Treba prvo pročitati knjigu “The art of speeches and presentation”, Filipa Kolinsa, čovjeka koji je dugo pisao govore Toniju Bleru. Kolins ima tu nesreću što se zove isto kao i ekstremno popularni britanski pjevač, ali je ipak uspio da stvori sebi ime, da piše za mnoge ličnosti, da bude politički savjetnik i takođe da piše za Tajms. U knjizi se mogu naći sve taktike i ideje kako prevazići strah, kako biti svoj, kako privući pažnju i reći suštinu na najbolji mogući način.
Vidjećete nakon čitanja knjige koliko maše suštinu skoro svi naši političari, koliko energije uzalud prosipa Mr Aleksa, koliko se Mandić bezveze prsi, smiješan klon Andrija P i nevješt mlađani Rakočević. Mada ste to vjerovatno znali i prije čitanja, ali koliko tačno su njihovi nastupi i govori pogrešni, to se zaista bolje vidi nakon upoređivanja.
Zatim treba obratiti pažnju na knjigu Alkibijada Nuše, odnosno Branislava Nušića. Koautor je Jovan Sterija Popović. Nušić je bio profesor retorike na vojnoj akademiji, a napisao je knjigu Retorika, i to je izvrsno štivo o nauci o besjedništvu. Ako je neko bio majstor javnih nastupa i govora, bio je to Nušić, jer, ko bi drugo mogao tako da drži pažnju mase kao jedan vrhunski rječiti komediograf?!
Danas, u vrijeme kad je “stand up” na Netflixu, Amazonu i Youtube-u među najpopularnijim video radovima, treba imati sluha za jednu osobu iz Crne Gore koja je vična “govorima”. Gojko Perović je majstor javnog nastupa, on pravi dramske pauze, grana rukama tačno koliko treba, sve njegove facijalne ekspresije i pokreti tijela su u službi pridobijanja pažnje, i sve ima efekta jer ga ljudi čuju.
Iako dolazi iz crkvene “branše”, čudno je što ljude čude kako to da jedan pop tako dobro govori. Prije svega, mnogima u Crnoj Gori je u krvi oratorstvo jer tradicionalno naginjemo toj disciplini, a zatim treba imati u vidu da je ljudima koji su pri crkvi u opisu posla da se obraćaju narodu. Gojko Perović tom disciplinom dobro vlada!
Ako uzmemo u obzir sve ljute nastupe Amfilohija i Velibora Džomića, i tenzične govore vlasti koja je odgovarala sličnim tonom, govori i nastupi Gojka Perovića zaista su vješti. Bez obzira da li se neko sa njim slaže ili ne, nemoguće mu je osporiti retoričke sposobnosti, i on za sve političare ne samo da je otac, već je i “tata” rečeno u žargonu.
Njegov stav i govor ispred Cetinjskog manastira, i ta jedna rečenica koja odzvanja već danima: “Nema nama molitve bez njih, niti ima njima Crne Gore bez nas” treba sve da trgne. Da se zamislimo, urazumimo, oprostimo i konačno pomirimo. Da progledamo. To je jedna od najjačih rečenica izgovorena posljednjih godina u Crnoj Gori. Rečenica kakvu nećemo nažalost čuti iz usta naših političara.
Bonus video: