Monstat

Nekima još nije jasno da imamo državu. Na sreću, državne organe to ne smeta da rade svoj posao - naprotiv. Zahvaljujući istima tj. organima, razmiče nam se sumnja i magla u pogledu budućnosti, i inače. Od nastanka majske nam države nije sporno da je prioritet ekonomija, pronalaženje vlasnika, preinaka državne u ličnu svojinu, i neodložna obnova prošlosti i vječnosti njene. To nije lak zadatak, ali važno je da je on započet. Na čelu sa velikim vođom i požrtvovanom mu familijom, najbližim saradnicima i vjernim Institucijama, ipak se odmaklo, na oba plana. Nekretnine i ostala ekonomska dobra pronašli su vlasnike a prošlost nam nikad nije bila bliža.

Obnova

U oblasti duhovne nadgradnje, koja prati promjenu vlasničke strukture, ozakonili smo zatečene foneme, pročešljali istoriju minulog milenijuma, probrali bitke, skratili gdje je predugačko, produžili ‘dje je kratko.

Pisali smo mi negdje ranije (28. 04. 2015.) o idealu čistog siromaštva. Monstatu je trebalo mnogo truda da shvati, pretoči u nauku i eure, ono što je vođa partije i države već rekao, a mi tumačili, prije ravno tri godine - povodom poskupljenja benzina: “Radi se o proizvodu koji je u našim uslovima pokazatelj višeg kvaliteta života i luksuza i zato mi se čini vrlo logičnim i odgovornim što je Vlada opredijelila da … podigne cijenu” . Stav Vlade je bio „da upravo u vremenu kada je došlo do pojeftinjenja na svjetskom tržištu, podigne cijenu...“ Nije bilo teško dokučiti da, ako je benzin luksuz, a plaćala se globa na struju i telefon (ali je iz nepoznatog razloga ukinuta) s kojim idejama i parametrima naši obnovitelji operiraju. Posebno nas je tada (a i sada) dojmilo pojašnjenje vođe partije i države, da mu se taj postupak „čini vrlo logičnim i odgovornim“.

Ne ide jedno bez drugoga

Da, malo je naivno sladiti se mehkim suglasnicima a zanemariti oskudicu, slabu ishranu i škrbave zube, čiji su oni (mehki suglasnici) proizvod. Ne ide jedno bez drugoga. I žaliti se na skupu struju i telefon, ako nam se lijepo saopšti da su u „našim uslovima luksuz“. I da ih samo prije samo nekoliko stoljeća nije ni bilo. Pa smo najslavnije stranice istorije (Tuđemilski bitku itd.) izvojevali u vremenima kad nije bilo tijeh energenata i načina.

Smjernice DPS filosofije su poznate. Ostalo je samo da državni organi prijenu implementaciji. Što oni i čine: Monstat nam je obračunao kalorije u eurima. Energije je u kalorijama više nego dovoljno, ko se ne bavi sportom. Čujemo ipak neko gunđanje, tako da će vođa, na sebi svojstven, logičan (i odgovoran) način, pojasniti da nikad nijesmo ni bili siti. Bolje da ga ne ljutimo, pogotovo sad kad nije dobre volje.

Slatko siromaštvo

I kada Monstat kaže: "Mi smo samo proizvođači statističkog podatka" - treba im vjerovati. DPS ideja je poznata decenijama i konačno uobličena Monstatovim izvještajem. Režimskim glasačima nije ništa sporno i neće biti gibanja: jedni imaju mnogo više nego im treba, drugima je 2 eura dnevno sasvim dovoljno. Preživjeće, a to je njima najvažnije. Riječ je o 50.000 krotkih državnih službenika i isto tolikom broju korisnika socijale. Buniće se jedino oni, odavno gluvi za suptilnosti i ideale dps filosofije: poslušnost, slatko siromaštvo, sigurno preživljavanje.

I možda je vrijeme da velikog vođu tranzicije i obnove prošlosti, počnemo da shvatamo i kao ideologa preživljavanja - ne samo kao onog što krčmi milione i brašno. Tek sad se vidi smisao onolikog putovanja u prošlost. U prošlosti se gladovalo i oskudijevalo u svemu, inače je bilo super.