Vršilac dužnosti direktora policije mr Veselin Veljović lično je na listinzima Duška Šarića unio brojeve telefona premijera i ministra vanjskih poslova kako bi nanio štetu Lukšiću, Roćenu i evropskim integracijama uoči 9. decembra.
Veljović je slobodno mogao u svoje jučerašnje saopštenje da stavi i prethodnu rečenicu jer je vjerovatnoća da je ona tačna ista koliko i vjerovatnoća da listing nije falsifikovao neko od njegovih najbližih saradnika ili preostalih nekoliko hiljada zaposlenih u Upravi policije. A upravo to je ustvrdio v.d. direktora policije, istovremeno „ne isključujući“ da su aferu plasirale „partnerske službe iz regiona“, čime je bacio već izlizanu udicu državne ugroženosti da bi je halapljivo progutali uvijek budni patriotski novinari.
U normalnoj državi, profesionalni šef policije ne bi bez detaljne istrage nakon par dana nikako isključio ni mogućnost da je pristup operativnoj bazi podataka imao i neko neovlašten ili da je neko od njegovih ko je do listinga zakonito došao to zloupotrebio, dostavljajući ga kome treba. Profesionalni šef policije ne žuri sa ovakvim javnim tvrdnjama, a ako se to desi pa se ispostavi da je pričao gluposti, sam podnosi ostavku.
Nije prvi put Veljoviću da prije bilo kakve istrage izvodi definitivne zaključke i obmanjuje javnost. Koliko puta treba još da to uradi pa da premijeru Lukšiću postane jasno da v.d. ne samo da nije sposoban da u javnom interesu obavlja taj posao, već svojim izjavama i djelovanjem tom interesu nanosi direktnu štetu. Istovremeno produbljuje nepovjerenje građana u policiju, a mnogobrojnim časnim policajcima šalje poruku da im se neće isplatiti da svoj posao rade kako treba.
Veljović je prije istrage u svojoj kristalnoj kugli odmah vidio da fizički napad na sina poslanika Medojevića nije politički motivisan.
Nekako je odmah znao i da je prvo paljenje automobila „Vijesti“ izolovan slučaj, doduše šlagvort mu je u ovom slučaju dao sam premijer. Ni prvo ni naredna dva paljenja nije riješio, iako je nervozno nagovijestio da zna ko to radi ali „za inat“ neće to da kaže. (Ne znam zašto ga inspektori koji se direktno bave tim slučajem ne pozovu na saslušanje, natjeraju ga da prizna i poberu lovorike).
Zdrav razum govori da je svrha ovakvih izjava manipulicija i zametanje tragova, još od čuvenih tvrdnji da Mladić nije u Srbiji ili da Šarić nije u Crnoj Gori. Ne može se znati da nešto nije ako se ne zna da to jeste, kako bi možda rekao čuveni Budvanin. Tako Mladić nije u Srbiji samo ako se zna gdje je. Isto tako niko iz policije nije smjestio Lukšiću, samo ako se zna ko mu je smjestio.
Uprkos svemu, gotovo jednogodišnji v.d. zaštićen je kao rijetka zvijer. Štiti ga premijerov partijski šef zbog „ranijih zasluga“. Vjerovatno mu je dodatna zasluga i što je objelodanio da ne može da zamisli da dođe u priliku da ga hapsi.
Izgleda da i jedan drugi Lukšićev činovnik, upravnik zatvora Milan Radović, uživa gazdinu zaštitu. Vlada se bila narogušila da ga smijeni zbog preuranjenih izjava da smrt zatvorenika u njegovom zatvoru nije ubistvo već samoubistvo a da u svakom slučaju niko od njegovih službenika nije odgovoran jer su radili sve po zakonu. To je nakon par sati izrekao kao da istragu vodi on, a ne tužilac pored koga je sjedio. Sad se čini da su Vlada i premijer smanjili doživljaj, pa je Radović i dalje na funkciji. Navodno čekaju supervještačenje iz inostranstva, kao da ima veze sa ponašanjem Radovića da li je zatvorenik ubijen ili se objesio.
U oba slučaja na potezu je Lukšić. Posebno će njegov kredibilitet biti srozan ako ne ispuni prijetnju/obećanje i ne smijeni svoje činovnike koji ne utvrde ko mu je smjestio listing. U posljednjih godinu dana bilo je više prilika da takve ultimatume postavi, ali izgleda najviše boli kad se nepravda osjeti na sopstvenoj koži. A v.d. već pravi odstupnicu, nagovještavajući da će njegova istraga biti duga i neuspješna. Ako mu to uspije, onda ostavku treba da podnese premijer.
Bonus video:
