Nakon raspada SSSR-a politička vlast u Kremlju slijedi logiku igre sa stolicama. Činjenice se pojavljuju, nestaju, onda se opet pojavljuju - i sve to u skladu sa hirovima jednog čovjeka, čovjeka u čijim je rukama upravljač. Tokom većeg dijela ovog vijeka taj čovjek je Vladimir Putin.
Evo najsvježijeg primjera: Putinovo postavljanje ministra finansija Alekseja Kudrina na mjesto predsjednika Finansisjke komore Ruske Federacije. Izbor Kudrina za tu ulogu tjera nas da se sjetimo bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina i njegove potrage za nasljednikom koji bi mogao da sačuva jeljcinsko nasljeđe i zaštiti njegovu porodicu i imetak.
Dok je bio na položaju, Jeljcin je uštedio oko 15 miliona dolara. Na kraju je Putinu, bivšem saradniku KGB, povjerio zaštitu svoje djece i svog novca, a takođe i zaštitu od toga da ode u zatvor. Naravno, sumnjivi Jeljcinov kapital sada izgleda prilično smiješno u poređenju sa ličnim bogatstvom Putina koje se procjenjuje na 70 milijardi dolara i koje je on nekako stekao sa kremaljskom platom od 8,9 miliona rubalja (137.000 dolara).
Ali poslije 18 godina na mjestu predsjednika i premijera, sada je i samom Putinu potrebna zaštita nasljeđa i imetka. Osim ličnog bogatstva, Putin se nada da će sačuvati i paternalistički sistem i vertikalnu strukturu vlasti koju je izgrađivao tokom dvije decenije. Putin je 2008. zaobišao ustavno ograničenje broja predsjedničkim mandata zaredom uz pomoć minijaturnog, poslušnog i po malo čemu pamtljivog vicepremijera Dmitrija Medvedeva. Taj mu je grijao mjesto dok se Putin nije vratio na mjesto predsjednika 2012. Mnogo kompetentniji čuvar mjesta (locum tenens) mogao bi da bude Sergej Ivanov, bivši general KGB. Ali Ivanov je mnogo veći od Putina, koji je došao tek do čina pukovnika. Ivanov je bio očigledna potencijalna prijetnja putinskoj vlasti, pa je zato ostao bez posla, a onda su ga još ponizili ulogom “glavnog botaničara” Rusije dodijelivši mu resor ekologije i saobraćaja.
Početkom maja prošla je još jedna svečana inauguracija Putina (čak se može reći krunisanje), a Medvedev je ponovo preuzeo ulogu mekanog premijera. Bez obzira na mnoge godine na toj dužnosti, Medvedev je do dana današnjeg poznat više po svojim famoznim kravatama i skupim satovima, nego po pravim akcijama.
A korumpiranost samog Medvedeva očito ljuti mnoge Ruse. Kada je opozicioni lider Aleksej Navaljni njemu posvetio priče svojih video zapisa na YouTube, desetine hiljada demonstranata izašlo je na ulice gradova u čitavoj zemlji. Medvedev je dokazao svoju punu nekompetentnost pri rješavanju ekonomskih i socijalnih problema Rusije i zato je sada njegov jedini posao da sačuva Putinovo nasljeđe.
Kudrin, koji će zamijeniti bivšu predsjednicu Finansijske palate Tatjanu Golikovu (iako je bila poslušna, nedostajao joj je status), čini zanimljivu protivežu Medvedevu. Kudrin se 2011. povukao sa mjesta ministra finansija nakon što je javno pretpostavio da je Medvedev nekompetentan i glup čovjek. Postavljanje Kudrina za glavnog računovođu Rusije ima velik značaj jer će mu to mjesto (a time i Putinu) omogućiti da sazna više o korupciji. A sa tim infomacijama Putin može manipulisati bilo kojim čovjekom koji planira da dođe na predsjedničko mjesto. Moguće je i da je njegov cilj da mu Medevedev ponovo bude čuvar mjesta nakon 2024.
