Izgubili ste novčanik. U njemu je vasa posjetnica sa e-mail adresom. Koliko je vjerovatno da ćete dobiti mejl u kojem vam neko kaže da je pronašao vaš novčanik? Ukoliko je u novčaniku novac, da li to povećava ili umanjuje šanse da će vam ga vratiti, sa netaknutim sadržajem?
Postaviti ova pitanja je isto kao da pitate u kojoj mjeri su ljudi u suštini pošteni, ili brinu o osobama koje ne poznaju. Pojedini evolucionarni psiholozi tvrde da je altruizam ograničen na naše bližnje i na one koji mogu uzvratiti na pomoć koju im pružimo. Da li je to previse cinično? Prošlog mjeseca, istraživači iz Sjedinjenih Država i Švajcarske donekle su rasvijetlili to pitanje kada su objavili rezultate velikog istraživanja u kojem je učestvovalo 17 000 “izgubljenih” novčanika u 40 država.
U bankama, pozorištima, muzejima, hotelima i javnim zgradama u 355 različitih gradova, asistenti istraživača bi predavali novčanik, rekavši osobi za šalterom da su ga pronašli na ulici, ali da su u velikoj žurbi. Asistent bi zatim zamolio tu osobu da “se pobrine za to” i predao ga ne ostavljajući svoj kontakt niti tražeći bili kakvu priznanicu.
Svi novčanici su napravljeni od providne plastike i tri identične posjetnice sa mejl adresom u odmah vidljive. U novčanicima se takođe nalazio spisak za kupovinu namirnica, napisan na lokalnom jeziku. U nekim novčanicima je bilo 13,45 dolara, ili ekvivalent toj sumi u lokalnoj valuti, dok se u drugima - istraživanjima sprovedenim u SAD, Britaniji i Poljskoj - nalazio iznos u vrijednosti od 94,15 dolara.
Većina novčanika je takođe sadržala ključ. Istraživači su snimili niz poruka u kojima se se kaže da je novčanik nađen na mejl adresi sa posjetnice. Kako bi istraživači mogli da proučavaju faktore koji su doveli do prijavljivanja, svaki novčanik je sadržao kartice sa drugačijom mejl adresom.
Kao što je bilo za očekivati, stopa prijavljivanja je bila veća u dobrostojećim državama. Švajcarska, Norveška, Holandija, Danska i Švedska su na vrhu liste, i u tim državama je obaviješteno preko 65 odsto navodnih vlasnika novčanika. Poljska i Češka Republika su odmah iza njih - ali ispred bogatijih država poput Australije, Kanade i SAD.
Pojedini ljudi vjeruju da će se religiozni vjernici prije povinovati moralnim pravilima nego oni koji nijesu vjernici, međutim ovo istraživanje nije potvrdilo takav stav, makar ukoliko razmjere religioznih uvjerenja tumačimo na osnovu broja ljudi u jednoj državi koji kažu da im je religija važna. U Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i Češkoj Republici, najmanje 75 odsto populacije tvrdi da im religija nije važna, a ipak u svim tim zemljama stopa prijavljivanja je bila visoka. Sa druge strane, preko 80 odsto populacije u Peruu i Maroku tvrdi da je im je religija veoma važna, ipak je u objema državama stopa prijavljivanja ispod 25 odsto.
Za otprilike dva procenta veća je vjerovatnoća da će žene vratiti novčanik nego muškarci. Dakle ova studija potvrđuje prethodna istraživanja koja sugerišu da su žene etičnije od muškaraca. Najupečatljiviji rezultat studije međutim je taj što se ispostavilo da su više vraćani novčanici u kojima je bilo novca nego oni u kojima nije.
To otkriće je konzistentno u 38 od ukupno 40 država - sa izuzecima Maroka i Perua, gdje novac statistički nije odigrao neku ulogu u niskoj stopi prijavljivanja. Štaviše u tri države gdje su nađeni novčanici sa 94,15 dolara, prijavljena je veća stopa vraćanja nego u državama u kojima je u novčanicima bio iznos od 13,45 dolara.
Tokom istraživanja razmotrena su različita moguća objašnjenja za ovakav ishod, uključujući i strah od kazne ukoliko zadrže novac, očekivanje nagrade ako prijave i mogućnost da će čak i kada je prijavljeno da je novčanik nađen on biti vraćen bez novca. Međutim, kada su novčanici vraćeni u 98 odsto slučajeva novac je bio u njima. Drugi dokazi ukazuju da ni strah od kazne ni nada da će dobiti nagradu nijesu bili primarni motiv za vraćanje novčanika.
Onda se postavlja pitanje zašto će ljudi prije prijaviti novčanik u kojem je novac. Istraživači predlažu četiri faktora na osnovu kojih se može utvrditi da li će neko ako mu se ukaže prilika vratiti novčanik: da li je ekonomski isplativo da ga zadrže, trud koji je potrebno uložiti da ga prijave, altruistična zabrinutost za vlasnika i averzija prema toime da sebe doživljava kao lopova. Sudeći po ovom modelu, mada prisustvo novca pojačava ekonomsku isplativost zadržavanja novčanika (što veći novac to veća isplativost), ekonomsku dobit su nadjačale altruistička zabrinutost i želja da sebe smatraju poštenom osobom.
Dokazi da altruizam donekle igra ulogu u odluci da je prijavi da je novčanik nađen potiče iz upoređivanja stopa povraćaja novčanika u kojima je bio ključ sa onima u kojima ga nije bilo. Ključ je važan za vlasnika novčanika, ali za razliku od novca, nije od nikakve koristi za osobu koja je našla novčanik. Stoga, malo je vjerovatno da će to biti relevantno za to hoće li osoba koja je došla u posjed novčanika sebe smatrati poštenom prije nego lopovom. Ipak novčanici sa ključem i novcem su bili više prijavljivani vlasnicima nego oni bez novca i ključa, što ukazuje da nije samo zabrinutost za sopstveni imidž motivisala prijavljivanje.
Ovi rezultati treba da nas ohrabre. Često čujemo ljude da se žale da živimo u eri u kojoj preovladava sopstveni interes, eri sunovarta moralnih stanbdarda, u kojoj rijetki brinu o drugima, i u kojoj bi većina ljudi ukrala kada bi znali da ih niko neće uhvatiti. Ova studija pruža čvrste dokaze da svijet nije ni približno tako loš.
Autor je profesor bioetike na Prinston univerzitetu
Copyright: Project Syndicate, 2019.
Bonus video:
