Spavači

Nedavno sam pročitao da je jedan stari obavještajac iz susjedne države na pitanje za koga će glasati na izborima odgovorio: “Političari su kao starlete, obavještajci su ginekolozi“.

Duboko je i mračno tamo gdje stanuju spavači u partijama i u javnom životu. A Aleksa Bečić i Dritan Abazović su politički golobradi.

Zato njihove izjave o „spavačima u redovima opozicije“ - samo zato što je u medijima procurjelo nekoliko informacija sa sastanaka (kao da je prvi put) - spadaju u domen političkog folklora kako bi se preduprijedila šteta ili izvukla korist.

Nego, da to ostavimo za kasnije.

Prvo treba objaviti čitulju konceptu građanske opozicije. Ili, kao što podsjeti Miodrag Lekić na jednom od posljednjih sesija - njihovo ponašanje podsjeća na parolu „I posle Tita, Tito“. Dok se Slovenci nisu sjetili pa kazali „Ljudi, Tito je mrtav“. I onda ustali od stola.

Čini se da je najracionalnije bilo da taj nedefinisani oblik političkog života prepiše gotov lijek od DF-a - savez sastavljen od ozbiljnih do egzotičnih partija i ličnosti čiji bi stub bile Demokrate.

Kao što je 2012. birač Andrije Mandića lako svario Nebojšu Medojevića i Lekića uz Predraga Bulatovića , tako bi Bečićev birač sada vjerovatno lako progutao Ranka Krivokapića i Abazovića uz Lekića ili Jokovića.

Ili, kao što je Medojevićev simpatizer lako svario Mandića uz Lekića, tako bi Krivokapićev Bečića uz Abazovića.

I vjerovatno bi dobili široku podršku civilnog sektora. Kao DF 2012.

Umjesto toga ili nekog drugog modela koji bi vodio jačanju pokojne građanske opozicije, kao centra, šta imamo - SNP se vratio u desno, Demos se atomizirao, SDP je opet na ledini, URA i Demokrate ulaze u brak od kojeg obje strane očekuju miraz.

I za sada ni na horizontu nema ozbiljnog opozicionog predsjedničkog kandidata.

***

Podsjetimo na nekoliko činjenica i izjava.

Sastanci o predsjedničkom kandidatu i nastupu na lokalnim izborima počeli su u decembru prošle godine.

Zatim su zamrznuti, jer je Bečić tražio da se prvo završe lokalni izbori u Beranama i u Ulcinju.

Do nedavno Bečić se zalagao da opozicija, kako je govorio, primijeni princip iz 2013. godine - da zajednički kandidat bude onaj stranački lider koji ima najveće povjerenje, odnosno JA.

Tu postoji nekoliko problematičnih tačaka. DF je 2012. u istraživanjima javnog mnjenja bio mnogo jači i po povjerenju i po broju poslanika u odnosu na Pozitivnu i SNP, nego što su sada Demokrate u odnosu na ostatak opozicije. A ni Bečić nije što je bio Lekić.

Lider Demokrata je 31. januara na završnom mitingu u Beranama kazao da će se kandidovati, ukoliko se opozicija ne dogovori o zajedničkom nestranačkom kandidatu: “Imate deset-petnaest dana da se dogovorite. Ako ne uspijete, ja imam petlju da se suprotstavim bilo kome, a ponajviše Milu Đukanoviću”.

Samo sedam dana kasnije, Bečić odustaje od kandidature: "Za smjenu ovog režima sam spreman sve da učinim, pa i ovakav potez”.

Demokrate su odmah odbile predlog DF-a o Andriji Jovićeviću, u međuvremenu im ni Milka Tadić-Mijović, kao kandidatkinja građanske opozicije, nije bila po volji.

Bečić je sada „on hold“.

Pominje nekog “trećeg”, 45 dana prije predsjedničkih izbora. Ne predlaže nikog, iako voli da kaže da su Demokrate najjače u opoziciji i preventivno krivi sve ostale: ”Ona stranka ili grupa stranaka koja istakne predsjedničkog kandidata bez dogovora cjelokupne opozicije, radi direktno za Mila Đukanovića i Duška Markovića…”

Srđan Milić se snebivao da se mora žrtvovati za partiju kada su 2009. kandidure prvi istakli Medojević i Mandić, a Predraga Bulatovića su molili da napravi konkretan korak. Prve molbe su obično bile iz nekog mjesnog odbora u Kučima.

Biće da je sva muka što su Krivokapić i Raško Konjević, a posle i Lekić i Vladimir Joković shvatili dječiju igru - Bečić i Abazović su dogovorili zajednički nastup na lokalnim izborima, pri čemu bi lider URA podržao kolegu Demokrata na predsjedničkim. S tim što je Abazović jedno vrijeme povjerovao da se mogu dogovoriti oko Tadić-Mijović.

Odlaganjem odluke o predsjedničkom kandidatu i pregovorima doveli bi ostale u cajtnot i oni bi morali da podrže Bečića ili da ostanu bez kandidata, što opet povlači pitanje zašto ne podrže Bečića. A onda samo za koju sedmicu da ubjeđuju svoje birače da se vrate u staro jato, bez obzira na rezultat predsjedničkih izbora.

I sad Bečić i Abazović traže spavače, a oni naivni kao francuske sobarice.

***

Ne treba oslobodi odgovornosti prema biračima ni Krivokapića, Lekića i Jokovića. Svako je tu igrao igru za sebe.

SDP će imati svog spremnog kandidata, SNP će se vjerovatno sakriti u hladu DF-a, a Lekić je uvijek bio bolji kao solista, nego u partijskim horovima.

*** Ono što Bečiću i Abazoviću može da bude veći problem od lova na vještice je naredni potez Fronta.

Pri tome ne smijemo zaboraviti dvije stvari.

Da se DF založio da opozicija ima nestranačkog kandidata koga će oni predložiti i da su tu poruku poslali iz dače nekog Željeznjaka. Za to je DF pobrao aplauz u DPS-u.

I drugo - da pedesetak dana prije izbora imaju „načelnu saglasnost“ Jovićevića za kandidaturu. Zvuči kao loša šala.

Za sastanak sa pokojnom građanskom opozicijom koji svi proglasiše neuspješnim, DF reče da predstavlja korak naprijed u opozicionoj saradnji.

Neobična konstuktivnost i tišina opozicionih veterana vazda spremnih za kavgu. To može da znači sljedeće - DF ima kandidata koga Bečič i veliki dio opozicije teško mogu odbiti.

Mandić, Knežević i Medojević nemaju ništa zajedničkog sa Tihim i Prletom osim što ih gone za neko ilegalno djelovanje i što se znaju vrlo strastveno boriti protiv „domaćih izdajnika“ iz ostatka opozicije. Ako izađu sa takvim kandidatom, onda se može govoriti o Povratku otpisanih.

***

I DPS je „on hold“. Prvi put nemaju aktivan potez, navodno čekaju opoziciju da objavi ime svog kandidata.

Da ne bi opterećivali tekst detaljnom retrospektivom od parlamentarnih izbora 2016. i podsjećali na 11 odsto nevažećih listića u Nikšiću, sukoba Vlade sa Ljekarskom komorom itd... držimo se samo nekih posljednjih pokazatelja.

Konfrontacija sa EU i američkom administracijom oko Savjeta RTCG, atmosfera u kojoj je funkcioner funkcioneru vuk, manje glasova u Ulcinju, Beranama i na Cetinju nego na prethodnim izborima... Do skoro je bilo nezamislivo da na pojedinačnim izborima u opštinama ne potuku oponente do nogu... Eto, može biti i SD-u da im se kokoti na Cetinju.

Sve u svemu - DPS više ne može biti jak, ali opozicija može biti još slabija.