Moje prve slike iz djetinjstva vezane za ono što danas zovemo korupcijom jesu prepuni cegeri rođaka sa sela. Mnogo prije nego što se razbole, oni bi od familije dobro sakrili najljepši niz smokava, najbolji komad pršute i najmlađi sir...
Bilo je tu ipak neke pravičnosti, nalik neobjavljenim ali poštenim tenderskim uslovima. Najviše su dobijali najbolji ljekari, oni koji ne promaše ni dijagnozu ni terapiju.
Riječ korupcija nije bila u opticaju, prećutno se dozvoljavalo da bolesnik časti ljekara. Ali, nije se smjelo dogoditi da on odbije da liječi nekoga zato što nije htio ili nije imao čime da ga časti.
Ti darovi nijesu bili previše vrijedni, najčešće nijesu bili ni iznuđeni, ali uprkos tome ljekari koji su ih primali nijesu kao ljudi uživali neki ugled...
***
Drugi bliski susret sa korupcijom - ili samo pričom o njoj, ne znam jer sam tada za izviđaj bila orna taman koliko i naši tužioci danas - imala sam tek poslije nekoliko decenija.
Ležala sam u bolnici, nakon teške operacije, cijelu sedmicu. Sve to vrijeme ne da mi se nijedan ljekar nije obratio, nego sam imala osjećaj da me i medicinske sestre organizovano bojkotuju. Što zbog bolova, što zbog bojazni da me zahvatila paranoja, prva tri dana sam ćutala.
Kad sam primijetila da gospođu pored mene stalno nečim nutkaju, šetaju, masiraju i vode u kupatilo pitala sam je u čemu je stvar... Daj i ti koju hiljadarku pa ćeš da vidiš, odgovorila je s visine. Kao da sam za prezir ja što ne dajem kovertu, a ne ona i oni koji je primaju...
***
Bijesna kao ris, četvrtog dana sam ljekare u viziti pitala je li moguće da se na mene ne obrću zato što im nijesam dala novac. Ignorisali su me, a glavna sestra je drsko odbrusila da nijesam njihov pacijent jer “moj” hirurg nije sa “njihovog” odjeljenja...
Ubrzo sam saznala, isplati se ponekad istraživačko novinarstvo, da je ta ekipa bila ubijeđena kako je koverta završila kod “mog” ljekara. Pošto je nije podijelio sa njima, neka dođe da brine o meni... Došao je čim sam mu sve ispričala. Naravno da nikakve koverte nije bilo, ni tada niti bilo kada. Samo što, poslije svega, ni on ni ja iz inata nijesmo htjeli to da im kažemo...
***
Pri trećem bliskom susretu s pričom o korupciji reagovala sam efikasno. Poslije operacije, koju je samo mjesec-dva kasnije obavio isti hirurg, cimerka me pitala koliko je uzeo...
Nikoliko, objasnila sam, niti je on tražio niti bih ja platila nešto što već decenijama plaćam kao i svi ostali...
Kad mi je rekla kako nju nije htio da operiše dok ne donese hiljadu eura, odmah sam pozvala i njega i kolegu iz ljekarske sobe, da pred njima to potvrdi...
Nastao je haos, nije tražio nego je ona mislila da hoće, navodno je nekome drugome ranije davala novac... I danas mislim da je moj javni “izviđaj” bio pun pogodak. Zašto da častan čovjek nosi tuđi grijeh...
***
A zbog čega sam pomenula baš ove stare sitnice, a ne današnje milionske krupnice koje su mnogo opasnije?
Zato što mislim da korupcija u Crnoj Gori nije dostigla ovako razarajuće dimenzije samo zbog kreatora (zamalo napisah kreatura) naopakog režima, nego i endemskog kukavičluka... Prije će Crnogorci grupno udariti na NATO nego pojedinačno prijaviti policajca koji nudi dogovor, činovnika iz čijih ruku papiri brzo klize samo ako su podmazane, hirurga koji živ ne bi uzeo pare nego mu trebaju za one u sali...
***
Poslije onoga zastiđa od izlaska tužilaca pred novinare, do ponedjeljka je u svim meni dostupnim medijima reagovalo 43 (četrdeset troje) ljudi. Mislim na one koji su to uradili kako treba, pod svojim imenom.
Što je sa ostalima, ima ih više od 430.000 punoljetnih?. I njima je vrhovni tužilac pečatno - okrenuo leđa. Kao što su ih njemu okrenuli svi zamjenici.
Ostao je da ga brani samo onaj koji je i sam pod sumnjom. I koji bi - ako mu se sumnje ikad približe - trebalo da ga goni.
***
Ništa novo, crnogorska sapunica. Skoro pola miliona gledalaca junački ćuti i poslije prve sezone i tri nastavka druge... Jesi mu dava’, brate? Ada jesam, ka’ nisam!
Tipično crnogorski je i što se četvrtom epizodom zaslađuju po kućama i kafanama... Nijesam dao tužiocima ništa, samo sam zamajavao D.K, loš je čovjek...
A najcrnogorskije je to što i tužioci i javnost čekaju da neko drugi obavi njihov posao. Tužilački kad-tad i hoće, ali ovaj za koji je u normalnom svijetu zadužena javnost - sigurno neće...
***
Kakav to posao ima pojedinac u zemlji u kojoj organizovana pobuna odavno ne uspijeva? Da, za početak, svaki uradi isto što i Duško Knežević: javno saopšti kad je - ako jeste - kako i zašto učestvovao u korupciji. Ili bio njen svjedok...
Do tada, licemjerno je pozivati ovakvu državu na akciju zbog onoga što je uradio Nenad Vujošević ili bilo ko drugi. I istovremeno prećutati koliko je niža bila vlastita kazna za brzu vožnju zbog novčanice u vozačkoj. Za koliko je kasa svih građana pokradena kad pola pazara prođe mimo registar-kase. Koja je cijena devetke za ćerku koja hoće u asistente. Koliko je novca bilo u koverti da bi majka otišla na operaciju preko reda...
***
Nije isti red veličina? Nije, ali jeste isto kršenje zakona i moralnih normi, a korupcija je prije svega moralno posrnuće. Počne na malo i dovede do ove na veliko, a ne obrnuto.
Nije ni depees pri prvoj opasnosti svoj opstanak plaćao sa 50 stanova, nego 50 eura. Da je tada zaustavljen, ne bi danas korupcija bila drugo ime za Crnu Goru.
Jer, korupcija je i Sinjajevina, ljudi neprodatog obraza ne bi se onako sprdali sa sirotinjom koja od nje živi. Jedanaest koza, ha, ha, ha... A tek ona krava, da crknu od smijeha...
Korupcija su i male elektrane i prostrane koncesije. I bušenje ispod mora. I Tara koju prekopavaju zbog auto-puta...
***
I, kako je izgledala pobuna protiv toga? Stotinak ljudi izašlo je da digne glas.
Nijesu znali? Jesu, 20 dana su mediji brujali o tom protestu.
Nijesu mogli, radni je dan? Pa što, je li važnije da nešto mastiljare po kancelarijama ili da se bore za imovinu i život svoje djece i unučadi...
Kazniće ih šef? Vjerovatno, ali što je deset posto plate pri borbi za spašavanje ono malo zemlje što nam je preostalo...
Hoće li izaći u slobodno vrijeme ili neradnim danom? Neće, zato što je udobnije ostaviti 80.000 tragova ispod snimka na portalu u jednom danu, nego svakoga dana u istom broju biti na Ulici.
I to najmanje jednu godinu! Samo u toj varijanti neće nam i narednih deset obavezna lektira za odrasle biti: Jesi mu ti dava’ pare, brate? Ada jesam, ka’ nisam!...
P.S. A što je uradio Specijalni tužilac? Isto što i nakon prethodnog državnog udara - izvidio je sve za jedan dan, ali ovoga puta kriv je samo novi Sinđelić. Nema ni trunke udaljene sumnje u Vrhovnog. Iako se pojavio balvan, i to vrlo približene. Za početak, onaj ko nije korumpiran jasno i glasno kaže - nijesam uzeo pare. A Vrhovni je samo rekao da - nema dokaza! Dobro, dodao je i da ih ne može biti, ali nije objasnio zašto. Zato što nije kriv ili zbog toga što - nije sniman...
Bonus video:
