Naše društvo je puno mladih ljudi koji iz neobjašnjivih razloga osjećaju nostalgiju prema periodu u kojem nisu živjeli, odnosno “zlatnom“ vremenu prije njihovog začeća. Posljedica takvog stanja su vjerovatno bajkovite priče roditelja o njihovoj bezbrižnoj mladosti, dok se tuga za prošlim vremenima i idealizovanje prošlosti u odnosu na sadašnjost mogu tumačiti i kao odsustvo sigurnosti u životu.
Koristeći stare skije svog oca marke “elan” (tada Made in YU), moj prijatelj iz više navrata nije uspio u pokušajima da se održi na stazi, to jest više se trudio da se ne polomi, nego što je uživao u skijanju. Na nagovor prijatelja lišenih nostalgičnih osjećanja, dao je oglas da prodaje skije. Oglas se našao u rubrici Razno.
Upravo nostalgija i to što su skije nosile oznaku „Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984“ činili su da interesovanje bude veliko, a na skijama je bio i simbol igara, maskota Vučko kojeg je prije 28 godina dizajnirao slovenački dizajner i crtač Jože Trebec.
Uslijedilo je mnogo poziva i nuđeno je novca dovoljno da je moj prijatelj mogao da kupi polovne skije novijeg modela tako da smo se vratili pretraživanju rubrike Razno. Teško da su građani Slovenije kao mi nostalgični na natpis Made in YU.
Nekad sam čitao obavještenja i oglase u omiljenom dnevnom listu mog đeda, listu koji živi od mrtvih. Moglo je tamo svašta da se nađe, pa i to da se čovjek javno obavještava sve kumove, rođake i prijatelje da se odriče brata od strica jer mu je ukrao tri bačve tropa! Oglasi su prava pijaca naše stvarnosti!
Tender oglasi su preuzeli primat TV i svih ostalih oglasa, vjerovatno jer su besplatni. Ima toliko intrigantnih da ne bi bilo začuđujuće da se pojavi oglas sa sindromom Fausta da neko prodaje i dušu ili da je možda trampi za anuliranje nagomilanih računa za struju, falili bi samo Bulgakov ili Vajld pa da to opišu.
Razno je zaista razno, od oglasa: “Prodajem šemu za izradu Ajfelovog tornja od šibica“ do hit oglasa koji sadrži gradaciju razvoja erotskih pomagala: „Vibratori, kuglice, stimulansi, potencija, duži odnos, maske, lisice, lubrikanti, erotski veš, pumpe, navlake, lutke, DVD, igračke“ nakon kojeg piše i „Besplatna dostava“.
Ipak, oglas koji je osvojio najviše simpatija je kratak, beskompromisan i direktan: “Prodajem pancir košulju“. Kad sam to pročitao obuzela me tuga. Zamislite čovjeka koji prodaje pancir košulju i dozu njegovog razočaranja.
Kakva muka osim nemaštine može da natjera nekog da prodaje pancir košulju i šta je poželio novom kupcu, da je zdravo nosi ili ne? Teško je biti opasan momak kojem niko ne prijeti i čiji život nije ugrožen, tad košulja postaje preteška, žulja žestoko. Izopšten i nevažan je kriminalac kojem ne treba zaštita, ostaje mu samo neuspjeli pokušaj i pancir košulja kao sjećanje na “dobre stare dane“.
Doza nostalgije za Vučkom i pancir košuljom je vjerovatno identična, dok se generacije koje žale za izgubljenim drastično razlikuju. Izgleda da svako odrastanje ima svoje vrijednosti, ikone i simbole, često pogrešne. Generacije koje danas stasavaju teško da će imati za čim normalnim da žale.
Prodajom pancir košulje ne može se obezbijediti lagodan život. Jedno od rijetkih zanimanja koje nostalgični opasni momak u penziji može da nađe je vozač u taksi službi. Treba biti oprezan, možete naići na bivšeg vlasnika pancir košulje, sada već taksistu, a da nemate sitno.
Bonus video:
