Donese mi neki dan komšija novine, uokvirio debelim flomasterom čestitke Predsjednika povodom Dana Petnjice i Plužina. Čula sam ih, kažem, predizborne su, kao i sve ostalo što vlast radi cijelog ljeta, od crkvene imovine do kopanja prinčeva...
Natjera me, ipak, da ih pažljivo pročitam. Prvoj opštini obećano je da će biti “sve prepoznatljivije pozicionirana na mapi Crne Gore”. Zato što je “dala značajan doprinos obnovi njene državnosti i učvršćivanju multietničkog sklada”.
Plužinama koje su, sudeći po čestitki, posljednji doprinos Crnoj Gori dale “...u NOB-u i ranijoj slavnoj crnogorskoj istoriji”, nije obećano ništa. Ako se u to ne računa najava da će ta regija biti “valorizovana do kraja u skladu sa strateškim ciljevima državne politike”.
***
Nije, naravno, problem u čestitkama za praznik, nego u odnosu države radnim danima. Zato što u njene strateške ciljeve, čak ni 13 godina poslije referenduma, nikako da uđe razvoj onih regija čiji su stanovnici tada zaokružili “ne”. U Plužinama, bilo ih je 75,7 posto.
- Bilo bi nas više, da smo tada znali dokle će nas dovesti tvoja nezavisna - kaže komšija. - Nije vas dotle dovela moja nezavisna, isto je bilo i prije referenduma, a bilo bi isto i da ga nije bilo. Problem je ona “valorizacija do kraja”, koja je od ‘90. isključivo u skladu sa strateškim ciljevima vlasti - počeh da objašnjavam...
Uzalud, ne dopire to do njega. Kao što ne dopire do najmanje trećine birača. Koji i dalje žive u uvjerenju da je propast Crne Gore počela tek 2006, iako je ona tada već bila dopola urnisana, počevši od temelja.
Do vlasti ne da dopire, nego očigledno čini sve da tu trećinu zabetonira u takvom uvjerenju. Bar još dva mandata...
***
Da opstane još minimum četiri godine, s tendencijom udvostručenja, nije joj potreban nijedan glas sa te strane. Dovoljno je da zadrži ove koje ima, produbljujući jaz ne samo među opštinama, nego i između dvije Crne Gore - depeesovske i one druge. Ne mijenjajući pritom čak ni medijsku kampanju.
- Bijelo Polje: Vlada ulaže više nego ikada ranije, realizujući projekte vrijedne više od 50 miliona eura, koje ona finansira preko Uprave za javne radove. - Cetinje: Vlada ulaže u gradske i seoske puteve više od 4,5 miliona eura. - Bar: Komercijalna upotreba podmorskog energetskog kabla može se očekivati krajem godine. Biće pružen znatno veći kapacitet, sigurnost i pouzdanost prenosne mreže. Time Crna Gora postaje jedno od značajnih energetskih čvorišta Evrope.
Uh, dobro je, da ne ostanemo zauvijek samo kokainsko čvorište, pomislih i prekidoh još jedan propagandni Dnevnik...
***
Izgledao je stvarno šašavo kao i svaki, ali djelovaće kao i do sada. Zato što veći dio opozicije, ni nakon 30 godina ovakvog ispiranja mozga, ne umije ili neće da ponudi ništa smislenije. Ako se u to ne računa polemika o budvanskoj Guči, koja se izrodila u govor mržnje nezapamćen od početka devedesetih.
Zašto je najbrojnija opoziciona grupacija odlučila da ovako samoubilački efikasno za tri dana potroši kredit koji je tri godine teško sticala kod ostatka opozicione Crne Gore, ne uspijevam da razumijem.
Jasno mi je samo da Demokratski front nikada više neće naići na onako masovnu podršku slobodnih građana kakvu je imao tokom suđenja za državni udar. Zato što oni kojima je do slobode ne brane druge na osnovu nacionalne, političke ili seksualne orijentacije, nego zato što su - žrtve.
Sad žrtve počinju da izigravaju dželate, udarajući pritom na najmalobrojniju i najponižavaniju populaciju.
Tjerajući tako u geto ne samo LGBT, nego i sopstveno članstvo. Ne samo ovakvim saopštenjima i ne prvi put.
***
Kad su pripadnici LGBT populacije javno stali na stranu frontovaca koje je policija mlatila po ulicama, nijednoj od partija nije palo na pamet da ih naziva “pozadincima koji su dobili zadatak da se duboko zakucaju u rukovodstvo” neke od koalicionih stranaka.
Zbog ove uvrede, lider Crnogorske sigurno neće promijeniti stav o Guči na pjenu od mora. Ali hoće bar jedan gej, koji uprkos mržnji pokušava da opstane u Crnoj Gori, sigurno izgubiti hrabrost da se javno bori za svoju slobodu. I ostati bez nade da će u ovakvom okruženju ikad moći da živi svoj mali, normalni život.
Preživjeće i mladi odbornik te stranke brojne odvratne asocijacije, zaboraviće se gadluk da su im “bliži festivali na mjestima za čija su imena emotivno vezani, poput buljarice”.
Pretrpjele su i vođe Demokrata slične izlive mržnje, javne su ličnosti, moraju da podnesu više od drugih.
Ali, kako da se odbrane članovi i simpatizeri ove dvije stranke koji “ne vole da drže gusle i gudalo ispred sebe, nego gudalo bez gusala iza sebe... Za njih je poželjno samo gudalo kojim se vitla po buljaricama”.
A optužnica cilja na skoro 50.000...
***
Ovakav rječnik, istina u relativno blažoj formi, primijetila sam prvi put na javnoj sceni još 1993. Stigao je od vlasti, ali čak ni onakav depees nije se usudio da se potpiše ispod njega.
To zastiđe od saopštenja poslato je u medije sa pečatom Službe državne bezbjednosti. “Pričati može, sjesti ne može”, pisalo je u njemu povodom izbora vladike CPC Antonija.
Bilo je ratno doba, sasvim je prikladno tada izgledao moj komentar kako je onaj ko je to napisao spreman i da puca bez opomene.
A sad? Sad mi fale riječi. Ne zato što mislim da će se neko zbog širenja mržnje latiti oružja, iskreno se nadam da su ta vremena iza nas. Nego zbog toga što su poruke malobrojnoj gej populaciji upućene u ime 77.784 punoljetna stanovnika Crne Gore. I što se od njih javno ogradio - samo jedan!
Plus komšija sa početka priče, istina diskretno, preda mnom...
P.S. Umjesto da se masovno pobuni protiv ovakvog govora mržnje, javnost se - tačno onako kako je premijer D.M. i planirao, ali iz drugih razloga - već danima zamajava prebrojavanjem kvadrata i eura Vesne Medenice, Osmana Nurkovića, Blaža Jovanića, Damira Šehovića, Sretena Radonjića... Kao da su do sada svi bili podstanari i kao da u ovoj priči ima ičeg novog. Uostalom, čemu objavljivanje imena kad pored njih ne piše ko je što još ranije dobio od države, u kojoj vrijednosti, koliko puta i na kojim lokacijama. E, to bi već moglo da pokrene ozbiljnu istragu, da na spisku nije i - masa tužilaca...
Bonus video:
