Treba imati na umu da je Crna Gora i prije pojave prvog zaraženog čovjeka uvela posebne mjere zaštite od Covid19 virusa. Neko je pritisnuo dugme za akciju na vrijeme. Nismo kiksali ovoga puta. Ako na što treba da budemo ponosni, neka oprosti sva istorija i bitke, treba da smo ponosni što ovog puta smo uradili posao kako treba!
Nismo navikli na baš toliku odgovornost nadležnih, zato su mnogi prijatno iznenađeni ispravnim postupkom, zato se i čuju aplauzi u 20h sa terasa i prozora.
Dok se nisu pojavili ljudi iz Instituta za javno zdravlje, u žargonu riječ “stručnjak” zvučala je uvijek pežorativno, prezrivo. Sada, kad imamo ljude koji znaju što rade, koji su svojim znanjem i hrabrošću preduprijedili ko zna koliko problema i štete, sada se riječ “stručnjak” mora izgovarati sa poštovanjem.
Pogledajte kako se odnose članovi Vlade i ministri prema ljudima iz Instituta za javno zdravlje pa će vam biti sve jasno. S poštovanjem, naklonom, jer, u njihovim rukama je džojstik za rešavanje ove situacije, a njima ruke makar do sad nijednom nisu zadrhtale. Zato svi kojih će naravno biti, svi koji krenu da ih osude zbog nečeg ili prekore, neka pomisle kolike su plate ljudima u zdravstvu, kakav je njihov društveni status, a koliko odricanja i koliko prepreka su prešli da bi radili posao koji vole, da bi spašavali ljude.
Da li ih je malo, kakvi su im uslovi i koliko opreme nemaju ili imaju, to je tema kojoj svi treba da se posvete ali ne sad, nego kad sve ovo prođe. Sad, potrebno je bodriti te ljude, kako i koliko ko može. Makar aplauzom sa terasa, ili kakvim facebook postom, ili tišinom, i to je ok. Važno je da prije nego što se upecate na bilo kakvu neprovjerenu vijest sa društvenih mreža ili Vibera, odete na sajt Instituta za javno zdravlje www.ijzcg.me ili na njihov tviter nalog, i nećete ostati uskraćeni za bilo kakve informacije.
Ne folirajte sebe da ne možete bez prirode, otovrenog prostora i kafića. Ne može niko, ali ipak moraju baš svi! Može se sve! Shvatite ovo kao trening. Vježbajte psihu, bildujte mentalno, sredite stan do poslednjeg papira i čarape, čitajte, radite vježbe na terasi, snađite se. Jer, nije vrijeme za konformizam i kukanje za navikama koje nisu neophodne.
Sad makar imate vremena da pročitate sve knjige koje ste kupili a koje ne stižete da pročitate. Sreća pa je velikoj većini dostupan internet i e-knjige i filmovi. Sad smo na ispitu da pokažemo od kakvog smo materijala sačinjeni, možemo li da istrpimo koju nedelju sami sa sobom i svojim najbližima. Pa da vidimo jesmo li kvarljiva roba, jesmo li onakvi kakvi tvrdimo da su nam bili preci.
Pravo je vrijeme da stavite prst na čelo, jer sad se vidi da nisu heroji oni što su dilovali tone bijelog. Heroji su oni u bijelom, u bijelim mantilima ljudi, oni što ih familija ne gleda nedeljama dok se oni bore sa nevidljivim neprijateljem. Heroji su danas prije svega Senad Begić i Mugoša! Ali i Stevan Jovetić, sjajni Đorđije Pavićević, Savić pa i Pura je heroj. Svi dobri ljudi su danas važni i važno je da navijamo za njih!
Bonus video:
