Zalaganje da se zaštite prava građana Sjedinjenih Američkih Država da kupuju poluatomatske puške ili tajno nose vatreno oružje slično je odgovornosti čovjeka za klimatske promjene. Racionalni argumenti se ne uzimaju u obzir.
Nezavisno od toga koliko je učenika ubijeno ili kakve se naučne činjenice nude pri dokazivanju da emisija ugljen-dioksida utiče na klimu, ljudi ne mijenjaju svoja ubjeđenja koja su im svojstvena.
Iz toga slijedi da će se, što više liberali iz Njujorka, San Franciska ili čak Hjustona budu agitovali za uvođenje kontrole nad prodajom oružja fizičkim licima, pristalice prava na lično posjedovanje vatrenog oružja još jače protiviti tome.
Karakterne crte društva, naravno, imaju svoju istoriju porijekla. Druga izmjena u Ustavu SAD, koja garantuje pravo na držanje i nošenje oružja, unijeta je 1791. godine kada su građani pobunjeni protiv britanske monarhije smatrali da im je potrebno da zaštite sebe u borbi sa državom koja ih ugnjetava. Tumačenje te izmjene bilo je provjereno u praksi, ali prvobitna ideja bila je upravo da građani u jedinicu moraju doći sa svojim oružjem.
Za mnoge Amerikance, posebno one u seoskim područjima i državama na jugu, to kolektivno pravo počelo je da se smatra pravom datim od Boga. Demagozi su imali uspjeha u pridobijanju takvih ljudi protiv elite iz priobalnih područja i iz gradova, elite koja navodno hoće da ih tog prava liši. Strah, koji su demagozi koristili, potiče ne samo od opšteg zanimanja za lov ili neohodnosti samoodbrane. Riječ je o tome kako ljudi vide same sebe. Oduzmite im pravo da posjeduju oružje i oni će se osjetiti poniženim na kulturnom i društvenom planu.
Ali ako je to suština identiteta mnogih Amerikanaca, onda ona ukazuje na čudni paradoks u njihovom nacionalnom samopoštovanju. Druga izmjena je, naravno, pravni koncept. U određenom stepenu to se tiče samih SAD. Kao zemlja imigranata Sjedinjene Države nisu osnovane na zajedničkom porijeklu ili kulturi. Ta je država osnovana na zakonima - jedino tako ljudi različitih kultura mogu biti spojeni zajedno u jedno društvo.
Nije iznenađujuće što SAD ima tako mnogo pravnika i što Amerikanci češće rješavaju sporove u sudu, nego, recimo, Japanci koji se više oslanjaju na običaje i tradiciju. Ako se može tako reći, Sjedinjene Američke Države ima građansku religiju, a Ustav joj je Sveto pismo. Upravo tako se konzervativci odnose prema temeljnim zakonima, uključujući i drugu izmjenu Ustava SAD.
Ipak, mnogi Amerikanci njeguju svoje nacionalne mitove, koji nisu ništa manje fundamentalni i koji su direktna suprotnost ideji nacije zakona. U klasičnim vesternima pravi američki heroj je iskusni, precizni revolveraš, čovjek van zakona koji zna istinu i razlikuje dobro od zla u svom biću. On je muževna i slobodoljubljiva lutalica koja jaše prema zalasku sunca na svom vjernom konju, sa puškom na leđima. Džon Vejn se pojavljuje da bi spasao građane od loših momaka u crnom čija gnusna djela uništavaju slobodu američikih pograničnih područja.
Ali, ko su ti zločinci u crnom? To su bankari, biznismeni i graditelji pruga i često predstavljaju interese moćnih ljudi u velikim gradovima na Istočnoj obali. Naravno, oni angažuju svoje loše momke u crnom, ali ti momci dolaze iz svijeta ugovora, sporazuma i velike vlade.
Siže većine vesterna je potpuna seoska idila u kojoj je čovjek stekao savršenu autonomiju, ali koju ugrožava država rukovođena propisanim zakonima. Jedini zakon koji uvažava heroj vesterna je onaj koji je ustanovio Bog i njegova, herojeva, sopstvena savjest. I obavezno mu treba revolver da te zakone zaštiti.
Problem sa ovim američkim mitom je što ta seoska idila savršene individualne slobode, takvog stanja prirode kakvo je uvijek bilo, ne može biti sačuvana u visoko organizovanoj državi banaka, sudova, biznis korporacija i zakonodavnih organa. Druga izmjena Ustava je dodatak mitu koji se daje u obliku činjenice da je i on navodno kodiran kao zakon.
Ronald Regan je shvatao žal za mitom mnogih Amerikanaca bolje od većine predsjednika jer je i sam igrao u nekoliko vesterna. Kada je glasno rekao da “vlada nije rješenje našeg problema, već da je vlada naš problem,” on je govorio kao onaj revolveraš iz vesterna, iako je izlaganje bilo zvanično, u svojstvu novog predsjednika SAD.
Donald Tramp se poveo za Reganovim primjerom, ali u mnogo grubljem i ratobornijem tonu. U suštini, on je svojevrstan čovjek van zakona, bez ikakve predstave o normama ponašanja u vladi. Tramp je umnogome uspio da spoji manir desperada sa interesima ljudi u crnom - korporativnih vođa, bankara i njihovih političkih predstavnika u Vašingtonu.
Tramp je nevaljalac iz Njujorka koji može da iskoristi strahove ljubitelja oružja iz takozvanog biblijskog pojasa. A u uslovima kada su SAD podijeljene zbog eskalacije kuturološkog rata za svoj nacionalni identitet, Tramp posjeduje natprirodnu sposobnost da personifikuje najgore aspekte obiju strana tog raskola: svojevoljne revolveraše iz vesterna i predatorske instinkte gradskih kauboja.
Da bi se oslobodile ovih opasnih pukotina koje dijele američko društvo, SAD moraju naći predsjednika koji može prevazići taj kulturološki sukob. Ali avaj - oni su izabrali da na tu dužnost postave čovjeka koji je najmanje odgovarajući da taj zadatak ispuni.
Autor je urednik “The New York Review of Books”
Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
