Šta su ispravne granice vjerske slobode? Marijana Tima, liderka holandske Partije za životinje, daje odgovor: „Vjerske slobode prestaju tamo gdje počinje ljudska ili životinjska patnja“.
Partija za životinje, jedina stranka za zaštitu životinja koja je ušla u neki nacionalni parlament, predložila je zakon koji predviđa da se životinje prije klanja moraju omamiti. Predlog je ujedinio islamske i jevrejske lidere u odbrani od onog što smatraju ugrožavanjem njihovih vjerskih sloboda, pošto njihove religijske doktrine zabranjuju da se jede meso od životinja koje nisu svjesne u momentu ubijanja.
Holandski parlament je liderima dao godinu da dokažu da metode klanja koje propisuju njihove religije ne izazivaju više patnje nego klanje uz prethodno omamljivanje. Ukoliko to ne budu mogli da dokažu, zahtjev za omamljivanjem prije klanja će početi da se primjenjuje.
U međuvremenu, katolički biskupi u Sjedinjenim Državama tvrde da predsjednik Barak Obama krši njihove vjerske slobode zahtjevom da svi veliki poslodavci, uključujući i katoličke bolnice i univerzitete, svojim zaposlenima omoguće zdravstveno osiguranje koje pokriva i sredstva za kontracepciju.
A u Izraelu, ultra-ortodoksni Jevreji koji se drže tumačenja da jevrejski zakon zabranjuje muškacima da dodiruju žene sa kojima nisu u braku ili krvnom srodstvu, hoće da u autobusima odvoje muškarce i žene i da obustave plan vlade da okonča oslobađanje studenata religijskih studija od služenja vojnog roka (63.000 oslobođeno u 2010. godini).
Kada ljudima brane da ispovijedaju svoju vjeru – na primjer, zakonima koji na neki način zabranjuju molitve – nema sumnje da su ugrožene njihove vjerske slobode. Vjerski progoni su u prošlim vijekovima bili uobičajeni, a u nekim zemljama se i danas dešavaju.
Međutim, zabrana ritualnog klanja životinja ne sprečava Jevreje ili muslimane da ispovijedaju njihove vjere. Tokom rasprave o predlogu Partije za životinje, rabin Binjomin Jakobs, glavni rabin u Holandiji, kazao je poslanicima:
„Ako više ne budemo mogli da obavljamo ritualna klanja u Holandiji, prestaćemo da jedemo meso.“ I to je, naravno, ono što čovjek treba da uradi ukoliko je poklonik religije koja propisuje klanje životinja na način koji je manje human nego što se savremenim tehnikama može postići.
Ni islam, ni judaizam ne zahtijevaju da se jede meso. I ja ne pozivam Jevreje i muslimane da urade nešto što i sam ne radim, iz moralnih razloga, već više od 40 godina.
Ograničavanje legitimne odbrane vjerskih sloboda na odbijanje predloga koji sprečavaju ljude da ispovijedaju svoju religiju omogućava da se riješe mnogi drugi sporovi u kojima se tvrdi da je riječ o vjerskim slobodama.
Na primjer, dozvoljavanje muškarcima i ženama da sjede u bilo kom dijelu autobusa ne ugrožava vjerske slobode ortodoksnih Jevreja, pošto jevrejski zakon ne zahtijeva korištenje javnog prevoza. U pitanju je samo udobnost bez koje se može – a teško da ortodoksni Jevreji vjeruju da su propisi koje oni poštuju namijenjeni tome da život učine maksimalno udobnim.
Slično tome, zahtjev Obamine administracije da se omogući zdravstveno osiguranje koje pokriva sredstva za kontracepciju ne sprečava katolike da ispovijedaju svoju vjeru.
Katolicizam ne obavezuje svoje poklonike da vode bolnice i univerzitete. (Vlada je već izuzela parohije i biskupije i tako napravila razliku između institucija koje su ključne za slobodu ispovijedanja nečije vjere i onih koje su za tu svrhu periferne.)
Naravno, Katolička crkva će, razumljivo, teško odustati od svoje široke mreže bolnica i univerziteta. Pretpostavljam da bi, prije nego što bi to uradili, uvidjeli da je odredba o pokrivanju sredstava za kontracepciju zdravstvenim osiguranjem u skladu sa njihovim vjerskim učenjima.
Međutim, ukoliko crkva donese suprotnu odluku i preda svoje bolnice i univerzitete tijelima koja žele da obezbijede pokriće za pomenuta sredstva, katolici će i dalje imati slobodu da ispovijedaju i slijede svoja vjerska učenja.
Oslobađanje služenja vojnog roka iz vjerskih razloga bi moglo biti teže riješivo, pošto neke religije propovijedaju pacifizam. Taj problem se obično rješava omogućavanjem alternativne službe koja nije manje naporna od vojne (tako da to ne bi bio jedini razlog koji privlači vjernike tim religijama), ali koje ne uključuju borbe ili ubijanje.
Judaizam, međutim, nije pacifistička religija, tako da se, još jednom, ovdje ne postavlja stvarno pitanje vjerskih sloboda. Ultra-ortodoksni Jevreji žele izuzeće za one koji provode vrijeme proučavajući Toru polazeći od osnove da je za dobrobit Izraela proučavanje Tore jedanako bitno kao i vojna služba.
Omogućavanje opcije služenja državi koje ne podrazumijeva borbena dejstva na taj način neće riješiti spor, osim ukoliko ne sadrži proučavanje Tore. Međutim, ne postoji razlog zašto bi izraelska sekularna većina dijelila uvjerenje da desetine hiljada ultra-ortodoksnih studenata koji proučavaju Toru daju ikakav doprinos naciji, a to definitivno nije naporno koliko i vojna služba.
Nisu svi konflikti između religije i države lako rješivi. Međutim, činjenica da ova tri pitanja, od kojih svako trenutno izaziva kontroverze u svojim zemljama, stvarno nemaju veze sa slobodom ispovijedanja nečije vjere, sugeriše da je pozivanje na vjerske slobode zloupotrijebljeno.
Copyright: Project Syndicate, 2012.
Bonus video:
