Ćutite gospodine Miliću, kao vaš sugrađanin, krotki filozof mafije, čovjek čije inicijale simpatičnom igrom sudbine dijelite. No, ćutanje vaše glasnije se čuje nego narečeno, marovićevsko, jer na svojim plećima nosite odgovornost najveće opozicione partije i dužnost prema glasačima Vašim, koji priželjkuju bespoštedniju kritiku režima, riječi i akcije, a ne izgovore i prenemaganja, kalkulisanja i odlaganja, čekanja i ćutanja.
Ćutite Vi i Vaši dok Đukanovićeva hobotnica melje, dok se vlast ponovo objedinjava u želji da još jednom osigura davno prigrabljeni plijen u obliku Crne Gore, dok se zbijaju redovi prljave oligarhije, dok Vas opozicija, ozbiljnije, kulturnije i zrelije nego ikada, poziva u istinsko zajedništvo, u veću snagu, u snažniji otpor, u Front.
Ćutite, nijemi na duh naroda kojeg su redom zaboravili i izdali svi: zločinačko-kriminalna vlast, nedovoljno požrtvovana opozicija, ali i oni, sami sebe, svojim, našim, “junačkim” kukavičlukom, “slobodarskim” mirenjem i “herojskim” ćutanjem, sličnim ovom Vašem.
Ćutite i dok pričate kroz usta Vaših poslanika: Damjanovića, Jonice, Laloševića… koji govore o svakojakim amandmanima, tačkama dnevnog reda, poslovnicima, proceduralnim replikama, ali nedovoljno o srcu naše nesreće, o tome kako se okupiti i pocijepati mrežu zla oličenu u DPSDP-u Mila Đukanovića.
Ćutite, onda kada, kao lider najjače stranke opozicije, treba da vičete, da urlate, da kidišete, toliko da požele da odmah ućutite, da požele da vas nema, da požele da vas ubiju. Kao pojedine, prošle. Ćutite, kada treba da planirate, pozivate, okupljate, organizujete opoziciju. Kada treba da opasno, do kosti, smetate. Da nervirate “Pobjedu”, “Analitiku” i ostale biltene grube moći, bojanke familije. Kada treba da nam postajete zdravo dosadni, kao ljetos Ćalovićeva, kao nekada Perović, kao devedesetih Drašković, u Srbiji. Vas nema. Ćutite.
Ćutite i kada obećate da ćete pričati, Vi i Vaši. Na suptilan, a veoma direktan poziv Miodraga Lekića, kažete da ćete, o priključenju Demokratskom frontu, raspravljati na organima stranke, a onda ne raspravljate, ne pomenete, oćutite.
Zatim, ćutite o onom o čemu bi morali pričati, o Frontu, a najednom počnete da pričate o onom o čemu treba ćutati dok se čitava opozicija ne ujedini – o bojkotu. Izbjegavanje.
Ćutite o zajedništvu, onom u čemu se krije klica jedinog mogućeg rješenja i svijetlo zrno nade za ovu beznadežnu zemlju. Beznadežnu, dok su na njenom čelu đukanovići, vujanovići, lukšići, krivokapići, markovići, pejanović – đurišići, vukovići, mugoše… i njihovi kriminalci, tajkuni i kontroverzni “biznismeni” - mićunovići, barovići, subotići, brkovići…
Ćutite i sitno kalkulišete, razmišaljajući u ovom trenutku nedopustivo uskostranački, vodeći se, prije svega, intresima Vaše partije a ne Crne Gore, slijedeći logiku broja Vaših, a ne mandata zagrljene opozicije na čijem čelu prvi put stoji čovjek nesumnjivog iskustva i manira, široke kulture i znanja, za crnogorsku praksu rijetkog ugleda i opšteg prihvatanja. Ćutite pravom čovjeku na pravom mjestu, time ćuteći svima nama.
Ćutite dok nam iz Vaše partije šalju svakojake, često nemušte poruke, koje kradu vrijeme - ono što nam najviše fali, što nam hijene režima uzimaju svakodnevno, decenijama. Ćutite i tako na uši pjevate pjesmu mafiji. Mašineriji za manipulacije time dajete pogonsko gorivo za nove prevare. Đukanovićevski ogavni stroj tako sa dlana hranite za predstojeće izbore. Ćutanjem pričate priču o neiskrenosti i oportunizmu, strančarenju i prizemnoj dnevnoj politici.
Ćutite, gospodine Miliću, iako ste, kada smo Vas posjetili Filip Kovačević i ja, veoma glasno obećali da ćete, čak i Vi lično, biti dio članstva tada proklamovanog “Savjeta za demokratizaciju”, koji je ništa drugo do jedan od začetaka, rani izraz porođajnih muka ovog, sadašnjeg, Demokratskog fronta. Nijeste tada pominjali organe stranke, glavne odbore, mišljenje partije. Sjećate li se da smo tada, nakon našeg susreta u prostorijama Vaše partije, proslijedili saopštenje za javnost u kome je, između ostalog pisalo: ”U otvorenom i sadržajnom razgovoru predsjednika SNP-a, Srđana Milića sa profesorom Filipom Kovačevićem i novinarom Markom Milačićem, u okviru širih i sveobuhvatnih konsultacija povodom njihove inicijative o objedinjavanju svih alternativnih, opocizionih i slobodnih snaga u Crnoj Gori sa ciljem prve demokratske smjene vlasti, predsjednik SNP-a je bezrezervno podržao inicijativu. Srđan Milić je dao svoju punu podršku ideji o hitnosti potrebe formiranja koordinacionog, nadstranačkog tijela pod nazivom “Savjet za demokratizaciju Crne Gore” koji će biti sastavljen od predstavnika parlamentarnih i vanparlamentarnih opozicionih partija, civilnog sektora, sindikata, sudenata, medija“.
Nije li navedeno, upravo ono o čemu danas ćutite, na što vas poziva Miodrag Lekić ispred ostalih opozicionih lidera, zbog čega vas svi čekamo? Zašto sada, kao tada, ne izađete u javnost, i jasno poručite, recimo:”Socijalistička narodna partija smatra da je jedini mogući i pravi način za borbu protiv mafiokratske vlasti Mila Đukanovića u objedinjavanju svih parlamentarnih i vanparlamentarnih slobodnih subjekata. Stoga je neophodno što prije početi pregovore sa opozicionim kolegama”.
Zbog čega danas, kada je napokon počelo ujedinjavanje, kada je stvar postala mnogo ozbiljnija i snažnija, kada je najzad krenulo, zbog čega danas, dakle, ne poručite isto, potpišete istu izjavu, kažete drugima isto ono što i nama, dvadesetšestog dana januara ove godine ? Ili Vam je tada, tako nešto, dnevno – politički odgovaralo? Ili ste bili svjesni da naš tadašnji pokušaj, iz mnoštva opravdanih razloga, nije bio i nije mogao biti sveobuhvatan kao ovaj današnji, u obliku Fronta.
Ćutite, a vremena je malo. Opoziciona javnost čeka.
Bonus video:
