Rusija je najveći snabdjevač Njemačke naftom, a najbitniji transportni put za ovu stratešku sirovinu je naftovod „Družba“, koji iz Rusije vodi preko Belarusa i Poljske do Nemačke. Ali, već skoro 6 nedjelja isporuka nema, jer su cijevi prepune milionima tona zaprljane sirove nafte, koja je na ruskoj teritoriji, pod do sada nerazjašnjenim okolnostima, ubrizgana u cjevi državnog ruskog monopoliste „Transnefta".
Prekid transporta ruske nafte je već doveo do problema pri snabdijevanju Istočne Njemačke lož-uljem, a za pojedine trgovce situacija poprima već egzistencijalne razmjere, kako je prošle nedjelje objavio Saksonski savez trgovaca gorivom i mineralnim uljima. Zbog toga su u više istočnonjemačkih gradova cijene benzina veoma porasle. Lokalni list „Freie Presse“ iz Kemnica je krajem maja već pisao o problemima sa nedostatkom lož-ulja u istočnonjemačkoj državi Saksoniji.
Internacionalni naftni koncerni naredili ćutanje
Ali za njemačke nadregionalne medije zaustavljanje naftovoda „Družba“, čijom blokadom su pogodjenje i EU-države Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, kao i Bjelorusija i Ukrajina, to je samo krajem aprila bila tema. I to vrlo škrto. Tada su se pojavile prve agencijske vijesti, da bi potom vodeće njemačke redakcije praktično do kraja maja izgubile svaki interes da izvješatavaju o ovoj temi. Moguće je da su redakcije vodećih njemačkih medija dopustile da budu prevarene službenom politikom zataškivanja. Naime, nedjeljama su se ne samo članovi ruske vlade nego i evropski naftni giganti i njihove njemačke rafinerije svi silama trudili da minimiziraju kako značaj tako i posljedice, po svemu sudeći, najveće katastrofe u istoriji ruske naftne industrije. I ne samo da miniminiziraju, nego da je čak i prećute.
Primjera ima puno. Tako na homepage PCK rafinerije u Švedtu na Odri, koja još od DDR vremena dobija sirovinu iz naftovoda „Družba“, nema ni pomena o prekidu snabdijevanja: najaktuelnija vijest im je dugo bila ona o turniru u malom fudbalu. Za njom je 22. maja uslijedila vijest o uspješnom okončanju dugo planirane modernizacije. I ni slova o tome da li ova rafinerija uopšte još može da radi, s obzirom na dužinu trajanja blokade naftovoda „Družba“. A ako uopšte i radi, odakle joj trenutno nafta.
Na konkretni upit DW, portparolka PCK, Vica Fajnor, lapidarno odgovorila: „Temu sirove nafte koordiniraju vlasnici naših dionica“. A vlasnici su ruski državni koncern „Rosneft“ i britansko-holandski partner „Shell“, koji i inače ima snažnu interesnu zastupljenost u Rusiji. Kao i francuski naftni gigant „Total“, kome pripada i druga istočnonjemačka naftna rafinerija u Lojni, u saveznoj državi Saksonija-Anhalt. Centrala „Totala“ u Parizu nije odgovorila na dva puta upućena pitanja DW-a.
Zaprljana nafta je ipak stigla i do Njemačke
I tek pošto je agencija Reuters sredinom maja, pozivajući se na anonimne izvore, objelodanila da je ruska sirova nafta „obogaćena“ korozivnim hloridima oštetila dio opreme rafinerije u Lojni, „Total“ je našao za shodno da objavi da su pojedina postrojenja ove rafinerije zbog „tehničke kontrole“ van upotrebe.
Ova obavijest je bila u drastičnoj suprotnosti sa izjavama portparola Privredne Udruge mineralnih ulja Njemačke (MWV), barona Aleksandra od Gersdorfa, koji je 26. aprila, dva dana pošto je naftovod „Družba“ zbog zaprljane nafte na teritoriji Bjelorusije i Poljske blokiran, njemačkim medijima, među njima i DW, garantovao da „ni kap zaprljane nafte nije dospjela u Njemačku“.
Šef „Totala“, Patrick Pouyanne, je svojim akcionarima 29. maja u Parizu saopštio da su kapaciteti rafinerije u istočnonjemačkoj Lojni zbog blokade naftovoda „Družba“ samo polovično u upotrebi. A ova izjava je, možda zbog produženog vikenda glede praznika, bila i od vodećih njemačkih i od lokalnih istočnonjemačkih medija prosto prećutana. Stoga njemačka javnost praktično pojma nema o nastalim problemima sa snabdijevanjem naftom.
Autoritarna Bjelorusija pouzdan izvor informacija
Za razliku od Njemačke, ruska javnost je prošlih nedjelja dobila puno više informacija o blokadi naftovoda „Družba“ - riječ je o nafti, najbitnijem izvoznom proizvodu Rusije. I njenom najvećem izvoru deviznih prihoda. Zbog čega Moskva ovu temu, za razliku od Berlina, nije prosto mogla da gurne pod tepih? Posebno i stoga što se priča o blokiranom najbitnijem ruskom naftovodu pojavila u inostranstvu. I to u Bjelorusiji, čiji su mediji, kako se ispostavilo, poprilično tačno informisali svoju javnost o stanju stvari - možda i zato što je Bjelorusija i najveći potrošač ruske sirove nafte a i tranzitna zemlja za nju. Pa i zato što prekid proizvodnje u dvije bjeloruske izvozno orijentisane rafinerije, zbog blokade naftovoda „Družba“, predstvlja veoma veliku finansijsku štetu za tu zemlju. Kako god da bilo: upravo autoritarna vlast u Bjelorusiji je u ovoj velikoj krizi pokazala kako se pravi otvorena informaciona politika.
Stoga su se čak i ruski državni mediji morali stalno pozivati na bjeloruske izvore, dok je njihova sopstvena vlada širila osmišljeno-optimistički agitprop. Tako je ruski vicepremijer Dmitri Kozak još 26. aprila garantovao kako će stabilno funkcionisanje naftovoda „kompletno“ biti vaspostavljeno najkasnije za dvije nedjelje. Što je, nažalost, bilo krajnje pogrešna procjena situacije. Ili posve namjerno lažno obavještavanje javnosti.
Sredinom maja ruski ministar energetike Aleksander Novak je saopštio da će kompenzacije, koje će Rusija morati isplatiti pogođenim tranzitnim državama i mušterijama „Družbe“, biti manje od 100 miliona dolara, dok je istovremeno ruski privredni list „Vedomosti“ objavio da je nanesena šteta od najmanje 3 milijarde dolara.
Da li njemačke rafinerije podržavaju ultimatum Poljske?
Najnovije pozitivne vijesti ruskog naftovodnog monopoliste „Transnefta“ govore o tome kako bi liferovanje „čiste“ nafte ka Poljskoj moglo da započne 8. ili 9. juna. A ono što je ruska državna informativna agencija TASS preskočila da izvijesti, objavljujući ovu dobru vijest, faktički je ultimatum Varšave: MIP Poljske je za DW potvrdio da će Varšava dopustiti tranzit ruske nafte tek onda kad Rusija korisnicima „Družbe“ u Poljskoj - ali i Njemačkoj - isplati obeštećenje za nastalu štetu i za troškove uklanjanje zaprljane nafte. Da li su se rafinerije u istočnonjemačkom Švedtu i Lojni stvarno pridružile ovom zahtjevu Poljske, ostalo je nejasno. Ove dvije rafinerije, njihova profesionalna udruženja kao i njihovi evropski vlasnici ćute i dalje, kao zaliveni.
(Deutsche Welle)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
