Crnoj Gori su neophodne promjene. Odmah, sada, ne za 5 ili 10 godina. Tu prije svega mislim na promjenu sistema vrijednosti i svega onoga što ta promjena nosi sa sobom, ukratko: kvalitetniji i bolji život građana,davanja više šansi i mogućnosti mladim ljudima i onima sa rezultatima i idejama i generalno - stvaranje jednog ambijenta gdje će se nagrađivati uspješni i kvalitetni, od kompanija do pojedinaca.
Ovdje treba naglasiti da potreba za promjenama ni u kom slučaju nije usmjerena protiv države Crne Gore, njenog integriteta i suvereniteta, poštovanja državnih simbola i dostignutih vrijednosti.
Ovo iz razloga što obično vlast, koja se poistovjećuje sa državom, svakog ko je za promjene proglašava maltene za državnog neprijatelja, što nije tačno. Isto kao što ne bi bilo u redu da neka nova vlast proglasi za neprijatelje sve one koji su bili za prethodnu vlast i bili protiv promjena. Ovo je još jedan snažan argument za davanje šansi novim ljudima u novoj vlasti.
Siguran sam da ne postoji intelektualac i bilo koji zdravo-misleći pojedinac koji ne želi promjene na bolje svojoj državi. Takođe, vjerujem da jedino ko ima neki lični interes za status quo neće, ne želi ili ne može da vidi neophodnost i hitnost za promjenama. Njihova deviza je: što me briga za druge, bitno je da je meni dobro ovako.
Ali nije tako. Umjesto straha od promjena takve treba da je strah da do promjena neće doći. Da ih ne pitaju unuci jednog dana: đede, baba, đe ste bili jadni ne bili, kad je trebalo.
Postoje situacije u životu kada misleći da činimo dobro sebi mi u stvari činimo upravo suprotno.
Zato se često i uglavnom odlučujemo za sadašnjost, gledamo na trenutni interes, a ne ono što će nam donijeti korist i boljitak u budućnosti: nešto što ćemo sada učiniti a od čega ćemo imati rezultate i koristi za 5 ili 10 godina, i kao pojedinci i kao društvo. Jednostavno, bez strategije i ulaganja u budućnost za neku godinu nećemo imati lijepu sadašnjost.
To što sada u većini živimo lošije nego krajem osamdesetih godina prošlog vijeka (izuzimajući manjinu koja se obogatila tokom tranzicije), upravo je posljedica toga što nismo marili i planirali budućnost, već se samo oslanjali i vodili računa o sadašnjosti i trenutnom, dnevnom interesu.
Ja lično, kao pojedinac, stavljam akcenat na promjene u društvu, a ne na promjenu vlasti. Ili, da budem precizan: kada bih bio siguran da će sadašnja vlast brže i jednostavnije inicirati suštinske promjene u društvu koje sam pomenuo, u odnosu na alternativu iz opozicije, dao bih podršku vlasti.
Međutim, ne vjerujem u takvu mogućnost, i zato su, da bi došlo do brzih i suštinskih promjena u društvu, potrebni novi ljudi u vlasti. Uostalom, čak i za slučaj da vladajuća koalicija u Crnoj Gori bude zvanično proglašena od neke ugledne međunarodne institucije za najdemokratskiju vlast na svijetu i u tom slučaju dao bih glas za promjene.
To iz razloga što tada pogotovu vlast ne bi imala želju da promijeni sebe ni bilo što u društvu, a preko dvadeset godina kontinuiteta u vlasti dodatno dovodi u sumnju kapacitet demokratičnosti i osjećaja za promjene. Što je najgore, ova vlast, tj. njeni sljedbenici i aktivisti htjeli bi da se ljudi mijenjaju, umjesto da se ona mijenja kako bi država napredovala ka Evropskoj uniji.
Građani Crne Gore nisu ''udati'' za ovu vlast, pa da je slijede i u dobru i u zlu, i u bijedi i bolesti, do kraja života... Nisu “udati” ni članovi i simpatizeri vladajuće DPSSDP koalicije za nju pa da joj aminuju ama baš sve, bilo to u korist ili na štetu Crne Gore.
Neki kriterijumi moraju postojati, ne može biti znak jednakosti između dobrog i lošeg, između negativnog i pozitivnog. Nije pravedno stalno glasati tako da vlasti bude bolje, a narodu (većini) gore. Zato lični interses ne može da bude iznad savjesti, ne može da bude jači od interesa i želje za bolju budućnost djece i omladine, u boljoj, pravednijoj i naprednijoj Crnoj Gori.
Uostalom, ako neko nije siguran da li se radi ''o velikom neznanju ili korupciji'' od strane vlasti, trebalo bi da se distancira, a ne da ide u koaliciju sa tom vlašću, očito podređujući opšte i državne interese onim ličnim. Toga nema u demokratskim sistemima, već se neznanje i/ili korupcija kažnjavaju na izborima, nedavanjem glasa.
Protiv sam revanšizma i korišćenja ''teških'' termina: rušenje vlasti, sprega države i organizovanog kriminala, skandiranja ''lopovi, lopovi'', itd. Mislim da je to kontraproduktivno i ne doprinosi promjenama. Prije sam za to da vladajućoj koaliciji treba pomoći da ode sa vlasti. Umorni su, iscrpljeni, bez novih ideja, znanja, entuzijazma...
A i mi sa njima. Najgore u svemu je što teška vremena tek predstoje, jer se ekonomska kriza u svijetu po svemu sudeći nastavlja i u 2013. Nikad ne treba zaboraviti da takvi kakvi smo, a kakvi god, naši smo, uprkos svim razlikama i podjelama.
Ništa nije crno-bijelo i ne treba biti isključiv i podsticati bilo kakvu mržnju i negativne emocije. Jednostavno, treba se pomiriti sa činjenicom da su promjene preduslov za savremeno demokratsko društvo i da su neminovnost, tj. da se od njih ne može pobjeći i da će stići prije ili kasnije. A ako je već tako, onda što prije to bolje.
Osjećao sam potrebu da javno podržim promjene u Crnoj Gori, duboko ubijeđen da je to dobro za njenu budućnost i bez ikakvog ličnog interesa, jer sebe trenutno ne vidim u politici nakon oktobarskih izbora. Ipak, uvijek ću rado podržati demokratske procese i sve što smatram da je za dobro Crne Gore.
Uvjeren sam da ćemo sa promjenama brže stići do punopravnog članstva u Evropskoj uniji. Sve će krenuti na bolje, jer će nova energija – energija promjena donijeti novi vjetar u jedra Crne Gore.
Uostalom, promjene vlasti su se nedavno desile u Hrvatskoj, Srbiji, Grčkoj, a nešto ranije u svim državama regiona i česte su kao ''Dobar dan''. Pa neće valjda Crna Gora mimo svijeta? Drugi će glasati za Njih i ostaće im dosta. Vi glasajte za Promjene i Srećno!
Bonus video:
