Glasački listić je napravljen tako da i najveći idiot može bez greške da ga ispuni i da bude ponosan što može da učestvuje podjednako kao i ostali građani u odabiru ljudi koji će da „vedre i oblače“ u državi. Rješenje do kojeg nikad neće doći upravo jer ne odgovara izabranima jeste da se organizuje on-line glasanje, a da prethodno treba odgovoriti na par pitanja iz opšte kulture i riješiti nekoliko testova. Tako bi birač dobio bodovnu moć, odnosno ne bi svako imao podjednaku važnost odluke. Ipak, moramo biti svjesni da je takvo glasanje nalik utopiji.
Kad su pisca Mihajla Pantića pitali zašto se ne učlani u neku od partija pa da mu „sve krene“, odgovorio je da bi jedina partija u koju se on može učlaniti bila „Partija zgađenih“ i da bi čak on mogao biti predsjednik te partije. Izrečene nedavno, njegove riječi kao da su bile proročke. Rezultati posljednjih izbora u Srbiji kao da su bili u drugom planu u odnosu na nevažeće glasove. Desilo se da uopšte nije zanemarljiv broj glasačkih listića koji su proglašeni nevažećim, ali da takođe nose i poruku ili crtež.
Sudeći po crtežima i porukama, izgleda da su ljudi zgađeni i da im je jednostavno dosta svega. Ogroman broj nevažećih listića nosio je u sebi pravo stanje svijesti onih ljudi koji su odličili da ne žele više sudjelovati u političkim igrama-podvalama. Ako uzmemo u obzir poruke koje su ispisivali možemo vidjeti da se ne radi o greškama i neumijeću glasanja, već su to proniciljivi ljudi, čak sa mnogo duha u sebi. Iz većine poruka izbijala je ironija i cinizam koji odgovara vremenu u kojem živimo. Bilo je tu i navijačkih parola, prozivki, psovki, ali i Alan Ford fazona i stihova rok grupa, a nije mogla da promakne sjajna veza prošlog i sadašnjeg vremena ukopljena u rečenicu „Bolji život srećnih ljudi“.
Pitanje je šta su postigli, a šta izgubili ljudi koji su izvrgli ruglu svoju građansku dužnost. Budimo realni, često se dešava da ljudi koji su na vlasti u Srbiji i u čitavom regionu prave koalicije ne bi li ostali što duže na vlasti tako da nerijetko vidimo ujedinjenje ljutih protivnika, nacionalista i demokrata, pacifista i radikala. Pod sloganom da je u politici sve moguće, partije funkcionišu i kameleonski mijenjaju programe iz dana u dan. Međutim, broj nevažećih listića je upravo broj svjesnih ljudi koji razumiju nemoć koju pojedinac ima kad dođe vrijeme glasanja. Sociolozi mogu neprestano da objašnjavaju ideju građanske dužnosti, ali zašto glasati ljude koji čim se dokopaju vlasti radiće prvenstveno u ličnom interesu, sve do trenutka kad će veći moćnici od njih odrediti nova pravila po kojim treba da igraju. Dok gledate vašeg predsjednika koji u društvu nekog ministra inostranih poslova djeluje nevažno, da li u tom trenutku vaš glas djeluje bitno?
Ogromnu paniku su izazvale vijesti o broju nevažaćih listića u redovima partija koje su očekivale glasove od tih „svjesnih“ ljudi. Poruka se čula, odjeknula je više nego što je iko očekivao. Odavno se nije desilo da rezultati izbora nasmiju ljude. Makar su u tome uspjeli i treba im čestitati.
Bonus video:
