Ako ima umnih glava u tradicionalnim centrima destrukcije, sješće za sto sa Gospodarom. Umjesto marširanja po podgoričkim ulicama, prihvatiće ruku koja im se nije pružala još od kad je Momir nabrajao avione sa bananama na Javnom servisu. Bude li sreće, mudre glave opozicije, civilnog sektora, medija i vječiti buntovnici shvatiće da briselski melemi ne liječe i da mir u kući treba tražiti unutar porodice. A otac nacije je, da izvinete, glava porodice. Nekada mu treba stegnuti ruku, pa da Crna Gora izađe na zelenu granu bez proljeća i buđenja zdravih tkiva. Umjesto što od prestolonasljednika traže ministarska mjesta, mudre glave crnogorske trebalo bi da ponude glavarima sveobuhvatan plan reformi. Relaksirajuću platformu bez kuke i motike, što ne ljulja vječito krhku državu ali građanima daje nadu. Jer sve se i čini za dobro građana.
Gospodaru bi trebalo ponuditi da još jednom sjedne na čelo partije, a onda počne mirno povlačenje bez uznemiravanja glasača, jer je, kako veli, prema njima najodgovorniji. Za početak bi se pojavljivao na skupovima i svečanim prilikama, kao Filip iz Podgoričkog kluba, a onda bi ga partija zamijenila hologramom. Glasači ne bi primjetili da im se sa bine ukazuje tehnološko čudo koje mehanički ponavlja o ugroženosti države, slabostima Evrope i ruskim uticajima. Partija bi nastavila da dobija izbore zahvaljujući Gospodaru, ali bi prestolonasljednik bio relaksiraniji jer iznad glave ne bi imao oca nacije koji bi svako malo da bude i premijer. Da Gospodar ne bi bio besposlen, Vlada bi ponudila specijalne pakete za iznajmljivanje predsjednika države. Kao nekad kod Di Keja i Statisa, Otac nacije bi za konak i avionsku kartu promovisao investicije po egzotičnim destinacijama i pomagao državi. Ako Vlada bude mislila na lokalnu biznis elitu, po nižoj tarifi iznajmljivaće Gospodara za svečana otvaranja tržnih centara, hotela i fabrika. Obični građani bi za skromnu svotu iznajmljivali hologram da uveličaju slave, rođendane i svadbe. Državni budžet bi osjetio veću korist od ekonomskog državljanstva.
Sveobuhvatni plan reformi bi biznismenima olakšao učešće u izbornim kampanjama, pa bi umjesto da daju novac partijama nudili biračima kataloge sa svojim proizvodima. Olakšali bi posao aktivistima koji ne bi kamionima obilazili naselja, već bi birač preuzeo poklon kupon omiljene partije i podigao paket u supermarketu ili magacinu biznismena široke ruke. Po receptu Zorana Jelića partije bi nudile i tzv. pakete sa radnim mjestima, a birači bi odlučivali hoće li glasati za fotelju u Aerodromima, ministarstvima ili Komunalnom preduzeću. Umjesto ratova saopštenjima, opozicija bi ponudila rijaliti u kojem bi pobjednik bio vođa zajedničke liste. Na nekom od imanja u blizini Podgorice ukrštali bi platforme, brojali jedni drugima krvna zrnca i provjeravali seksualnu orijentaciju, sve dok najizdržljiviji ne sjedne na čelo liste. Birači bi glasali SMS-ovima, povećavali gledanost domaćim televizijama i popunjavali budžet za kampanju. Planom bi bilo predviđeno i da u izborni rezulat ulaze ishodi fizičkih okršaja oko mini štabova, glasačkih kutija i po gradskim naseljima.
Kao izraz dobre volje nacionalne penzije bi dobili stari liberali koji su čuvali državu kad je i Gospodar bio protiv nje i konički prvoborci zbog odbrane režima od ruskih i srpskih napada. Zbog zasluga za odbranu domovine, Cetinjanin tajnovidac bi učio Amerikance kako se uz pomoć preosveštenstva i talika zaustavljaju državni udari. Veliki inkvizitor bi po svjetskim katedrama podučavao i tehnike kojima se korumpirani funkcioneri natjeraju da bez šamara i pendeka dignu ruke i kažu: „Uzeo sam kovertu i poljubio ga“. Lideri Demokratskog fronta predavali bi po Turskoj, Mađarskoj i Rusiji kako izdržati maratonska politička suđenja i izbjeći hapšenje nakon skupštinskih sjednica. Najpoznatiji podgorički gradonačelnik bi po Crnoj Gori i regionu držao seminare o izbjegavanju optužnica za korupciju. Plan reformi bi predviđao i da građani direktno investiraju u poslove funkcionerske djece, umjesto da to rade plaćanjem računa za komunalije. Država bi promovisala orden Svetoga Miga Velikomučenika, koji bi se dodjeljivao spremnima da polože obraz i glavu za Oca nacije. Svetozaru Maroviću bi poklonili Sveti Stefan da se liječi od depresije. Planom reformi bio bi određen dan za prebijanje novinara čijim pisanjem građani nijesu zadovoljni. O tome bi mudre glave tradicionalnih centara destrukcije trebalo da razmisle prije nego ponovo pozovu narod da šeta po podgoričkim ulicama. Crnogorskom proljeću je snaga do prvih poljskih radova i sunčanih vikenda po Bokeškoj, a institucije sistema su vječne. Zbog toga treba sjesti za sto.
Bonus video:
