Godina je 2019, ali čitajući intervjue i polemike zaposlenih u Radio televiziji Crne Gore čini se kao da je 1948. godina. Intrige, denunciranje, spletke i jurenje državnih neprijatelja su tu. Fali Goli otok, za sad ga nema, ali nikad se ne zna. Nikad nama 1948. nije bila predaleko, iako je u SFRJ snimljen fenomenalan film „Srećna Nova 1949.“, mi iz četr’sosme izgleda nikad izašli nismo.
Vršilac dužnosti urednice Prvog programa RTCG Mila Vuković, oštro se glasnula povodom izjava koje daje Zoran Leković, voditelj emisije Okvir. Na Lekovića svi iz RTCG redom kidišu, a ne zna se njegov grijeh, osim što je probio zid ćutnje i progovorio čovjek, o nekim osnovnim stvarima, poput one da bi volio da mu dozvole da radi svoj posao. Ništa drugo.
Ali izgleda da se u RTCG ne može raditi svoj posao, može se samo izvršavati zadatak. Da se vratimo na 1948. godinu, „ko dru’kčije kaže kleveće i laže“ i biće prokazan kao subverzivan, remetilački faktor, plaćenik, ubačeni element ili petokolonaš. Treba ga prevaspitati, svu tu reakciju.
Zato umjesto da se stidi lova na vještice, vršiteljka dužnosti urednice Prvog programa RTCG Mila Vuković ističe kako zapravo jeste rekla da neće dozvoliti “bilo kakve subverzivne aktivnosti pojedinaca i interesnih grupa, koje vrijeđaju crnogorski nacionalni identitet i simbole crnogorske državnosti”. Dakle, ona će biti jedan od mjerača potrebne doze nacionalnog identiteta, nivoa ljubljenja zastave i grba, kao i plodotvornog cjelivanja zastave. Možda u međuvremenu uvrsti i obavezno klanjanje novinara liku i djelu našeg velikog vođe Mila Đukanovića, nikad se ne zna.
Ima jedna divna rubrika na Portalu Analitika u kojoj se gosti kažu mnogo više o sebi nego u svim zvaničnim izjavama i pojavama. Opuste se. Upravo je vršiteljka dužnosti urednice Prvog programa RTCG Mila Vuković bila intervjuisana, i osim nekih floskula i tipičnih „hoću da se dopadnem“ izjava, kao i „elevator music“ playliste koju je dala, na pitanje „Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?“ odgovorila je jasno: „Strijelac sam, ostali su mete!“. Daleko je dakle nama 1949. godina.
Taj predivan intervju sa Milom Vuković (pazite na akcenat, ne tim Milom, nego Milom) možete pronaći pod simboličnim naslovom: „RAZOTKRIVANJE - Mila VUKOVIĆ, TVCG: Da sam Kleopatra na jedan dan“. Mila još uvijek nije Kleopatra, ali ako se dohvati trona, a trasirala je izjavama put i čini se da će daleko dogurati, neka se pripazi svako ko pomisli da misli slobodno, ili da reaguje kako je to učinio Leković, braneći sebe i svoju profesiju.
Ono što poprima odlike čistog sinhroniciteta 1948. godine je njen odgovor na pitanje: „Koju svoju osobinu smatrate najgorom?“, a Mila kaže: „Uživam da uhvatim ljude u lažima i spletkama... a pri tom sve saznam i sve mi bude jasno, ali ih pustim da vidim dokle su spremni da idu. A onda bez milosti, kad se najmanje nadaju, uzvratim udarac!“. To je danas naša državna televizija.
Bonus video:
