(Antschuldigen Sie mich!... na Trgu Pilsudskog)
FRANK VALTER ŠTAJNMAJER je predsjednik Njemačke. Ime ovog čovjeka zaslužuje velika slova (ne samo početna) zbog govora koji nije bio izgovor, nego stav prvog državnika jedne demokratske evropske zemlje, svojevremeno ozloglašene, od čijeg se nekadašnjeg poretka (nacizma) još strijepi. “Molim za oproštaj za istorijsku krivicu Njemaca i priznajem odgovornost koja ne može da prođe!”
Štajnmajer je to rekao pred “Grobom neznanog junaka” u Varšavi, da se zna ko je počeo i odakle je krenuo pakao Drugo svjetskog rata. Kancelar, Vili Brant, takođe Njemac, prvi je otvorio most pokajanja u Varšavskom getu, klečeći pred svijetom i žrtvama Trećeg rajha. Tim mostom svijet rjeđe ide a češće ga ruši, kako su to uradili Srbi 90-ih sa zemljom za koju su se i oni borili, prelazeći patriotski na stranu poraženih profašista. Taj most, neophodnog pokajanja, pred zločinima vlastitog naroda je renovirao u pravom trenutku i na pravom mjestu, današnji predsjednik Njemačke Valter Štajnmajer.
Povodom njemačko-nacistikog rata u Poljskoj održao je govor svijetu i pogovor njemačkim zločinima, a balkanskim narodima lekciju (bez riječi)… da je neizbježno reći ko je počeo, da bi se steklo pravo da se zaište oprost. Nažalost, to pravo za kojim civilizovani svijet žudi, od nastanka civilizacije, ne postoji u zakonu jer ga je nemoguće usaditi. Međutim ono, na sreću, niče iz pojedinaca koji su kadri, kako se narodski veli…”na strašnom mjestu postojati”. Na to mjesto je stao Štajnmajer! Evocirao je i milenijumsku legendu nekog Njemaca koji je bosonog došao u Poljsku po oprost... pa se poslužio tradicijom za pokajanje naglašavajući da i on ’bos’ traži isto.
Znano nam je da je “Njemačka iznad svega”, naslov njemačke himne, ali nam je poznato i da je Hitlerova Njemačka iznad svih, nacizam… pa je Štajnmajer kao državnik otklonio i tu primisao: “Tu odgovornost želimo da uzmemo na sebe sa pokornošću. Mi nemamo nikakav razlog da sebe smatramo boljim Evropljanima.”
Znano nam je, takođe, da su Njemci dali toliko pameti svijetu kao što nam nije neznano da su počinili toliko zločina s avetima nacizma. Opomena je još moćnija… kad se zna, kakva tek zla mogu počiniti, duhom, manje moćni. Rusija, kao ni Srbija, nijesu pozvani, u Varšavu na komemoraciju, pa se Rusi po ’srpskom’ receptu pozivaju na svoje žrtve, a ne na one koje su počinili drugima, u konkretnom slučaju Poljacima. To će reći da Istok-Istoku ne prašta, a Zapad na Istoku ište oprost. Štajnmajer je osudio svoju zemlju kao inicijatora „strašnog rata” pa je logično i zaključio osudu: “Ovaj rat je bio njemački zločin!”
Štajn (prvi dio prezimena) Štajn(majer), znači kamen-stijena, a može da znači i moneta… ali ne za potkusurivanje, već za međunarodnu razmjenu dobara. Crnogorci bi štajn preveli još slobodnije i kao kamen-stanac (onaj koji se ne da pomjeriti) što je najbliže suštini izrečenog pokajanja. Ko se ne boji počinjenog zla, počiniće ga sebi… ili ako je jasnije… ponoviće ga na sebi! Zlo o kome se ćuti uvijek je gore od onoga o kome se govori! Danke schön!
P. S. “Vrata iza kojih je dobro teško je otvoriti, a iza kojih je zlo teško je zatvoriti” (kineska poslovica).
(prch.me)
Bonus video: