"Država rođaka" je u srž javne debate stavila važnu temu zapošljavanja u preopterećenim javnom sektoru - temu, kojom se Institut alternativa bavi od osnivanja, trudeći se da pokrije što više aspekata.
Smatrala sam da je korisno da dam svoj osvrt, na osnovu priličnog broja istraživanja i analiza o ovoj temi. Moram priznati da me autor filma prije izvjesnog vremena kontaktirao da dam komentar. Iako u pauzi od uobičajenih obaveza zbog roditeljskog odsustva, bila sam u iskušenju da pristanem. Nakon sažetog predstavljanja koncepta, koji mi nije djelovao usklađen sa mojim pristupom i poznavanjem teme, ipak nisam nastavila komunikaciju. Zbog toga nemam ni pravo da zamjeram što se u emisiji, mimo ljudi iz politike, nije našao niko sa neutralnog terena. Mediji i novinari inače vole da iskoriste glas "NVO sektora" kao treću stranu ili nekog arbitra, često nezasluženog statusa, jer po mnogim pitanjima ne dijelimo jedan glas niti imamo jedno mišljenje, a ni istu predistoriju bavljenja temom.
Tako, u ovom slučaju, ne dijelim stav sa nekim kolegama koji su nalaze ove emisije onako "đuture" odredili kao posao za tužilaštvo.
Sigurna sam da među predstavljenim slučajevima zapošljavanja rođaka ili partijskih saboraca ima nezakonitosti koje bi zavrijedile oštriju reakciju nadležnih, kao što smo onako usput čuli da je inspekcija utvrdila da je, "ako se ne varam", nezakonito sklopljen ugovor o radu u jednom preduzeću u većinskom državnom vlasništvu.
Ali emisija nam nije ponudila ništa dalje od toga. Nije ušla u procedure koje su iskorišćene da se stvarno zaprepašćujuća mreža rođaka, kumova i poznanika zaposli tamo gdje se zaposlila, osim usput, ponovo sporadično. Jedan od tih primjera je od ranije poznat, kada je ministar poljoprivrede Vladimir Joković, umjesto prvorangiranog, zaposlio posljednjeg kandidata sa rang-liste. I tada me novinar kontaktirao. Uz dio koji je emitovan, o tome kako je zakon unazađen u dijelu izbora kandidata i neka opšta mjesta, pokušala sam da ukažem i na to da je zakon toliko pun rupa, a testiranje podložno tolikim zloupotrebama, da to i što je neko prvorangiran ne znači da je nužno najbolji. Potvrdu toga imali smo vrlo brzo u istom Ministarstvu, u kojem je, u drugom postupku zapošljavanja, za imenovanje predložena inspektorka koja je na listi Uprave za ljudske resurse bila prvorangirana, iako je prethodno osumnjičena za zloupotrebu položaja.
Ove nelogičnosti je teško rasplesti. Zato, iako zastupljena, ova tema u javnom diskursu rijetko odmakne dalje od imena i prezimena i jednokratne kritike, kada se zaposli prvorangirani rođak ili osoba upitnog integriteta, ali i trećerangirani partijski kolega. Najčešće nema daljeg zalaženja u godinama naopako građen sistem, koji je toliko labav i rascjepkan, da ni elementarno pravilo prethodnog oglašavanja ne postoji za veliki broj radnih mjesta u javnom sektoru. To smo sve potanko opisali u okviru mape rizika od neprimjerenih uticaja i korupcije prilikom zapošljavanja u javnom sektoru (https://mapa-rizika.me), koja je dostupna svim novinarima, kao alat da bolje razumiju i lociraju često komplikovane procedure i pravila, pisane sa ciljem da se, ko god hoće ozbiljno da se pozabavi temom zapošljavanja, u njima izgubi.
To, međutim, ne može biti izgovor za njihovo ignorisanje.
Kao što se ne može ignorisati razlika između političkog angažmana, imenovanja u odborima direktora, i zasnivanja radnog odnosa. Upravo to emisija radi kada u istu ravan stavlja od ranije poznat slučaj tetke predsjednika Jakova Milatovića - odbornice u Glavnom gradu, imenovanje u odboru direktora i sklapanje ugovora o radu ili o djelu. Pravo da bira i da bude biran ima svako, u skladu sa Ustavom i zakonom. Da bi izborni zakon mogao da bude bolji, to znamo dobro, i da tetka možda ne bi bila birana da postoje otvorene umjesto zatvorenih lista. Ali to je već tema izbornog zakonodavstva, a ne partijskog zapošljavanja. Kriterijumi za izbor odbornika u Skupštini Glavnog grada i samostalnog referenta u nekom preduzeću u većinskom državnom vlasništvu jednostavno ne mogu biti isti. Zato se stavljanjem u isti koš procedure preuzimanja ili popune nekog radnog mjesta, na jednoj strani, i izbora odbornice, na drugoj, tema zapošljavanja nepotrebno razuđuje, ali i zamagljuje. U konačnom, to onda prestaje da bude tema zapošljavanja.
Na drugoj strani, moram priznati da sam uživala u selektivnom moralu sagovornika u emisiji, koja jeste zavidno sistematizovala razmjere nepotizma i politizacije - neiscrpne teme u Crnoj Gori. Nijansiranje pravila i procedura sagovornici razumiju samo kada su oni u pitanju. I to jeste nešto što je postalo vrlo jasno od promjena 2020. godine - zapošljavanje na osnovu zasluga zahtijevaju samo opozicija i nevladine organizacije, iako i jedni i drugi bez zajedničkog rješenja i ideje.
Mi smo se potrudili da ponudimo neke, u Pozivu za raskid sa partitokratijom, ali od poslanika i poslanica dobili smo dva odgovora spremnosti na dijalog - od poslanica Radinke Ćinćur i Drite Lole.
Uz zahvalnost što je emisija Televizije Vijesti, uz sve ovdje skicirane zamjerke, u prvi plan vratila ovu važnu temu, nadamo se da će spisak donosilaca odluka spremnih za reformu ipak vremenom postati duži, a da će naši apeli poslužiti da ova tema odmakne od međusobnog upiranja prstom od strane političara različitih opredjeljenja do konkretnih rješenja, koja se neće pogaziti prvim narednim izborima. U suprotnom, mreže će nastaviti da se granaju, imena i prezimena da se ređaju, prilično neiscrpno - za još mnogo epizoda "države rođaka" ali i države loših zakona, korupcije i neprimjerene politizacije.
Institut alternativa
Bonus video:
