Već više decenija, konflikt između Izraelaca i Palestinaca je neriješen. Ni ratovi, napadi, ustanci, međunarodne inicijative, mirovni sporazumi ili redovno podsjećanje na rezolucije Ujedinjenih nacija nisu ništa supstancijalno promijenile. Nepovjerenje je veliko, spremnost na istorijske kompromise na obije stranama je ravna nuli.
Da jedan predsjednik SAD sa ubjedljivom mirovnopolitičkom vizijom iz Vašingtona dođe na bliskoistočnu pozornicu i signalizuje: nalazimo se u slijepoj ulici - pokušajmo sada sa novim idejama i krenimo novim putem! - to može biti samo impuls koji daje nade.
Doduše, Donald Tramp je predsjednik koji nije baš poznat po mirovnopolitičkim vizijama. Na Bliskom istoku nema novih ideja ni pokušaja rješenja. Naprotiv: njegov mirovni plan najavljen kao „dil stoljeća“ nije nikakav dil u smislu bolno postignutog kompromisa između ravnopravnih ugovornih partnera. To je pokušaj političkog diktata.
Plan vodi računa o bezbjednosnim interesima Izraela - uz neka simbolična ograničenja - pri čemu Palestinci nisu učestvovali u izradi plana prema kojem oni mogu biti samo - gubitnici. Oni su u opasnosti da izgube još područja koja je naselio ili okupirao Izrael, područja na koja pretenduju prema međunarodnom pravu.
Oni bi navodno trebalo da dobiju sopstvenu državu - ali bi ona morala da se podvrgne bezbjednosnim interesima Izraela i da bude kompletno demilitarizovana. Jerusalim bi - kao što je to Tramp još 2017. unilateralno utvrdio - da zauvijek ostane „nepodijeljen“ glavni grad Izraela. Istovremeno bi - takoreći za utjehu - neki djelovi (istok) grada trebalo da služe i kao „glavni grad“ Palestinaca.
Predsjednik je rekao da bi njegov plan mogao da bude „posljednja šansa“ za Palestince. Mogao je da kaže i: pristanite ili odbijte - ali drugu šansu od mene nećete dobiti! Tako nikada neće nastati dvije ravnopravne države. Ono što Tramp radi, jeste stvaranje jedne 1,5 države.
Takva politika je nemoralna i ponižavajuća jer se u konfliktu samo jačoj strani pomaže da dođe do svojih „prava“. Trampov „mirovni plan“ je opasan i zato što ostavlja Izraelu odriješene ruke da na toj osnovi anektiraju dalja palestinska područja.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu može samo da pozdravi ovaj dil, jer Vašington dugo nije nekom šefu izraelske vlade učinio veće ustupke. To mu pomaže u predizbornoj kampanji i skreće pažnju sa optužbi za korupciju sa kojima je suočen.
Na arapsko-muslimanskoj strani treba očekivati velike proteste. No, ekstremisti samo mogu da trljaju ruke, jer plan im daje izgovore za teror i nasilje. Sve to sigurno neće učiniti Bliski istok sigurnijim. A ni Izrael.
Bonus video:
