Nedavno objavljeno istraživanje koeficjenta inteligencije (IQ), sprovedeno u većini država svijeta, pokazalo je da narod (tj. narodi, građani) koji živi u Crnoj Gori ima jedan od najnižih IQ-a u Evropi. Tačnije, bili bismo lideri, mjereno od dna, da nije i Albanije i Sjeverne Makedonije na listi. Istraživanje su vodili poznati eskperti u ovoj oblasti Ričard Lin i Dejvid Beker, a rezultati su sumirani u knjizi „Inteligencija nacija“.
Nisam primjetio da su rezultati istraživanja (objavljeni i na nekim našim i-portalima) zavrijedili pažnju i komentar od bilo koje institucije ili poznate ličnosti u Crnoj Gori, koja bi ponudila odgovore i objašnjenja. Ta informacija se jednostavno ignorisala i stekao se utisak da je to „tako kako je“ i što ćemo sad.
Za očekivati je bilo da se neko bar upita kako je moguće, zašto smo pri dnu, koja metodologija je korištena, koliko je istraživanje pouzdano i relevantno, koji su dometi i preglednost istraživanja itd.
Da stvar bude gora, i druga istraživanja rađena ranije, od različitiha autora/izvora, a čiji su rezultati dostupni na Google sa ključnim riječima: „IQ Europe“ i „IQ World“, pokazuju slične rezultate - na svima je Crna Gora pri samom dnu liste IQ, ili je čak nema na listi.
Tako recimo, prema mapi iz 2012. godine („Average IQ according to Lynn & Vanhanen, 2012“), najviši IQ u Evropi imaju Finci, Holanđani i Estonci (101 i 100), a najniži je na Balkanu - u Crnoj Gori skromnih 86. Doduše, istraživanje za Crnu Goru u ovom konkretnom slučaju se odnosi samo na: „student assessment studies“, tj. na procjenu učinka studenata na studijama.Tek, slučajno ili ne (treba neko da utvrdi), samo nas Balkance, sa, navodno, najnižim IQ u Evropi, još nisu primili u EU, i upitno je kada će, i da li će.
Nije mi poznata metodologija i način istraživanja, na osnovu koje se određuje/mjeri IQ naroda, ali sigurno je da rezultat nije srednja vrijednost IQ svih građana, jer nije ni bilo takvog testiranja. Prije će biti da se radi o raznim ekonomsko-sociološkim parametrima koji karakterišu neko društvo, kao i statitsički podaci uspješnosti i rezultata studenata na studijama (i fakulteta), zatim PISA testovima, a koji prema određenim metodologijama i statističkim pokazateljima daju okvirnu procjenu IQ za narode. A onda se neminovno postavlja pitanje koliko su takve procjene pouzdane i relevantne i da li se uopšte mogu uzeti kao zvanično i naučno referentne za ocjenu nečijeg IQ-a.
Uprskos tim sumnjama i dilemama, dobro bi bilo da se Vlada Crne Gore, kroz svoje institucije i ministarstva, pozabavi ovom problematikom i ispita, utvrdi činjenice u vezi načina rada i prikupljanja informacija za ova istraživanja kao i sam rezultat istraživanja. Nakon toga napraviti strategiju kako djelovati i šta raditi da bi se u nekom narednom sličnom istraživanju Crna Gora pomjerila naviše na ljestvici IQ.
Dobro bi bilo da se napravi jedna sveobuhvatna analiza i pokuša argumentima suprostaviti rezultatima ovog istraživanja, ako je moguće, naravno u korist građana Crne Gore.
Ali, o tom potom, ostavimo to naučnicima i istraživačima, da istraže i donesu zaključke, i ponude rješenja. Ono što se može zaključiti i bez nauke i istraživanja, a i bez prevelike pameti, tek nešto životnog iskustva, osjećaja za realnost... to je da su narodi u razvijenim i bogatim državama organizovaniji, da većina naroda u tim državama živi pristojno (tj. može da živi od svog rada, ko god hoće i/ili može da radi - ne treba politička podobnost i članska karta), da imaju razvijenu svijest za društvenu i ekološku odgovornost itd. Uglavnom, u svim tim razvijenim državama cijene se rezultati i postignuća, nagrađuju i podstiču uspjesi, u bilo kom poslu i domenu. Državna strategija je da se podstiče ono što donosi dobro društvu, što ga jača i čini konkurentnijim, a suzbija kriminal i korupcija, koji razaraju državu.
I onda se logički nameće pitanje: da li društva koja nisu u stanju da se organizuju, tako da svi građani mogu pristojno i dostojanstveno da žive, bilo od rada ili penzije, ili socijalne pomoći, zaslužuju da budu na ljestvici IQ više od samog dna? Ili društva koja nisu u stanju da žive u miru i skladu, i da ne ratuju međusobno, koja stalno izazivaju nacionalnne i vjerske tenzije i trvenja, koja nisu u stanju da postignu nacionalni konsenzus gotovo ni oko jedne teme u državnom i nacionalnom interesu, interesu budućih generacija... da li zaslužuju mjesto na IQ listi, bilo gdje osim dna?
Bojim se da bi svako ko je iz druge države pratio dešavanja na političko-društveno-ekonomskoj sceni Crne Gore, samo posljednjih nekoliko nedjelja, pomislio da ima previše negativne energije, napada i optuživanja, najprizemnijih kvalifikacija i diskvalifikacija, i da je IQ tim ljudima zaista na niskom nivou. Da nije tako, radili bi valjda nešto i za sebe, ne u kontinuitetu i uporno protiv sebe.
Trenutno je taj „spoljni utisak“ takav, nažalost, da smo tretirani kao jedan od najmanje pametnih naroda u Evropi. Vrijeme je da konačno počnemo da radimo na mijenjanju tog utiska, da nas ne gledaju sa visine stranci, turisti. A posebno ako se uzme u obzir činjenica (ujedno i paradoks) da smo zvanično drugi najviši narod u Evropi, odmah iza Holanđana. Nema nikakvog razloga da ne budemo bar drugi i po intelektu. Ali ne odozdo, kao sada.
Bonus video:
