Demokratija je kada dva vuka i jagnje glasaju šta če za ručak. Sloboda je kada dobro naoružano jagnje osporava rezultate glasanja.
Pod pojmom oružja Bendžamin Frenklin, državnik, naučnik, filozof, podrazumjevao je parlament i institucije.
Kada one ne rade svoj posao, onda je lako zaključiti šta je za ručak.
Crnogorska opozicija je taman kao jagnje - beskorisna, umiljata pred izbore, a od nje su dosad samo vuci imali korist.
Sad je to jagnje dobilo naoružanje. I to vrlo ozbijno. Zovu se Di Kej i građanski protesti.
Krenimo redom. Od vukova.
DPS pokušava smanjiti štetu - i unutra i vani - i vratiti stvari na poziciju prije nego je Di Kej zapucao iz Londona kovertom, kompromitujućim fotografijama i dokumentacijom koja prilično jasno ukazuje na pranje para i korupciju u svim većim poslovima.
Čelnici DPS-a ovih dana obilaze opšinske odbore kako bi smanjili čulne i logičke sposobnosti svoju aktivista. No to može biti zidanje kule od karata u situaciji kada Di Kej ima još kompromitujućeg materijala, kada se broj građana/ki koji protestuju povećava i kada međunarodni imidž Đukanovića nije bio negativniji od duvanske afere, dok istovremeno raste interesovanje stranih, uticajnih medija za dešavanja u Crnoj Gori.
To što je ser Ajvor Roberts, bivši britanski diplomata, poručio u uticajnom portalu Politico da je vrijeme da Đukanović, najdugovječniji evropski vladar, ide i da je dobra vijest što postoje njegovi nasljednici - Duško Markovič i Igor Lukšić - više je nego znakovito. Bivši britanski ambasador u Jugoslavi je, primjera radi, u autorskom tekstu još 2012. rekao da bi Srbija trebalo da inicira pitanje “korekcije granica” sa Kosovom. Vučić tada još nije bio na vlasti. Ima mjesta na svijetu gdje se razmišlja duže od jednog izbornog ciklusa.
To što se spekuliše da bi Đukanovića mogao ugostiti neki značajan evropski kolega ne mora dugoročno ama baš ništa da znači i ako se ispostavi tačnim. I Slobodana Miloševića je nakon velikih protesta zbog krađe na lokalnim izborima primio krem Italije, čiji je tada premijer bio Romano Prodi, da bi nekoliko godina kasnije Italijani besplatno vratili polovinu akcija srpskog Telekoma koje su pazarili te 1997. Politici nijesu strani biznis i usluge.
Kažu da je vuk jedina zvijer koja zbog pohlepe ne zna kada da stane. A sve ukazuje da DPS od 2013. i predsjedničkih izbora krpi većinu koju ne može nadoknaditi regularnim politički putem jer, prosto, Đukanović svojoj partiji smanjuje koalicioni kapacitet.
Sada koju riječ o naoružanju.
Pretpostavljeni cilj Di Kej je da spriječi da bude brzo izručen (postupak eventualnog izručenja bi trajao najmanje godinu u najpovoljnijem scenariju za Đukanovića s obzirom da su odnosi Podgorice i Londona na nivou konvencije), zatim povratak na “mjesto zločina” nakon izvjesnog vremena uz mogućnost obnavljanja što većeg dijela poslovne imperije. To je sve moguće u promijenjenim političkim odnosima. Pogledajmo Bogoljuba Karića.
Okrivljeni bankar se zalaže za formiranje tehničke Vlade u trajanju od godinu dana dok Markovića vidi kao zdravo tkivo DPS. Što kaže moj prijatelj Samir, udaranjem po Đukanoviću, Branu Gvozdenoviću, Ivanu Brajoviću, kao da miče trule listove sa glavice kupusa.
Ignorisanje političkih stavova Di Keja u ovoj situaciji niti je pametno, niti je moguće. Posebno ako govori istinu da posjeduje snimak na kojem Đukanović uzima novac. Ili neki drugi kompromitujući materijal, koji ne mora obavezno da bude u režiji Zeta filma.
Organizatorima protesta “97000dupi se” za sada je jedini interes demokratizacija Crne Gore. Oni u suštini traže isto što EU već godinama pakuje u u diplomatske oblande - nezavisnu RTCG, nezavisnu Agenciju sa sprječavanje korupcije i nezavisno pravosuđe, što nije moguće bez smjene čelnika tih institucija. Džemal Perović, jedan od organizatora protesta, rekao je da planiraju da traže formiranje tehničke vlade. Dakle, ono oko čega postoji saglasnost organizatora protesta, Di Keja i parlamentarne opozicije je sljedeće - Đukanović je problem, sistem se mora mijenjati, potrebno je formiranje tehničke jednogodišnje Vlade za sprovođenje fer i slobodnih izbora koji bi vodili stabilizacija političkih i svih ostalih prilika u Crnoj Gori.
Oko druga dva cilja vjerovatno postoji velika saglasnost i unutar samog DPS-a.
Jednogodišnja tehnička vlada je već viđeni scenario u Makedoniji i njene plodove upravo je nedavno ubrao premijer Zoran Zaev i građani Makedonije, a čime se diče u EU.
U Makedoniji je pod spoljašnjim pritiskom prethodna vlast prihvatila zahtjev i za formiranjem Specijalnog tužilaštva samo za tzv. aferu bombe.
Slično bi mogla tražiti i crnogorska opozicija umjesto javnog iznošenja pojedinačnih želja kako bi trebalo da izgleda tehnička vlada, što je put ka traženju što manjeg zajedničkog sadržaoca.
Tehnička vlada je dobra uvertira za dvotrećinski dogovor u parlamentu za izbor novog VDT i kasnije Specijalnog tužioca, te četiri nova člana Sudskog savjeta i predsjednika Vrhovnog suda što u nezgodan položaj dovodi Đukanovića i ekipu koju proziva Di Kej.
Opozicija za početak mora da ima zajednički stav koji sadrži razumne zahtjeve i jednog emisara koji će to znati da predoči i u EU i u Vašingtonu, što je iz Brisela i sugerisano.
Organizatori protesta bi trebalo da naprave pritisak i na opoziciju, ako žele internacionalizaciju problema i ispunjenje zahtjeva sa protesta.
Za početak da pozovu sve parlamentarne partije da potpišu da neće izlaziti na izbore na svim nivoima do ispunjavanja razumnih zahtjeva za održavanje fer i slobodnih izbora.
Takvim činom opozicija bi pokazala odlučnost i sigurno privukla mnogo veću pažnju i Brisela i Vašingtona, dok bi protesti visili kao mač nad glavom zabludjelih jagnjića koji bi na izbore u organizaciji DPS-a.
Organizatori građanskog protesta moraju da budu svjesni da treba da djeluju kao pastiri ne samo na vukove, nego i na jagnjad.
U suprotnom, jagnjad će opet završiti - na pijaci.
Bonus video:
