Mnogi i sada smatraju da napadi od 11. septembra nisu bili jednostavno napadi političkog terorizma, već i dio rata kultura, sudara civilizacija. Dvije stvari koje više od svih izazivaju tenzije kod ljudi u kulturološkim konfliktima su – religija i odnos među polovima, posebno odnos muškaraca prema ženama. Oni su, naravno, tijesno međusobno povezani: religija se često koristi za regulisanje seksualnog ponašanja i odnosa među polovima.
Kulturološka interpretacija događaja od 11. septembra kao sudara civilizacija objašnjava zašto se niz bivših ljevičara pridružilo konzervativcima u njihovom neprijateljstvu prema islamu. U prošlosti bi većina Amerikanaca ljevičara ocijenila rat u Avganistanu kao neoimperijalistički poduhvat. Ipak, poslije događaja 11/9 ton se promijenio. Taliban je porobio žene, zatvorio im pristup obrazovanju i sakrio ih pod feredžu. Na taj način, rat protiv talibana, a takođe i njihovog gosta Osame Bin Ladena, može se tumačiti kao rat za oslobođenje žena.
U stvarnosti je malo vjerovatno da je feminizam odigrao bilo kakvu ulogu u odluci predsjednika SAD Džordža Buša mlađeg da uvuče SAD u rat. Ipak, kulturološki problemi dali su mu mogućnost da privuče u svoje redove ne mali broj u drugim okolnostima malo vjerovatnih saveznika.
Odgovor na događaje od 11/9 i susret Dominika Stros-Kana (DSK) sa afričkom sobaricom u jednom od njujorških hotela imaju malo zajedničkog, isključujući jednu stvar: još jednom je konflikt kultura bio pokrenut na zbunjujuć način.
Šta god da se desilo među bivšim izvršnim direktorom MMF-a i njegovom tužiljom, činjenica da su ga uhapsili i izveli pred medije u svojstvu osumnjičenog za prestup, izazvala je mnogo kritike u Francuskoj. Jedna od pretpostavki, koju je nedavno iznio poznati francuski publicista, sastoji se u tome da je hapšenje bilo tipična manifestacija američkog puritanizma. On tvrdi da Francuszi, kao dio romanske kulture, imaju liberalnije shvatanje seksulanog ponašanja. Oni su trpeljiviji prema ljudskim slabostima, ali i suptilniji u umjetnosti iskušavanja.
Osim toga, hapšenje DSK je, moguće, bila osveta za to što je Francuska štitila drugog muškarca okrivljenog za seksualni prestup, Romana Polanskog, a takođe i za to što je Francuska zabranila nošenje feredže. Drugim riječima, sudski proces protiv DSK bio je dio još jednog sudara kultura po pitanju seksa i po pitanju, tu tek dodirne, religije.
Jedini problem kulturološke argumentacije javlja se zato što ga često koriste za zaštitu ili opravdanje ponašanja silnih ovoga svijeta protiv slabih. Muškarci talibana, bez sumnje, smatraju da je porobljene žene kulturološka privilegija, kao što je i njihova religiozna obaveza. Autoritativni lideri u Aziji neprestano uvjeravaju da njihove zemlje ne streme za demokratijom u kulturnom pogledu.
Ali čak i na liberalnijem Zapadu – ne govoreći o zemljama sa manje liberalnom tradicijom, kakav je Japan – kultura se koristi za zaštitu moćnih češće nego za zaštitu slabih. I Polanski i DSK bili su vezani za djela seksualnog karaktera sa ženama koje su bile daleko ispod njihovog položaja, i po godinama starosti i po socijalnom statusu. Razumijevanje njihovih „ljudskih slabosti“, u tom slučaju, svodi se na opravdavanje ponašanja uticajnih muškaraca u odnosu prema ženama koje su nemaju nikakvog uticaja.
Prilično čvrsta primjena zakona u SAD za regulisanje seksualnog ponašanja, moguće, odražava puritansku kulturu, ali je najprije rezultat kulturnih raznolikosti. U društvu imigranata ljudi dolaze iz zemalja sa različitim tradicijama i religijama, sa veoma različitim pogledima na seks i odnose sa ženama. Pošto Amerikanci ne mogu da se oslone na jednoobrazne običaje, zakon je jedini način da se ponašanje reguliše. U starim društvima postoje običaji i tradicija; u novim – sudovi i zakonodavni organi.
***
Ali, to još nije cijeli odgovor. Švedska, zemlja sa malim kulturnim raznolikostima, ima još strože zakone od SAD kada je riječ o seksualnom ponašanju. A Francuska, pod svojim spoljnim sjajem republikanske jednakosti, raznolika je kako u pogledu kulture, tako i u pogledu etičkih odnosa. Ne treba od zakona očekivati rješenja za sve kulturološke konflikte. Ipak, on može odigrati pozitivnu ulogu kao instrument emancipacije. U najboljem slučaju, zakon je veliki balanser. Kraj trgovine robovima na zapadu nije uslijedio zbog promjene evropske kulture, već zato što su Britanci promijenili svoje zakone.
U duhu japanske kulture, ponekad su (japanski muškarci) opraštali strancima seksualne zahtjeve prema ženama. I žene-žrtve često su se mirile sa tim, misleći da tako mora da bude. Bez sumnje, mnoge avganistanske žene koje nose feredže, takođe, su uvjerene da je skrivanje njihovih lica potreba kulture i, logično, prirodna obaveza.
Ali sve više japanskih žena bori se protiv neželjene muške pažnje, ne negirajući tradiciju ili kulturu, već se obraćajući advokatu i otvarajući gonjenje. Njihov problem nije u seksu ili umjetnosti zavođenja, već u zloupotrebi vlasti.
Muslimanske žene u strogim autoritarnim društvima obično nemaju mogućnost da dobiju zakonsku zaštitu. Muškarci koji hoće da sačuvaju svoju kontrolu nad ženama, nesumnjivo će nastaviti da koriste kulturu i religiju da opravdaju svoju premoć.
Nesumnjivo, biće bolje, posebno za žene, ako građani takvih zemalja, kao što je Avganistan, budu jednaki pred zakonom. Na sličan način, biće bolje ako uticajni francuski muškarci prestanu da koriste „romansku kulturu“ kao opravdanje za svoje zloupotrebe u odnosu na one koji su niže na socijalnoj ljestvici.
Rješenja tih pitanja su politička i pravna. Upravo su zbog toga uhapsili DSK. Što se, pak, tiče žena u muslimanskim zemljama, ljudi na Zapadu mogu uraditi nešto malo da olakšaju njihove sudbine. Ipak, malo je vjerovatno da će se mnogo toga dobrog desiti ako se na njih bacaju bombe.
Bonus video:
