Preplavi me i stid i ponos kad se sjetim dana kad je čitava Podgorica tragala za dječakom Ognjenom. Prije svega, narod je istinski dao sve od sebe da pronađe dječaka, ljudi su se zavlačili u svaku ulicu i garažu, pećinu i rupu, ali isti taj narod je tokom potrage pokazao i drugo lice.
Ne treba zaboraviti da je bilo i jurišnika koji su krenuli na porodičnu kuću, jer su kao čuli da porodica krije dječaka kod sebe te da je dječak osiguran. Pare, to je mnogima na umu, ne može ništa da se dogodi a da neko ne pomisli da neko na drugoj strani trlja ruke. To je bilo sramno i taj domet parnoje i “dojave” ne treba zaboraviti. Na što je “narod” spreman. Kad kažem narod, ne mislim na kolektiv, već na pojedince koji su spremni iz svoje zluradosti da zapale masu, jednim vicem, jednim komentarom, pa bilo to u kafani ili na društvenim mrežama.
Postoji jedna izuzetna stranica na Facebook-u, pod nazivom “Parkiram ka’ kreten - Crna Gora”. Tu se može vidjeti efekat pozitivne dojave, kad ljudi ne denunciraju već pokažu lice naroda. Jednostavno, fotografijom tuđeg (ne)čina. Kako se parkiramo, takvi smo u svemu, pa i u panici kad naleti virus.
Za sad imamo “ludu sreću”, da nas zaobilazi. Nije samo sreća posrijedi, već i rukovođenje cijelom akcijom. Ipak se pokazalo da imamo nekih stručnih i odgovornih ljudi u Institutu za javno zdravlje. Makar da se pojave u emisijama, da na vrijeme upute ljude u ono što se događa i što se može desiti. To je mnogo značilo, isto koliko i mediji koji su shvatili ozbiljnost situacije i dali priliku da stručni ljudi iz zdravstva postanu jedine medijske zvijezde ovih dana.
Svima je jasno da nismo bogata zemlja, da vjerovatno nemamo dovoljno koznasvečegane, ali mogu dezinformacije više da nas koštaju od toga čega nemamo. Panika koja je navela ljude da jurnu u kupovinu nije nastala samo od Viber poruke. Nepovjerenje u zvanične informacije čini svoje, ali u ovo vrijeme ljudi treba da se drže sajta Instituta za javno zdravlje. Da ne vjeruju Viber porukama koje počinju sa: “Ovo je poruka od moje drugarice Nine koja živi u Milanu a njen suprug je ljekar i ima detaljne informacije...”. Dakle, kao što se po hljeb ide u pekaru, po informacije treba ići na sajt www.ijzcg.me
Takođe, ako neki lik objavi kako eto baš on ima informaciju o desetine zaraženih, a da ne ponudi izvor, u tom slučaju nije ni novinar, nije ni građanin, već običan profesionalni dizač panike. Ništa drugo.
Zato je važno osigurati mir i sebi i drugima, ne dizati tenzije i ne širiti paniku i neprovjerene vijesti. Držati se zvaničnih informacija. Šale niko nije zabranio sve dok nisu u službi širenja panike. Upalite RAI Uno, vidjećete kako se šale Italijani, ali svi uz hashtag da ostaju kod kuće #iorestacasa
Ako već ne možete da spriječite širenje virusa, možete makar da spriječite širenje panike.
Bonus video:
