"Jasno je da ukoliko se očekuje da KAP nastavi proizvodnju da je neophodna državna subvencija u ovom ili onom obliku i da je to cijena postojanja Kombinata", rekao je Katnić. (Vijesti, 17. 04.)
Važna je Ideja - u ovom ili onom obliku. Partija je vazda nosilac Ideje koja presrijeće i privodi budućnost. Vezivali su svoju sudbinu za društvenu svojinu, Titin lik i djelo, Slobu, cijelu i krnju Jugoslaviju. Sve to prođe - oni ostadoše. Nadživjeće, zanago, obnovu i viziju transantlantskog bratstva i jedinstva imperijalista. Saveza kapitalista. Makar kao čitluk sahibije. Površno je dakle misliti da su revolucionari jednoumci. Da boluju od postojanog identita i ničim izazvane čvrstine.
Ideje su barikade, moj kamarade. Život bližnjega svoga damo, Ideju ne damo. Stara je istina i običaj da činjenice stradaju u slučaju otpora i nesaglasnosti sa vodećom idejom. Činjenice su ostatak prevaziđene prošlosti. Kad istrijebiš dovoljno činjenica ostaje čista ideja. Sija tader kao zvijezda... jedinstveno crvena ili mnoštvo žutih – svejedno. Samo da nas vodi kroz bespuća vasione i povijesne zbilje. Ideja bez alternative je lokomotiva demokratskog napretka.
Čo'jek kao nepodobna činjenica
Stvar donekle biva složenija ako se nepodobne činjenice javljaju u ljudskom liku. Ljudski materijal jeste savitljiv i plastičan – poprima oblik ideje u kojoj se nalazi – ali zna da bude otporan i rezistentan. Tader je neophodno preduzeti odgovarajuće mjere. Čemu se, zanago, imaju nadati oni koji nijesu ni očevi ni djeca - AB ili neke druge - revolucije već obični reakcionari, gubitnici, bacači klipova pod točkove i najposlije - ako ne najprije - izdajnici. Lustrirani kao frustrirani.
Čistoća ideje je tim veća i bliže idealu što se izbriše više nepodobnih činjenica. Čistoća (ideje) i čišćenje idu ruku pod ruku. Ako se ruke uprljaju - neminovno je - nema revolucije u bijelim rukavicama govorio je jedan Titin istaknuti general. Pravila službe (ideji) su takva. By the way, iz te plodne osnove – revolucije koja teče - izniklo je i čuveno „etničko čišćenje“ u regionu i šire. Samo što ne rekoše čistoća je pola zdravlja. „Nema čovjeka, nema problema“ – učio je Staljinov ministar, Lavrentij Berija.
Svi u Ideju
Ideja ne gubi sjaj, dapače, ima svojih vatrenih, raspoloženih zatočnika i među našim „obnoviteljima“ tzv. državotvorcima. Idejno i osjećajno zamišljaju Državu: „'Ajte polako - put pod noge“, čuju se svježe poruke neoskojevaca, sunarodnicima – neistomišljenicima - posredstvom demokratskih elektronskih medija. Ne treba sumnjati u njihovu emotivnost i iskrenost... za čistoću spremni.
Poslušnost je ključ svake idejne pobjede. Stoga, svi k neoliberalnoj ideji i istoimenoj socijalističkoj partiji. Ne dajte da vas vara ime: partija jeste sekcija, frakcija, razlomak i parče ali samo teorijski i lingvistički. Bože moj, revolucionara nikad nema previše - neoliberali nijesu izuzetak – otuda njihova dragocjenost i veličina. Dakle, Partija to smo mi… makar umanjeni i u djelovima. Ko ne denja „put pod noge“. Žurimo u integracije.
„Nikada nije ni mogao da plaća tržišne cijene“
Riječ je o KAP-u neoliberalnog sluge tj. ministra Katnića, do neba posvećenog ideji tržišta. I zakonu privatne svojine bez granica i alternative sa tendencijom rasta: dugova, nezaposlenosti, radničkog i opšteg siromaštva. To što KAP nije mogao da plaća račune dok je Partija upravljala njime i nije neko čudo. Fabrike su bile dio društvenog organizma i potvrda ispravnosti partijske ideje. Društvena preduzeća patila su hronično od partijske stege i gubitaka ali su bila društvena. Titini govori vrvili su parolama protivu „tehnokratije“ – stručnjaka koji su htjeli da upravljaju proizvodnjom bez da im se Partija miješa u anode i katode. Neće moći – grmio je Broz – metalski radnik. Što ideja napravi od poštena čo'jeka.
„Tehnokratija“ je konačno dobila priliku za čistu tržišnu utakmicu. Na teren istrčavaju super stručnjaci, managerial class, experti, vični cijepanju atoma, lišeni suvišnih obzira, motivisani astronomskim platama i istorijskom misijom pobjede ideje ličnog i privatnog egoizma nad tupavim i sumnjivim zastupnicima društva solidarnosti i socijalne pravde. Država i Partija ovoga puta na njihovoj strani. Nezavisno Sudstvo. Riječju, revolucionarni tržišni pomak k privatnoj svojini. Utakmica izgleda unaprijed dobijena. Badava, dobitak odnosno gubitak isti. Nesuđenom pobjedniku tj. davljeniku priskače upomoć Država: proizvodnja (gubitaka) ne smije da stane. „ U ovom ili onom obliku“ – pojašnjava ministar Katnić.
Pojašnjenje
Kada padne u gubitak, kruti egoista - poduzetnik, metalik sive boje – jedanak se prepodobi u dobroćudnog rodoljuba, komunistu, proizvođača i društveni interes. Vaskrsne komfraza: proizvodnja ne smije da stane, privatnika niko ne smije da bije... ni struja ni okrutni tržita zakon. Život damo, privatnika ne damo. Sreća da smo sačuvali AB kadrove koji znaju kako se čuva društveni interes i privatna svojina.
Kapitalizam koristi samo uskom broju ljudi, uviđa nobelovac Štiglic. Crnogorski kapitalizam bez alternative predvode dvije socijalističke stranke. Ne veli se zaludu: niko nema što Srbin imade.
Bonus video:
