Jedno društvo konstruišu teme. Oblikuju ga i usmjeravaju u određenom pravcu. Dijele po raznim osnovama. Otvaranje tema iziskuje iznošenje argumenata i pretpostavki, što doprinosi razvoju diskusije i rađanju određenih smjernica. Margina je ono što ostaje izvan teme, izvan fokusa jednog društva. Ali margina uvijek poslednja zakuca na vrata, često tako jako da vas trgne iz sna konformizma i svakodnevice. Šta će biti u fokusu jednog društva, a šta će ostati na margini, zavisi od njegove kulture i sposobnosti njegovih članova da prepoznaju faktore koji im oblikuju život.
Ono što u velikoj mjeri određuje životni standard građana jeste bruto domaći proizvod, ali on u potpunosti ne oslikava realnu socijalnu situaciju u zemlji. Građaninu brojke o visini BDP ne znače ništa ukoliko to ne osjeti na primjeru svoje zarade. Od vlade jedne zemlje zavisi na koji način će BDP biti raspoređen, a samo od dobre ekonomske perspektive zavisi da li će građani na pravi način osjetiti efekte stabilnog BDP-a. U Crnoj Gori, ono što predstavlja najveći pritisak na građanstvo jeste loša socijalna situacija, gdje usljed sve većih nameta na standard građana oni lošije žive. A iz loše socioekonomske situacije često se rađaju anomalije u jednom društvu, koje se ogledaju u socijalnoj isključenosti, stvaranju društvenih klasa, vršnjačkom i porodičnom nasilju. Građani ne žive od rasta BDP nego od plata i penzija. A realan rast BDP mora biti u funkciji građana.
Vlada Novog Zelanda nedavno je predstavila “proračun blagostanja” koji kao prioritete postavlja mentalno zdravlje, siromaštvo djece, porodično nasilje i beskućnike. Odavno se postavlja pitanje da li je dobro upravljanje bruto domaćim proizvodom jedini način koji vodi jednu državu do uspjeha. Niz faktora koji utiču na dobrobit stanovništva u savremenom dobu dobijaju sve veći obim. Retorika koja ubraja sve ove faktore često dobija populistički prizvuk, sve dok se ne ugledaju konkretni potezi.
“Novi Zeland želi da transformiše svoju politiku da bi se fokusirali na ljubaznost, empatiju i blagostanje, jer ekonomski rast sam po sebi ne daje cijelu sliku”, kazala je premijerka Džasinda Ardern.
Svakako da ovakva perspektiva proračuna blagostanja ne donosi efekte u kratkoročnom periodu ali predstavlja stimulans i promjenu razmišljanja kod građana, s obzirom na to da je upravo usmjerena na njihovo blagostanje. U novom proračunu 1,5 milijardi novozelandskih dolara namijenjeno je mentalnom zdravlju i borbi protiv zavisnosti tokom četiri godine, preko 200 miliona dolara namijenjeno je borbi protiv porodičnog nasilja, a 1,1, milijardi dolara borbi protiv dječjeg siromaštva.
„Ako ste vi neko ko sjedi kući i poslije globalne finansijske krize čujete političara koji kaže ’prema onom što se sad dešava sa BDP-om, mi smo u fazi oporavka’, i vi mislite ’ali ja to ne osjećam, moja situacija se ne poboljšava’, to znači da imamo otuđenost i sve veće nepovjerenje u institucije i demokratiju“, kazala je premijerka Novog Zelanda.
Iznos koji je opredijeljen za mentalno zdravlje biće raspoređen za zdravstvene radnike i klinike koje su specijalizovane za mentalno zdravlje.
“Ovaj jaz između retorike i stvarnosti, između onih koji nemaju, između elita i naroda, eksploatisani su od strane populista širom svjeta”.
Najznačajniji faktor koji je uticao na ovakvu raspodjelu budžeta predstavlja podatak da na Novom Zelandu 27 posto djece živi na liniji siromaštva.
Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori 40 odsto djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok ta stopa u zemljama Evropske unije iznosi 25 odsto. Ono što nedostaje našem društvu jeste nametanje tema od životnog značaja kao vodećih. Generacija koja mora nuditi rješenja za ovakve probleme treba biti svjesna da ta rješenja ostaju i narednim generacijama, a svakako da problem ne poznaje vremenski prostor i da se može samo uvećati ukoliko nema konkretnih poteza.
Svi faktori sistema moraju biti uključeni u kreiranju smjernica za evidentiranje uzroka za ovako porazne podatke u pojedinim oblastima. Prije nego li se izdvoji novac iz budžeta za pojedine segmente društva potrebno je kreirati mrežu koja će na pravi način stimulisati reforme, a opredijeljeni novac rasporediti na ublažavanju posljedica. Samo na taj način rast BDP odraziće se i na životni standard građana.
Jer ono što se stvara u sadašnjosti, ostaje u nasljedstvo narednim generacijama. Stvaranje podloge po kojoj će naredne generacije bezbrižno hodati mora postati tema u fokusu svih činilaca društva.
Dobrom politikom u oblasti mentalnog zdravlja, dječjeg siromaštva i porodičnog nasilja, i popravljanjem stanja u tim oblastima, jedna država se transformiše i liječi samu sebe. Put prema ozdravljenju društva je glavna smjernica ka mostu ka novim generacijama.
Bonus video:
