Vrijednostima se nešto naziva jer je egzaktno mjerljivo. Civilizacijski doseg je takav da je sve mjerljivo, čak i u oblastima duhovnosti. To je omogućilo, jednoj od najstarijih civilizacija, onoj evropskoj, da usvoji čitav set mjerljivih vrijednosti, koje nazivamo evropskim. U tom setu se stalno ponavlja da su antifašizam i poštovanje različitosti temeljne evropske vrijednosti.
A kakvi smo mi na ex-Yu prostoru – ranije i sada? Bar po onome što se može izmjeriti. A može se izmjeriti sve. Pogledajmo u tom kontekstu, ovlaš, Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, koje, inače, imaju različit status na evropskom putu. Evo nekoliko mjerljivih parametara.
U istoriji Srba i Srbije, osim za vrijeme vladavine J. B. Tita, teško je naći period u kome oni nijesu ratovali. Složimo se sa činjenicom da pune političke slobode nijesu bile odlika Brozove vladavine. Ali, ne mogu se zanemariti nekoliko faktora koji imaju geopolitički i geostrateški značaj. U veoma teškoj situaciji i u teškom vremenu, J. B. Tito je stao na čelo antifašističkog pokreta koji je, kao članica antifašističke koalicije, dao veliki doprinos pobjedi nad najvećom silom zla.
Nakon toga rekao je NE staljinizmu, koji je postao nova totalitarna opasnost. Kada su blokovske podjele i hladni rat ušli u fazu planetarnog rizika, kroz pokret nesvrstanosti, uspio je ohladiti blokovsko usijanje i nametnuti pregovaranje, kao efikasniji politički alat. Na unutrašnjem planu, skoro sve relevantne različitosti, blagotvorno su mirene bratstvom i jedinstvom.
Socijalni položaj zaposlenih je bio na neuporedivo višem nivou od današnjeg. Izvornog kapitalizma, od 1974. godine, bilo je više od ovog današnjeg koji je, u suštini, špekulativan, vulgaran i brutalan. Zaduženost SFRJ je bila devet puta manja od sadašnjih ex-Yu država.
Da li je te vrijednosti neko tada znao izmjeriti? Evo jednog od više mjerljivih parametara. Sahrani J. B. Titu 1980. godine prisustvovali su šefovi država ili vlada, ili visoki državni izaslanici, iz preko dvije trećine država članica OUN. Nekoliko naznaka. Predsjednika SAD Džimija Kartera je predstavljala njegova majka, što je najveći gest poštovanja prema pokojniku.
Tada najstariji živi antifašista iz javnog života Evrope, predsjednik Italije Sandro Pertini, obilaskom kovčega izazvao je suze mnogih prisutnih. Jedna od najvećih državno–političkih ličnosti Evrope, koja je dala nemjerljiv doprinos njenom izmirenju, bivši njemački kancelar Vili Brant, pokazao je dirljiv odnos prema svome prijatelju.
I tako redom. Šta je poslije svega nabrojanog ostalo Jovanki Broz, partizanki – borcu šeste ličke divizije u antifašističkoj borbi, i supruzi J. B. Tita? Osim golog života i čekanja da se rehabilituju neki učesnici fašističke koalicije, skoro ništa drugo joj nije ostalo.
Zoran Đinđić, borac protiv politike zla u sopstvenoj državi Srbiji, dao je veliki doprinos da se politički dezorijentisana Srbija konačno usmjeri u Evropu, u prostor kome geografski i civilizacijski pripada. Ali, nepobitno je i to da je sa „đavolima tikve sadio“, a od đavola je i nastradao. Svoju, ne tako dugu, borbu je platio životom. Šta poslije njegove smrti ima njegova supruga? Ima sve što Srbija nekome može dati – političku moć, društvenu moć, finansijsku moć. A Jovanka i Ružica žive u istom naselju Beograda. A politički bleferi se i dalje pozivaju na evropske vrijednosti.
Nije mi poznato da se negdje toliko priča o evropskim vrijednostima, kao što je slučaj sa Crnom Gorom. A upravo ovdje se pojavljuju obrisi neofašizma, kojeg u istoriji nikada bilo nije. A na različitosti, posebno one političko – partijske, se kidiše. Do stepena mržnje. A kroz privatizacionu pljačku krade li se, krade. Kako je to moguće, a da građani ne reaguju? Lako.
Političke elite i u Srbiji i u Crnoj Gori su napravile dva poligona sa kojih dejstvuju. Crna Gora je poligon srpskim kleronacionalistima, a Srbija je poligon crnogorskim mafijašima. A političke elite u objema državama su u sprezi i sa jednima i sa drugima. Narod zavađaju, državnu imovinu pljačkaju, širom svijeta lobiste plaćaju, puna usta su im Brisela, a srcem, dušom i sefovima su sa Moskvom. Većina građana je na granici egzistencije, a neki čelnici režima su već na Forbsovoj listi najbogatijih. A ovo dvoje nijesu prirodni saveznici.
Prije četiri decenije Jugoslaviju je pogodila epidemija jedne od najtežih poznatih bolesti – velike boginje (variola vera). Čovječanstvo je bilo u strahu. A onda, ta „trula država“ stupa u akciju. Za mjesec dana epidemija je stavljena pod kontrolu. Napravljen je trijaž sumnjivih, zaraženih i oboljelih. Vrlo brzo je konstatovana pobjeda nad tim velikim zlom. Svjetska zdravstvena organizacija i dan danas izučava zdravstveni sistem države koji je to uspio uraditi.
Čuju se i ocjene da je to jedino Jugoslavija mogla postići. Danas, novonastale države iznenađuje čak i snijeg u januaru ili februaru. Možda bi sistemi i funkcionisali da nije kamera koje nijesu u stanju stići na sve tačke na kojima je bleferima, umjesto da upravljaju sistemom, najvažnije da pred kamerama poziraju i odašilju „evropske poruke“.
A evo i jednog primjera mjerljive ljudske vrijednosti koji može biti poučan Srbima i Crnogorcima, koji i danas kidišu jedni na druge. Pukovnik, ljekar sa VMA, porijeklom Crnogorac (Nikšićanin), sa svojom ekipom tada „upada“ u čačansko porodilište, u najrizičnije mjesto ugroženo variolom verom. Prije nego što on bude zaražen, transfuzijom svoje krvi, jednoj zaraženoj bebi, pukovnik mijenja njenu krv kroz pete, jedinom dijelu tijela koje nije bilo u krastama variole.
Pukovnik i njegov tim su pobijedili. Tadašnja beba danas je aktivni podoficir Vojske Srbije i živi je svjedok mjerljivosti humanosti. Kamere nijesu tražili. Od ovih današnjih se, u sličnim situacijama, ne bi moglo opstati. Zato, jer su im vrijednosti svakojako oskudne.
Pa, da li nam onda treba ta Evropa, koja sve to „mirno“ posmatra? Treba, itekako. Hrvatska se, do nedavno, nije mnogo razlikovala od Srbije ili Crne Gore. Ali, na putu za Evropu, vrijednosti su se počele kantarom mjeriti. Na kantar je morao stati i njen bivši premijer Ivo Sanader. Izmjerene su mu sve „vrijednosti“, a sada se odmjerava cijena tih vrijednosti. „U ime naroda“ – naravno.
Zbog takvih pravila građani Crne Gore, će uskoro imati uvid u Forbsovu listu. DPS, tj. ANB pljuvači, kao specijalci kriminalnog klana, preko raznih „radioveza“, „živih istina“, „p. analitika“, „glasa Čepuraka“ i „TV Bastilje“, uzalud pokušavaju odložiti proglašenje jedne političke partije kriminalnom organizacijom. Tužno izgledaju jer nijesu svjesni da su oni najobičnije DPS, tj. ANB pelene. Vjerovatno je u pitanju veliki ulog, tj. teret.
Bonus video:
