Crna Gora gaji političare sklone revolucijama, vizijama, tranzitnim vrijednostima .nečuvenim umotvorinama. Zaludu iskustvo da ta rabota vazda propadne prije nego se završi. Pregnuća ova - gromoglasna u uzvišenosti svojoj - već u začetku prebogata zbrkom, pustim apstrakcijama i šupljinama, jednako isijavaju violentnu političku energiju. Sve sa predumišljajem i ciljem da se regrutuje što više korisnih idiota i neodgovornih gotovana na putu ka srećnoj budućnosti. Kako gotovani i idioti bivaju korisni i srećni -odgovor pruža naša revolucionarna povijest. Koja, naravski, mora biti veoma uljepšana: zbog kontinuiteta poduhvata iste vrste. Revolucija must go on!
Vizija
Obnovljena revolucija posvećena je preinaci duhovne infrastrukture. Komkadrovi, okrenuvši desno u znaku kontinuiteta, trezveno su izmjerili da priča o revolucionisanju ekonomske osnove - ličnom preuzimanju zajedničke imovine i tekovine -nije očaravajuća za glasače. Stoga se izašlo u susret po pitanju padeža i fonema. Lucidan odgovor kojim je vladajuća koalicija presrela budućnost u vidu idiličnog izleta u prošlost. Primjeran je lik simpatičnog partijskog izvršnog Sekletara za obrazovanje - mada ni gospođa Ministarka za nauku ne zaostaje. Iskreno su dirnuti prošlim vremenima kada zubne suglasnike "z" i "s" nije bilo moguće tvrdo ozvučiti: naime izgovoraju se tako što jezik dodiruje (u našem slučaju nepostojeće) zube. Nijesmo ih imali - prednje pogotovo. A sve su prilike - živjela koalicija -nećemo ni ubuduće. Privatizovano. Vratićemo se negdašnjoj jednostavnosti života bez padeža, zuba i pripadajućih suglasnika.
Nacionalno-klasna borba
Sa klasne pozicije idejnog i fizičkog uništenja bogatuna i unutrašnjeg neprijatelja - komunisti prelaze na borbu „nacija" u okviru jedne države. Po principu kome opanci kome obojci. Glavna utakmica zacrtana je između „nacionalnih" Crnogoraca i „nacionalnih" Srba; ostali navijaju, čude se ili nadaju nekome dobitku. Moćan poklič, zvučni efekat - aura takoreći - nepotrošenog pridjeva „nacionalni" odjekuje Crnom Gorom. Narod, tijekom devedesetih dičan i popularan kao imenica - potrošen je. Nacionalni interes međutim - pogotovo iz grla vodećeg političara - obara i nadeblji balvan. Šta balvan -šumu. I državu ako treba. Čime će se podupirati buduće patriote kad i ovaj pridjev prežvakaju i obalave? E, nadaju se zanago, da će tada i negđe, grickati zarađeno i uživati nacionalnu penziju, obaška. Kao zaslužni borci za narodnu stvar.
Sloga
Režim i Opozicija složno razbijaju naciju po etničkom principu. Uspješno i u kratkom roku odrađeno je cijepanje najbrojnijeg naroda po „nacionalnom" ključu. Umjesto odlučnog i sustavnog rada na naciji kao stoprocentnom zbiru ravnopravnih građana - komunisti se još jednom pokazuju nedorasli vlastitim parolama i programima. Državotvorna „nacija" - prepodobni istoimeni narod - primjenom AB rev. metode broji manje od 50% . Troše se obilato sredstva iz državne kase - živi se na dug- ne bi li procenat preturili na 50,01%. Kolariću, paniću, etno zaplićemo... državotvorno otplićemo.
Nečuveno, prvi na planeti, političkim genijem iznjedrićemo dva naroda ili bolje- kako zvonko poje - dvije „nacije": sa dva Jezika, dvije Crkve, dvije matične Države. Ranije je to uspijevalo samo po osnovu religijskog opredjeljenja i uz pomoć okupatora. Sad kad imamo državu...
Srećna budućnost
Srećna budućnost je ključni pojam revolucije kako komunističke tako i tranzitne. Kolonija, protektorat... budućnost je već počela: nije čudo pored ovolike posvećenosti i samoprijegora Centralnih organa partije, podređenih državnih organa i prigodne opozicije.
U međuvremenu. Država investira miliončiće u etničke entitete, da se ćim više ukopaju u svoje osebujne plemenske običaje i svjetonazore - uspostave pokidane veze sa slavnim precima i naravno „matičnim" državama. Država priznaje da je polovini građana maćeha jer. Bože moj, isti imaju „matičnu" državu u regionu. Tako je nastala privilegovana (lukavo nema šta) tranziciona pozicija dijelu domicilnog korpusa koji su „svoju sudbinu vezali za..." - privatizaciju. I red je da sve bude njihovo.
Predsjednik
Predsjednik DPS-a poručuje da ništa učinili nijesmo ako zauvijek ne raskinemo sa mračnom prošlošću i ne porušimo mostove za sobom. Ako je neko nekad mislio daje ovo i ono -sada može biti samo ovo. Ovo nema alternative. On, (predsjednik) zna što je i kako je najbolje vo vjeki vjekova, premda iz temelja mijenja stavove svake prestupne godine. Druže Milo mi ti se kunemo... - nikad više u trule federalne paktove i konfedaracije. Samo tebe ljubimo o Atlantski okeanu.
Što se Evrope tiče - tu smo ti rado viđeni i dobrodošli -ka' nekad na Dedinje. Možemo da biramo, o svom brašnjeniku, kote od Avganistana do Teherana. Gotovo je s Mojkovcem. Lično vam garantuje Nacional socijalistička radnička partija, u dvije kolone DPS&SDP. 'Đe li je peta – sve joj ćetalo.
Bonus video:
