toga “pljas”. Takvu vaspitno-partijsku šamarčinu nikad niko nije opalio, a bogami ni primio u DPS-u, makar ovako javno, kao u slučaju Markovića i Raičevića.

Sada bi bilo najnormalnije da mlađani gradonačelnik podnese ostavku. I pride ministar prosvjete, Damir Šehović, koji se brzo posu pepelom kako je, eto, i on na strani Markovića, iako o obustavi gradnje vrtića nema nikakve odluke ni Vlade, ni Ministarstva prosvjete.

***

Vratimo se sada malo nazad. Na pomenutoj sjednici odbora DPS koordinator za Bar Goran Jevrić veli sljedeće: glavna prepoznatljivost DPS-a u proteklih 20 godina bilo je jedinstvo među članovima, DPS je u svim izazovnim trenucima prepoznao zamke, važno je da tako i ostane, uprkos opstrukcijama koje dolaze iz raznih domaćih i inostranih nedobronamjernih centara moći.

Zbog toga je važno očuvati vrijednosti DPS-a koje se ogledaju u jedinstvu i nedvosmislenoj podršci rukovodstvu partije, zaključi tada Jevrić.

Retorika primjerena ‘68. Vrijeme neposredno prije i poslije gadno za oba partijska pola - i za Aleksandra Rankovića i njegove istomišljenike, ali i za MASPOK i srpske liberale.

Kažu da je Tito ključao kad su ga sačekale demonstracije u povratku sa odmora na Brionima: “Svaki vrag je na tu vatru stavio svoj lončić, a meni se čini da tu postoji i veliki lonac koji iza toga stoji”.

I Milo Đukanović je na onoj konferenciji za novinare ključao nakon povratak sa Bliskog istoka. Ali ovdje su stvari puno jasnije i prostije nego što je to bilo ‘68. Ovdje sigurno nema nikakve zavjere.

Di Kej je naložio oganj tamo negdje u Londonu i pristavio veliki lonac. Veli Markoviću, tebe neću polivati ovim iz lonca, ti čuvaj partiju. Kreni putem zemljaka Milovana Đilasa, dodaje onaj Ašanin iz URA.

***

Ne kontroliše Di Kej ni proteste u Baru, ni u Podgorici, niti ima uticaja na dešavanja u barskom odboru DPS-a, ni u opoziciji…

To su samo plamenovi moguće revolucije koja je logičan slijed stvari kada se promjene ne dozvoljavaju evolucijom. Takve stvari nije želio da shvati ni Tito, ni njegova partija.

A mi u sadašnjoj Crnoj Gori, pa, majku ti Božju, imamo divnu vlast i divne institucije. Hvala predsjedniku za to.

Sad sve zavisi od toga šta će se po Đukanoviću izliti iz lonca Di Keja.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")