Posao Finansijske palate je da provjerava praktično sve i svakoga. Kudrin je već izjavio da će sastavljati izvještaje o radu ministara i ministarstava, a u prvom redu vojske, pomoću koje Putin nastoji da dostigne status velike sile. U martu je Putin vojsci posvetio skoro trećinu svog godišnjeg obraćanja, prodemonstriravši nekoliko vidova naoružanja, raketnih sistema i nuklearnih raketa sa “neograničenim” dometom djelovanja.
Putin je oduvijek bio veliki obožavalac “silovika”, bivših sovjetskih vojnih i obavještajnih oficira, oni čine osnovu njegovog kabineta i doprinose neograničenoj vlasti Kremlja nad političkih životom u Rusiji. Podržavajući vojno-industrijski kompleks zemlje, Putin zatrpava silovike poslom i drži ih na svojoj strani. S tim ciljem on je, dijelom, ponovo uveo parade u čast Velikog otadžinskog rata (II svjetski rat, prim.red.) koje su prekinute u vrijeme Jeljcina. Svake godine te manifestacije postaju sve uzbudljivije i grandioznije.
Ipak, prema posljednjim podacima, borbena gotovost Rusije je u najvećem stepenu fikcija, a ne činjenica. “Nepobjedive” rakete kojima se hvalio Putin, padale su tokom testiranja i zato su tek vojna propaganda. Iz tih neuspjeha može se izvući jedan zaključak: neko krade u Ministarstvu odbrane. Drugog ubjedljivog opravdanja za neuspjehe u proizvodnji oružja, koje je naručio Putin, nema.
I zaista, prema podacima novog istraživanja, vojni odsjeci i specijalne službe Rusije spadaju u najkorumpiranije državne ustanove. Tokom 2017. godine oni su bili umiješani u 1.300 od 12.000 koruptivnih radnji, to jest u svaku devetu. Na tom fonu imenovanje Kudrina izgleda kao očigledan pokušaj da se povjeruje kako se “pouzdanom” bezbjednosnom aparatu zaista može vjerovati. Osim toga, na meti Kremlja našao se i sadašnji ministar odbrane, Sergej Šojgu. On je stekao nacionalnu popularnost prije 10 godina, predvodeći Ministarstvo za vanredne situacije. U nastavku je istupao u ulozi spasitelja u vojnoj uniformi, i veoma je impozantno djelovao na čelu vojnih parada.
Za razliku od Medvedeva, kojem se mnogi rugaju, Šojgu izgleda kao lider. Ali to pravi problem Putinovim pretenzijama na ulogu zaštitnika ruskog naroda. Može postojati samo jedan hrabri vođa koji spasava ljude od sibriskih tigrova i leti u deltaplanu zajedno sa ugroženom vrstom sibirskih bijelih ždralova.
Kao i u slučaju sa Ivanovim, Putin se boji da će mu neki naredni silovik jednom postati konkurent za mjesto predsjednika. Sibirsko-mongolsko porijeklo Šojgua, u suštini, lišava mogućnosti da bude izabran u zemlji u kojoj većinu čine etnički Rusi, ali Putin svejedno nije čovjek koji će stvari prepustiti slučaju. Kao potvrda te misli, postavljanje Kudrina propraćeno je saopštenjem da će Jevgenij Ziničev, novi ministar za vanredne situacije, sada odgovarati direktno Putinu. Tim samim, temelj potencijalne Šojguove nadmoći još je više oslabljen.
Ako Putinov suparnik iz vrha organa bezbjednosti postane predsjednik, on će možda odlučiti da stvori sopstveno nasljedstvo, a ne da čuva putinsko. Uloga Medvedeva i Kudrina, rijetkih civila u Putinovom užem okruženju, upravo je u tome da garantuju da se to neće dogoditi.
Autorka je profesorica međunarodnih poslova u The New School i viša saradnica na World Policy Institute Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
