Crnogorski i regionalni mediji nedavno su objavili alarmantan podatak da „296 doktora i medicinskih radnika traži raskid ugovora o radu”, u okviru Plana optimizacije javne uprave u Crnoj Gori. S obzirom na deficit medicinskog kadra, najviše su zabrinuti pacijenti, kojima je desetogodišnja reforma u zdravstvu donijela velike probleme.
Vlada Crne Gore, umjesto da se bavi direktoratima, sekretarijatima, agencijama, upravama, komisijama,... i drugim organima koje su izmislili da bi vladajuće partije zaposlile što više svojih članova, optimizaciju je proširila i na oblasti u kojima nedostaju stručnjaci. Naknadno su se dosjetili da sporazum o raskidu ugovora o radu ne moraju odobriti radnicima koji su bitni za funkcionisanje zdravstvenog i drugih sistema, pa je, konkretno, u KCCG od 101 podnešenog zahtjeva odobreno samo 14 (podatak Ministarstva javne uprave).
Ljekari ubrzano napuštaju javni zdravstveni sistem, a mnogi od njih odlaze u inostranstvo. Pacijenti ih zdušno podržavaju u njihovoj borbi za povećanje plata i poboljšanje uslova rada, sve u nadi da bi hronično oboljelo zdravstvo počelo da se oporavlja i približilo se građanima.
Zarđala reforma primarne zdravstvene zaštite i elektronsko zakazivanje specijalističkih i subspecijalističkih pregleda ne da nijesu dali rezultate, nego su zagorčali život pacijentima i izabranim doktorima, koje, u posljednjih nekoliko godina, niko ne može “izabrati”. Svi živimo u vremenu beznađa, pa i ljekari. Zato je netačna i licemjerna tvrdnja iz strategije Ministarstva zdravlja da „broj prigovora pacijenata iz godine u godinu raste, što je indikator bolje obaviještenosti o pravima pacijenata, a ne, kako se često pogrešno tumači, pogoršanja kvaliteta pružanja zdravstvenih usluga“. U prvih šest mjeseci 2019. godine zaštitniku prava pacijenata žalilo se 2.073 pacijenta, duplo više u odnosu na prethodne dvije godine (cdm.me). Broj žalbi u procentima je vrlo mali, jer su građani prestali da vjeruju u svaki sistem, pa i zdravstveni.
Subspecijalistički pregledi u KCCG se uglavnom ne mogu zakazati u preporučenom terminu, što se odražava na tok liječenja. Termine otvaraju periodično, pa ko prvi ugrabi! Ljekari se žale na pretrpanost poslom, što je tačno, ali je tačno i to da veliki broj njih radi u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama.
Kada hronični pacijenti telefonom zamole ambulantu da im izabrani-neizabrani doktor propiše redovnu terapiju, često se dešava da u apoteci dobiju druge ljekove koji su im nedavno, drugim povodom, propisivani. Kompjuteri su krivi kada neko mora da kupi dio terapije?! O pravilnom uzimanju ljekova pacijenti se sve više oslanjanju na savjete farmaceuta.
Vakcine protiv sezonskog gripa trebalo je da budu isporučene “Montefarmu” do 15. oktobra, a javnost do danas nije obaviještena da li su stigle. Institut za javno zdravlje je već u prvoj polovini oktobra utvrdio slučajeve oboljelih pacijenata sa simptomima sličnim gripu (objavilo više medija). Iako je prošle godine od virusa gripa u Crnoj Gori umro 31 građanin, iako smo mjesecima slušali priču “da je u vakcini spas”, ove godine je poručeno samo 22.700 vakcina, 1.050 manje nego prošle godine.
Kako bi Ministarstvo zdravlja reagovalo ako bi samo trećina građana starijih od 65 godina (a njih je oko 100.000) iskoristila svoje pravo da se vakcinišu protiv gripa?! Ćutalo bi kao u slučaju afere “ranitidin”!
Bonus video:
