Jedan od najvećih problema crnogorskog društva je radna snaga. Već je taj problem veoma zastupljen, a u narednih par godina će biti još veći i teško da ćemo na dosadašnji način uspjeti da to riješimo.
Ako analize pokazuju da više od polovine mladih ljudi svoju budućnost ne vidi u Crnoj Gori, to znači da se trenutna politika ne odvija u pravom smjeru. Prvi osnovni problem crnogorskog društva predstavljaju jako mali lični dohoci, a minimalac iznosi nekih 220 eura. Prema zvaničnim podacima, minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi oko 600 eura, što znači da dvije minimalne plate se ne pokrivaju ni osnovne potrebe za život četvoročlane porodice.
Iz dosadašnjeg iskustva, za “normalan život” moje petočlane porodice potrebno otprilike oko 1.500 eura mjesečno. Naravno tu nisu uračunati troškovi održavanja (automobila, stambenog prostora, dječijih vanškolskih aktivnosti, odmora i sl.). Veliki broj penzionera živi od penzije manje od 200 eura i u stanju su socijalne nužde, a zbog “ponosa” nijesu spremni da se požale na svoj način življenja. Naročito zabrinjava odnos ljudi koji su plaćeni da bi se bavili ovim problemima (kao da to treba neko drugi da rješava a ne oni koji su za to plaćeni od istog tog naroda).
Moram da spomenem i školstvo koje se i samo okrenulo “kapitalu”, a ne realnim potrebama tržišta. Naime, u zemlji gdje su milioni, a možda i milijarde, eura iznesene u poslovima građevinarstva (naravno turizam, ugostiteljstvo i sl.), a da za te i slične poslove koje donose dnevnice oko 30 eura nismo uopšte stvarali kadrove. Smatram da je jedini način da se spasimo sigurnog sunovrata radne snage, a sa tim i privrede, sagledavanje realne potrebe kako radnika tako i privrede.
Iz ovog opširnog uvodnog dijela proizilazi da realna plata ispod 800 eura ne može obezbijediti odvijanje normalnog života u Crnoj Gori. Da bismo došli do ovih primanja moramo rasteretiti privredu, a naročito mala i srednja preduzeća (koja su trenutno nosioci realne privrede) enormnih nameta koje propisuje država, a to su porezi i doprinosi koji iznose 70% od neto primanja zaposlenog. I, naravno, PDV-a koji iznosi 21%. Pa tako za preduzeće čiji su izdaci za plate 10.000 eura ono mora da odvoji dodatnih 7.000 eura za poreze i doprinose i naravno to mora biti zarađeni novac (sve ovo pod uslovom da preduzeće posluje sa dobitkom) na 17.000 mora platiti PDV 21% što iznosi 3.570 eura. Na osnovu ove računice dolazimo do toga da su ukupna izdvajanja preduzeća za plate 20.570 eura. Dodatni problem čini sivo tržište i nespremnost države da se suoči sa istim. Iz gore navedenog se lako može zaključiti da najveći dio privrednika, a i građana, prinuđen da se “snalazi” jer nisu u mogućnosti da servisiraju ni osnovne rashode kako preduzeća tako i života.
Termin “snalaženje” datira iz naše novije istorije, a došao je sa aktuelnom vlašću. Snalaženje znači krađa, prevara i sve ono što se radi da bi se ostvarila neka materijalna dobit. Da li slučajno ili namjerno ne znam, ali znam da aktuelna vlast to odlično koristi za razne predizborne manipulacije. Najbolji pokazatelj navedenog je dug domaćinstava za električnu energiju koji iznosi preko 130 miliona eura. Kreditna zaduženja građana 1,12 milijardi eura ili 5.400 eura po zaposlenom što su minimalna primanja za 2 godine. Pod hitno moramo sjesti i tražiti adekvatna rješenja za trenutnu situaciju. Predlog je: 1) povećanje minimalne plate na 800; 2) smanjenje poreza i doprinosa na 30 % od neto zarade; 3) smanjenje PDV-a na 14%;4) ukidanje povlastica sve privredne djelatnosti (hoteli 4+ zvjezdica, kondo hoteli i sl); 5) sprovođenje zakona o porijeklu imovine; 6) najmanja penzija 300 eura i možda najvažnije; 7) odlučna i sveobuhvatna borba protiv sive ekonomije.
Autor je član Glavnog odbora
Građanskog pokreta URA
Bonus video:
