Širom svijeta mržnja uzima maha. Meta prijetećeg talasa netolerancije i nasilja inspirisanog mržnjom su vjernici, pripadnici različitih svjetskih religija. Ono što je tužno - i uznemirujuće - je da takvi napadi postaju uobičajena stvar.
U proteklih nekoliko mjeseci bili smo svjedoci ubijanja Jevreja u sinagogama i skrnavljenja njihovih nadgrobnih ploča iscrtanim svastikama; ubijanja muslimana u džamijama i uništavanja njihovih svetih mjesta; ubijanja hrišćana tokom molitve i spaljivanja njihovih crkava.
Pored ovih napada, na vjerske grupacije ali i na manjine, migrante, izbjeglice, žene i takozvane „druge” usmjerena je retorika koja postaje sve strašnija.
Dok plamen govora mržnje bukti, društveni mediji se koriste za širenje netolerancije. Rastu pokreti koji veličaju neonacizam i nadmoć bijele rase, a zapaljiva retorika postaje oružje za sticanje političke dobiti. Mržnja postaje sastavni dio kako liberalnih demokratija tako i autoritarnih režima, a njena sjenka se nadvija nad cijelim čovječanstvom.
Ujedinjene nacije imaju dugo iskustvo u mobilisanju svijeta protiv svake vrste mržnje, kroz široki spektar različitih aktivnosti u cilju odbrane ljudskih prava i unapređenja vladavine prava.
Identitet i osnivanje Organizacije upravo su rezultat užasa koji uslijedi kada se otrovnoj mržnji predugo ne opiremo.
Govor mržnje prepoznajemo kao napad na toleranciju, inkluziju, različitost i samu suštinu normi i načela ljudskih prava. U širem smislu, govor mržnje podriva društvenu koheziju, razjeda zajedničke vrijednosti i može da bude uvod u nasilje te da unazadi zalaganja za mir, stabilnost, održivi razvoj i ljudsko dostojanstvo.
U proteklih nekoliko decenija govor mržnje je prethodio zvjerstvima, uključujući genocid, od Ruande do Bosne i Kambodže.
Bojim se da je svijet došao do još jednog akutnog trenutka u borbi protiv demona mržnje. Zbog toga kao sam odgovor na takvo stanje pokrenuo dvije inicijative UN.
Prvo, predstavio sam Strategiju i Plan aktivnosti za govor mržnje u cilju koordinacije napora u cjelokupnom sistemu UN usmjerenih na rješavanje osnovnih uzroka i definisanje našeg djelotvornijeg odgovora.
Drugo, radimo na izradi Akcionog plana kojim će se UN u potpunosti posvetiti naporima čiji je cilj zaštita svetih mjesta i bezbjednost vjerskih objekata.
Onima koji u kontinuitetu koriste strah da bi podijelili zajednice moramo poručiti: različitost je bogatstvo, a nikada prijetnja. Dubok i trajan duh uzajamnog poštovanja i prihvatanja razlika može da nadmaši postove i tvitove ispaljene u djeliću sekunde. Na kraju krajeva, nikada ne smijemo da zaboravimo da smo svi mi onaj „drugi” nekome tamo negdje. Iluzije sigurnosti ne može biti kada je mržnja sveprisutna.
Naša je dužnost, kao pripadnika jednog čovječanstva, da čuvamo jedni druge.
Naravno, sve radnje usmjerene na rješavanje i suprostavljanje govoru mržnje moraju biti u skladu sa osnovnim ljudskim pravima. Rješavanje pitanja govora mržnje ne znači ograničavanje ili zabranu slobode govora, već sprečavanje da se govor mržnje razvije u nešto još opasnije, a posebno u podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje, što je zabranjeno prema međunardodnom pravu. Prema govoru mržnje treba da se odnosimo kao prema svakom zlonamjernom djelu: tako što ćemo ga osuditi, odbiti da ga širimo, suprotstaviti mu se istinom i podstaći počinioce da promijene svoje ponašanje.
Sada je trenutak da se intenzivira iskorjenjivanje antisemitizma, mržnje protiv muslimana, progona hrišćana i svih drugih oblika rasizma, ksenofobije i povezane netolerancije. Vlade, civilno društvo i mediji imaju važne uloge u tome. Političke i vjerske vođe su posebno odgovorne za promovisanje miroljubivog suživota.
Mržnja predstavlja opasnost za svakoga, pa stoga borba protiv nje mora biti zadatak svih. Zajedno možemo da ugasimo rasplamsali govor mržnje i da podržimo vrijednosti koje nas vezuju u jednu porodicu ljudi.
Autor je generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Bonus video:
