U ponudi za privatizaciju Željezare Nikšić od 2006. godine MNSS predlaže, između ostalog, da predstavnik manjinskih akcionara u Upravnom odboru bude lice za koga ističu da ''ima jake veze u vlasti''. Zbog čega su nekom privrednom subjektu potrebne ''jake veze u vlasti'' nije teško zaključiti, a kasniji slijed događaja to čini i očiglednim. U februaru 2008. godine MNSS ugovorom prenosi svoje akcije u Željezari na MNSS BV i zajedno sa Vladom (sa kojom želi da ima ''jake veze'') u tom ugovoru konstatuje kršenje ugovora o privatizaciji, nepoštovanje obaveze investiranja i neplaćanje kazni zbog takvog kršenja ugovora, što je sve bilo propisano ugovorom o privatizaciji.
Vlada Crne Gore ne koristi ovlašćenje iz tačke 854. ugovora da automatski raskine ugovor, već sa MNSS BV-om u julu 2009. godine zaključuje aneks ugovora kojim se bezuslovno odriče mogućnosti da pokrene bilo kakav postupak zbog prethodnog kršenja ugovora i u tački 424 aneksa garantuje da će Vlada ili regulator odbiti svaki uslov ili obavezu za sprovođenje javnog tendera koji bi se eventualno pokrenuo u vezi sa prenosom akcija. Na taj način je Vlada, sa kojom MNSS BV izgleda ima ''jake veze'', nezakonito i neustavno preuzela obavezu da nezavisnim regulatorima naloži kako da postupaju u budućim slučajevima.
Istim aneksom Vlada Crne Gore smanjuje obavezu ulaganja MNSS BV za 2009. i 2010. godinu za čitavih 37,1 miliona eura. ''Veze u vlasti'' koje je MNSS BV imao izgleda da su funkcionisale besprekorno. Takođe, sa istim aneksom iz jula 2009. godine, Vlada istoga dana sa MNSS BV-om zaključuje protokol o refinansiranju Željezare kojim predviđaju da se 12 miliona eura koje nijesu investirane u Željezaru isplate na ime potraživanja Prve banke CG. Čini se da je ''veze u vlasti'' imao još neko, osim MNSS BV-a. U tački 9 tog protokola, koji je u ime Vlade potpisao bivši ministar ekonomije Branko Vujović, Vlada garantuje da MNSS BV neće biti ugrožen zbog prethodnog kršenja ugovora, kao ni zbog ''incidenata, prevare ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji''. Proizilazi da je MNSS BV sa ''vezama u vlasti'' obezbijedio i da nadležni organi (prvenstveno državni tužilac) neće preduzimati ništa što bi nekoga ugrozilo zbog prevare ili neke druge ''pogrešne radnje''.
Dalje, Vlada je 2006. godine prodala MNSS-u većinski paket akcija Željezare Nikšić za iznos od 5,2 miliona eura. U prošloj godini subvencije koje je Vlada dala Željezari na teret svih građana prešle su iznos od 44 miliona eura. Umjesto obaveznih investicija i ulaganja u Željezaru, MNSS BV daje Željezari zajam od 50 miliona eura uz kamatu od 5% godišnje i Željezaru bukvalno čini vječitim dužnikom. To potraživanje MNSS BV-a prema Željezari od 50 miliona sa kamatom od 5% kasnije je ustupljeno of šor kompaniji sa Holandskih antila Recupero Credito Acciaio NV, koja je u vlasništvu istih ljudi kao i MNSS BV.
Naravno, svemu ovome treba dodati i višemilionske iznose koje Željezara duguje državi Crnoj Gori na ime poreza, doprinosa i drugih javnih prihoda, čije neizmirivanje je konstantno tolerisano i odlagano. Takođe, tu je i čuveno vraćanje milionskih kredita MNSS BV-a od strane Vlade Crne Gore (odnosno građana) koja je garantovala za kredite ''strateškog partnera''. Znali su ''strateški partneri'' da su ''jake veze u vlasti'' najbitnije i zato su to eksplicitno naveli i u ponudi.
Sve navedeno samo je dio nespornih činjenica koje daju objašnjenje zašto je dana 15.04.2011. godine pokrenut stečajni postupak nad Željezarom Nikšić. Radnici očekuju pomoć od Vlade i nadaju se reorganizaciji i oporavku fabrike. Resorni ministar je naveo da je Vlada zainteresovana za opstanak Željezare i izrazio nadu da neće doći do arbitraže sa MNSS BV-om, ''jer je država ispunila sve svoje obaveze''.
Malo je čudan i nelogičan strah od arbitraže kada je ''država ispunila sve svoje obaveze''. Čudno je i nelogično zašto država prethodno nije iskoristila pravo da raskine ugovor sa MNSS BV-om, iako su nekoliko puta bili ispunjeni uslovi za jednostrani raskid ugovora. Čudno je i nelogično zašto je država konstantno umanjivala obaveze onima od kojih sada strahuje da ne pokrenu arbitražu.
Ako stvarno postoji opasnost od arbitraže, onda je ta opasnost jedino u otkrivanju suštine i karaktera ''jakih veza u vlasti'' koje je imao MNSS BV. Zato, možda pokretanje arbitraže ne bi bilo toliko loše kako izvršna vlast strahuje, ne samo u slučaju Željezare. Vrhovnoj državnoj tužiteljki vjerovatno je suviše ''kompleksno'' da ispita veze vlasti sa ''strateškim partnerima'' poput MNSS BV-a. Ili možda smatra da je legalista kada poštuje aneks ugovora kojim je tadašnji ministar u ime Vlade garantovao da za prevaru ili druge ''pogrešne radnje'' MNSS BV ''neće biti ugrožen''. Tužilaštvo navodno provjerava poslovanje Željezare već godinu dana. Za to vrijeme niko nije, na primjer, pozvao tadašnjeg ministra i pitao ga kako je mogao dati ovakvu garanciju, zašto je u milionskim iznosima umanjivao obaveze MNSS BV itd, itd. Da to nije bilo u interesu zaposlenih i Željezare Nikšić, nesporno proizilazi iz rješenja Privrednog suda od 15.04.2011. godine.
Stoga, svi koji su izvršili ili vrše prevare ili neke druge ''pogrešne radnje'' morali bi biti ugroženi, bez obzira na garancije koje im je dala Vlada ili neki ministar. ''Pogrešna radnja'' je i nevršenje dužnosti od strane državnog tužilaštva. Možda i oni imaju ''jake veze u vlasti'', pa za sada nijesu ugroženi.
Autor je advokat radnika Željezare
Bonus video:
