Nesposobnost i neodgovornost se kažu isto na svim našim jezicima. Od neuspjeha usvajanja izbornog zakona „razočarani“ kao i drugi, političari, dok čekaju da se „dječica uozbilje“, umjesto da traže odgovornost i političko rješenje (zna se koje je kada neko prima 4 godine debele pare a ne završi posao), lamentiraju nad jezikom.
Ponovo beskrupulozno bacaju davno oglođanu kosku da se oko nje džapamo. O jeziku kažu ... Bilo je to, rekla bih, davno, ali sam sigurna da se oni, koji su u Parlamentu od tada, dobro sjećaju kada su gradili veliku državu, velikog naroda, osvajačkim pohodima, pa su uzgred bez posebne rasprave i naročito bez „ucjena“ srspkohrvatski jezik kojim je govorilo i pisalo 84% stanovništva, izuzimam Albance, Crne Gore (mada su ga i oni učili i govorili) imenovali srpskim, bez pravopisa, bez gramatike, bez protesta... i nastavili, što se jezika tiče, po starom, ali sa novim imenom.
Mogao je biti nazvan i crnogorski ali nije bilo „strateški“ jer smo upravo vodili rat koji smo “dobijali“ i gdje je trebalo instalirali srpski jezik, sa malo truda i zavazda. Manimo to, istina je da su tada parlamentarci počeli da rade ono što nam uspješno rade svih ovih godina.
Dogovor je „časkom posla“ kada je u pitanju njihov lični interes, kao sada 0,5% iz budžeta (dobra im je i država, i zastava i himna) a kada treba uvesti standarde i zakone u naše živote, veliki problem je jezik.
U međuvremenu, oni koji su antiratni i antinacionalni kredibilitet zamijenili za privilegije pa im nije ostala ni jedna značajna različitost od „velikog brata“, dokopali su se jezika, sjetili su se traumatske tišine kad se „isključio“ hrvatski jednom rečenicom, pa su smislili da pojačaju razlike kroz jezik, kako bi ih upamtila nacionalna istorija, ako bi vratili jezik vijek nazad i krenuli ispočetka sa crnogorskim i državom.
Nove /stare riječi, nova/stara slova samo da bi oni i nacionalni eksperti postali vidljivi a mi svi upali u mrak. Brzo sklepan pravopis i gramatika, i seminari od jednog dana, učinili su da se učenje tog crnogorskog jezika odlaže iz godine u godinu, uglavnom iz nepoznatih razloga.
Parlamentarci mogu da čekaju - oni ne govore tim jezikom ali sluđuju našu djecu „našim maternjim“ jezikom, dok njihova u drugim državama uče tuđi.
Nama se sada hoće i srpski učiti- nedefinisani srpski, niko ne kaže koji je to jezik, ali je sigurno da sa njim govori većina. Da li je to onaj srpskohrvatski jezik (ijekavski, latinica i ćirilica) koji su preimenovali u srpski političkom odlukom, ili je to srpski koji je službeni jezik u Srbiji (ekavski, ćirilica).
Da li nam predstoji pisanje novog pravopisa i gramatike , udžbenika... ili ćemo uvoziti iz Srbije kao što smo to godinama uspješno radili u bivšoj nam državi i provlačio se poneki hrvatski udžbenik. Bilo je to legitimno,zavisilo je od toga gdje je predavač studirao, na koga se oslanjao, ali u tim udžbenicima sigurno je malo ljudi iz bilo iz Crne Gore. Dakle, sada je većina upoznata da postoji crnogorski jezik, ali se njim ne služi i definisan je pravopisom i gramatikom, većina se služi srpskim, kojim srpskim?
To nije definsano, iako je važno znati da li će ta većina govoriti ekavski i pisati ćirilicom ( Republika Srpska je uspješan primjer ) ili ijekavski, latinica i ćirilica (kao do sada ). Ova zadnja varijatna je čini mi se najekonomičnija, ali za nju izgleda niko ne haje. Svi bi da uče ponovo!
Da troše uspješno naše pare i naše živote, zloupotrebljavajući naše identitete. Crna Gora će od septembra imati pune ruke posla za opismenjavanje zaludnih. Biće to dobro „ubijanje vremena“ u Parlamentu, a Zavodi za zapošljavanje će da se vesele . Nekada su svi koji su ostali bez posla učili engleski na besplatnim kursevima, a sada će za promjenu imati izbor – srpski ili crnogorski.
EU će finansijski podržati važan projekat izgradnje dobrih susjedskih odnosa putem učenja jezika i opismenjavanja, kako bi udovoljili našim nezamjenjivim političarima i umilili ih poštuju dogovoreno.
Meni ostaje da pokažem dugačak jezik i nastavim da govorim i pišem srpskohrvatski, kako sam to i do sada radila i razumijevala se sa svima u Crnoj Gori i učila da ga zovem crnogorski.
Ali, nisu mi dali. Uveli su „čisti“ crnogorski a sada će i „čisti“srpski da niko nikoga ne razumije i svako će svakome da se sprda, a pralametarci ponajviše svima nama, sve dok ima naših para da troše i sve dok nesposobnost i neodgovornost bude njihovo ime i prezime, prepoznatljivo na svim „našim“ jezicima.
Bonus video:
