Tog jutra smo stigli vozom iz Palerma. Pruga prolazi visoko iznad grada, kao što je Jadranska magistrala mog djetinjstva bila uvijek urezana u planinu iznad odmarališta. U takva mjesta je lako sići. Pustiš da te noge nose.Vrijeme je bilo promjenjivo. Kao da će kiša.
Stigao sam u jedno od najljepših sicilijanskih mjesta za odmor. Grad Čefalu sa nekih dvanaestak hiljada duša je, kao i većina ovakvih mediteranskim mjesta, slavne prošlosti i oskudne sadašnjosti skoro sve stavio na kartu turizma.
Smješten sam u apartmanu u starom gradu. Jedva sam se sporazumio sa simpatičnim gazdom. U dvorištu sa nekoliko ulaza odmah sam se osjećao kao kod kuće. Napolju se na stolu šepurila riđa mačka. Unutrašnje dvorište sa starom kockom, sjenoviti tremovi i prolazi, glasni razgovori komšija za koje samo što pomislite da su teška svađa, a oni se pretvore u glasni smijeh, poneki komad veša na užadima između fasada koje su se skoro dodirnule, sve je to očekivano i spada u simpatični kliše o Italiji.
Odmah do ulaza je i prodavnica suvenira. Magneti „Koza nostra“ i „Kum“ sa licem Marlona Branda pokazuju da su sicilijanski turistički radnici pretvorili holivudski medijski narativ o Sicilijancima, koji je, naravno, pun opštih mjesta, u izvor prihoda na Siciliji. Tako se krug zatvara: “Ti me vidiš tako? Ja ću ti prodati to što ti očekuješ, a ne ono što ja zaista jesam“.
Kad imaš kefalo
Grci su ovo mjesto nazvali Kefaloidon još četri vijeka prije Hrista. Varoš na sjevernoj obali Sicilije prvobitno je bila smještena na greben iznad grada koji je podsjećao na ljudsku glavu. U našem jeziku se grčka riječ zadržala u izreci divljenja za ljude koji su bistri - ima on kefalo. Kako god, glavoliko brdo iznad grada do danas je obris po kojem ćete Čefalu prepoznati iz profila. U IX vijeku su gospodari ostrva postali Arapi, dva vijeka kasnije su ih naslijedili Normani. Ruđer II Sicilijanski, prvi normanski kralj Sicilije, ostaće upamćen kao vladar koji je naselje spustio sa brda na obalu.
Čefalu u XII vijeku doživljava procvat. Nastaje katedrala sa sarkofazima od magmatske stijene porfira, koja je tada bila izuzetna rijetkost. Normanski kralj ih je zamislio kao posljednje postelje za sebe i svog nasljednika. Ali, kako istorija već umije da se poigra vladarskim željama, u sarkofazima od porfira su u Palermu sahranjeni kraljevi iz njemačke dinastije Hoenštaufen, novi osvajači Sicilije.
Ipak, Ruđer II će ostati zapamćen kao vladar koji je gradu zavještao katedralnu crkvu. Neporecivo normanskog porijekla, sa arapsko-vizantijskim uticajima, crkva je navodno nastala jer se kralj izvukao iz gadne oluje i kopna se domogao baš u ovoj varoši, gdje je iz zahvalnosti podigao katedralu.
Crkva i palme
Rijetki su trgovi ispred katedrala na kojima možete da vidite palme. Ljudi piju svoj kapućino, doručkuju ili naprosto ćaskaju na onaj opušteni, mediteranski način, a to umije da potraje. Iza crkve se nad grad nadvila gromada Roka di Čefalu. Unutrašnjost crkve pokazuje da je grčka, vizantijska ruka na Siciliji ostavila trajan trag. Mozaici poput Hrista Svedržitelja spadaju u najljepše svoje vrste.
U samom gradu sve stremi ka moru. U lavirintu uličica može se otkriti poneko mjesto mimo gradske gužve i žamora. Ako naiđete na građevinu koja je označena kao Lavatoio medievale, uđite da vidite javno kupatilo preostalo još iz arapskog doba. Prirodni tok vode koja izvire ispod brda pretvoren je u nekoliko kamenih korita okruženih zidovima.
Uz malo mašte možete da zamislite orijentalno odjevene ljude koji se okupljaju po prolazima, peru se u koritima ili u grupicama sjede na dvorištu i pričaju svi u glas. Kada ste nadomak mora začujete vječne talase i vođeni tim zvukom odjednom se, na kraju nekog sokaka, nađete suočeni sa duboko plavom sredozemnom vodom.
Plaža u gradu
Spustite li se na samu obalu dočekuje vas još jedno iznenađenje - lijepa pješčana plaža je, ustvari, dio grada. Izležavanje na pijesku ili kupanje sa pogledom na Čefalo spadaju u zadovoljstva koja se ne zaboravljaju. Duž plaže je promenada. U bašti ponekog kafea možete posmatrati kako sunce zalazi tamo negdje iza Palerma koji je udaljen 70 kilometara. Ili kako izlazi tamo gdje se Mesina, izgrađena na sicilijanskoj obali tjesnaca između ostrva i kopna, skoro ljubi sa italijanskom „čizmom“.
Jedna od atrakcija koju ne treba propustiti jeste posjeta samoposluzi. Mada voće i povrće možete nabaviti i na ulici, gdje ga prodaju na čuvenim italijanskim trotočkašima, u samoposlugama ćete pronaći nešto po čemu je Sicilija poznata širom sveta - odlična vina. Tako raznovrsna ponuda je rijedak slučaj. Čak i ako se ne razumijete u sicilijanska vina izbor će biti lak. Naprosto, zatvorite oči, ispružite ruku i - uzmite prvu flašu koju napipate. Neće biti skupa. A vino će biti odlično.
Skoro nigdje na svijetu nema toliko vrhunskih lokalnih vina. Tajna je u hiljadugodišnjem kontinuitetu uzgajanja, sredozemnoj klimi, nevjerovatnom broju sunčanih dana, vulkanskom zemljištu i - vrijednim rukama lokalnog stanovništva.
Lično sam za vrijeme višednevnog boravka u ovom vinskom raju dva-tri puta isprobao pomenutu metodu i mogu da garantujem uspjeh.
Majka svih pica
A što se jela tiče - najprije pronađite piceriju sa lijepom bašticom. Ako nemate neku omiljenu picu, onda se poslužite metodom biranja vina - naručite nasumice. To što izađe na sto će vas uvjeriti da ste često jeli varvarske evropske ili američke produkte koji se drsko izdaju za picu. Ne. Pica je ovo čarobno, kružno tijesto koje se puši na stolu u varoši zvanoj Čefalu.
Hemingvej je jednom savjetovao da čovjek nikada ne ide na putovanje sa osobama koje ne voli. Ja sam stvar uzeo ozbiljno i moja saputnica mi je bila najbolje moguće društvo. Sjetio sam se i pjesme bosanskohercegovačkog pjesnika Ilije Ladina:
„Nemoj jesti sam“. Poslušao sam i Hemingvejev i Ladinov savjet pa sam mogao da uživam u dvije vrste pice, ponekad u dvije vrste vina. I što je najvažnije, da podijelim zadivljeno ćutanje kada se udvoje otkrije sljedeća čarolija mjesta.
Slatka Sicilija
Oneobičavanje je umjetnička metoda. Stvari koje su obične predstavite kao izuzetne, a neobične stvari kao obične. Zato neću opisivati fascinaciju i čuđenje poslije ulaska u jednu poslastičarnicu na periferiji grada. Tamo sam vidio čovjeka kako čeka svoj sladoled. U vitrini su bile izložene supstance jarkih boja. Prodavačica je čovjeku pružila - hljepčić sa sladoledom. Prišao sam i kao omađijan na engleskom rekao da hoću isto. I dobio sam isto: pozamašnu količinu sladoleda u prepolovljenoj zemički. Da li je potrebno da naglasim kako sam se poslije posljednjeg zalogaja pitao gdje je do sada u mom životu bio sladoled iz ove lude varoši.
Inače, slatkiši su na Siciliji posebna stavka. U pansionima ćete bez izuzetka dobiti slatko pecivo i kafu za doručak. Naprosto, šećer u prahu preko kroasana ili krofnastih lokalnih kolača Sicilijanci smatraju najboljom garancijom da će početak dana biti uspješan. Ja tu sklonost ka slatkom dovodim u vezu sa dvovjekovnim prisustvom Arapa. Inače, slatkiši često u sebi sadrže limun koji ovdje raste u izobilju, krupan poput drvosječine pesnice, ali i pistaće i kojekakve druge začine koji se na drugim mjestima u Evropi smatraju egzotičnim.
Dodamo li i zimzeleno mediteransko deveće, cvijeće, kaktuse, dodamo li mirise morske soli pomiješane s mirisima prženog bijelog luka i sa plemenitom oporošću vina na nepcu, možda je Čefalu jedno od onih nekoliko mjesta koja pukim slučajem nisu u Edenskom vrtu.
Bonus video:
