Kasno zaspivam, još kasnije se budim - eminentan metod poznat većini ljudi u kućnoj izolaciji.
Elem, budim se uz glas šefa delegacije Evropske unije u Podgorici, Aiva Orava, da je EU donirala Crnoj Gori „paketić“ od pedeset miliona eura, od kojih su tri miliona hitno uplaćena za instant pomoć zdravstvenom sistemu. Ovaj raskalašni dar nikoga ne ostavi ravnodušnim, a pogotovo našeg premijera koji se zahvali EU na uvijek prisutnim evropskim vrijednostima a pogotovo, pazite sad, solidarnosti.
U trenutku kada korona virus svaki dan odnosi na hiljade života, bezuslovna i bespovratna solidarnost, saosjećanje i pomoć su nešto što je neophodno planeti. Pokušala sam da nađem vijesti o finansijskim ili medicinskim darovima EU svojim članicama i, neočekivano, to je bio poprilično težak posao. Sva sredstva koja trenutno stižu u Italiju i Španiju, dva epicentra zaraze na evropskom tlu, dolaze odasvud, samo ne iz pravca velelepne zajednice zemalja. Čini se da „evropske vrijednosti“ više baštine Kina, Kuba, Rusija i Južna Afrika koje nesebično šalju zalihe medicinske pomoći u državu u kojoj se u mrtvi konvojima odvoze na kremiranje.
Potresne slike kao da ne bole Brisel, a manje je bitno da li je Poljska stopirala ili ne pošiljku maski iz Kine, i kojim prečicama je ona stigla na unesrećenu „Čizmu“.
Pandemiju sigurno nismo očekivali, niti smo iz prve znali šta nas čeka. Čuli smo da je to taj neki virus iz Kine, bulaznili su i da neće stići do nas, pa su nam neki balkanski tigrovi savjetovali i da u šoping pođemo.
Onda taj virus iznenada stigne u Italiju, pa i u Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju, Makedoniju, Albaniju i konačno probije zadnju liniju odbrane - Crnu Goru.
Nije tajna da su zemlje zapadnog Balkana poslednji igrač između dvije vatre čuvenog geopolitičkog okršaja, pa je k’o grom iz vedra neba 50 miliončića kapnulo u ovo naše gorsko oko sa pedesetak registrovanih slučajeva, dok u Italiji i Španiji dnevno mre i po 700 ljudi...
Hijerarhije je uvijek bilo i uvijek će je biti, čak i kad hara ovakva viruščina. Virus ne bira žrtve, empatija je lično pitanje, a velike pomoći stvar krupnih politika. Slikovito, crnogorski, dok ljekari neadekvatno zaštićeni pregledaju ljude, đeca ministra zdravlja se zore najkvalitetnijim maskama.
Na malo širem, evropskom nivou, to je šutnja Unije dok se u Italiji i Španiji masovno umire. Ovo nije priča o euroskepticizmu, majčici Rusiji ili paranoji u vidu domaćih izdajnika, već o faktu da i u smrti moramo imati razlike.
Dok na prvoj liniji odbrane cijepaju čaršafe i završavaju u karantinu zbog neadekvatne zaštite, neumjesna je priča o političkom sukobljavanju i državnim neprijateljima. Utopijski ili ne, u doba kuge - pomoć se ne traži, već očekuje, bez izuzetka.
Autorka je studentkinja prve godine političkih nauka
Bonus video:
