Draga Jelisava, dok Tango to Evora svira, pišem pismo gdje god da si, jer su nam tipkovnice utihnule i nadam se da čuješ. Biće lično.
Za podsjećanje, priča je počela toplog proljećnog dana na fakultetu na predavanju o rodnom planiranju sa grupom jedinstvenih ljudi. Potom smo dijelile sobu jednom prilikom i do jutra razgovarale. Nastavile smo na ulicama Podgorice, kada smo pjevale Bella ciao, na početku građanskih protesta koje je vodio MANS. Transparenti, pjesma, ti, Ljupka i ja. Prije toga gorko piće. Zaključak razgovora - važno je suprostaviti se tridesetogodišnjem političkom bezumlju i profiterstvu. Važno je hodati uspravno uprkos svemu. Važno je pjevati i plesati, uprko svemu. Nema revolucije bez plesa. Saglasne sa Emom Goldman. Tako to radi stara garda - smijale smo se dok nas je neka mladost gledala i čudeći se negodovala. Nadahnjivalo je to druženje. Od tada povremeno na aktivističkim okupljanjima, predavanjima, diskusijama. Bila si podrška, predavačica, hodajuća prosvetiteljka. Držala si do toga da ANIMA stvara važne prostore za žene Crne Gore, a tvoja podrška organizaciji, a i nama lično, bila je dragocjena.
Kažeš, ti si prva generacija nakon rata. Rijetka zvjerčica, rijedak ljudski primjerak. Čovjek načela. Pitam kako do načela. Kažeš - porodica ko ima, onaj ko nema nađe na drugom mjestu. Čemu načela? Da se bude u centru i da se iz njega samostalno donose odluke. Naravno, budeš van centra, van kruga koji nigdje ne počinje i nigdje se ne završava - kažeš. Ali desi se da budeš i van centra. Ima naš narod rečenicu, opisuje stanje - biti van sebe, dodaješ. Treba gledati sebe kao dio fraktalne slike - cjelina sastavljena od komada čiji su djelići dio većeg mozaika. Doprinose cjelini, a opet mogu biti dio za sebe. Ali je veza solidarnosti među tim djelovima važna. Sagledavaj cjelinu - profesorski sigurno si znala reći. Usklađivanje ljudskih i prirodnih zakona. Kažeš - ne možeš pitati tvorca i razgovarati sa njim, ukoliko za to nemaš ozbiljan razlog. Dese se prilike koje utiču na tvoju odluku. Tada si van centra i to se mora izdržati, žene to znaju i umiju da prihvate. U krugu su, a imaju i u sebi krug. Nađu argumente.
Slušam tvoj glas, svaka rečenica proizilazi jedna iz druge, lagano, sistematično, jednostavno i razumjljivo. Jedinstvena drugarice.
Bila si zarazna demokratičnošću i političkom mudrošću. Prepoznavali su žene i muškarci koji se nisu zanimali politikom, tvoj drugačiji govor. Učio je da se politika razumije na jedan drugačiji način. Uvukla si ih u te zamršene ulice od kojih im se dizao stomak, spuštala klapna, i negiranje je prestajalo. Čuli su ljudski glas politike, sugestiju, predlog, odbranu, principijelne razloge, profesionalizam, pravednost. Odobravanje kasirke, prepoznavanje službenice u banci, oslovljavanjem Profesorice... pokazatelji, eho na tvoju intervenciju. Odmjereno, građanski, nenasilno, čak i politički protivnici trudili su se da sa pijeteom odgovore jer je zapravo na taj tvoj način bilo nemoguće odgovoriti cinizmom, ruganjem i arogancijom. Nema uzmicanja, potvrđujem. Kažeš tebi je jako mladoj bilo jasno da su postojale lijeve greške, crvena buržoazija. To je zametak ‘68. Kažeš učila od poznatog svijeta iz neposrednog okruženja... Studentska pobuna ‘68. Tvoj izbor da budeš sa svojim prijateljima i istomišljenicima, u indeks sa kojim se ulazilo na Univerzitet i u studentske krugove, ubilježene ocjene proizvedene odlukom da se žrtvuje odličan prosjek na fakultetu zato što je politički trenutak bio važan. Uočila si moguće, put u demokratizaciju politike, potencijal za promjenu, prostor oporavka i prelaz u građansko društvo.
Naposljetku, pozicija nezavisne poslanice, nije došla niotkud. I tada si cijenila cjelinu i pokazala da je neophodno zarad nas svih odlučiti se na taj korak. Svjesno i odgovorno.Treba imati takav lični i politički background aktivizma da bi se napravio takav izbor. A zapravo je bio logični dio onog kruga za koji si govorila da nigdje ne počinje i nigdje se ne završava.
Pjesnik kaže: „Kad umire čovjek zemlja postaje teža, i dublja za jednu ranu, crnja za jednu jamu i jedan zaključan kovčeg“. Uprkos tvom ozbiljnom dogovoru sa tvorcem, mislim kako si sada slobodna. Nema granice, nema prepreke, samo nebo i sloboda koja pripada krilima. Zemlji ostaje da bude nježnija sa tobom.
Pjesnik kaže: „Kad umire čovjek svijet bi morao stati i zadrhtati težinom tuge, dubinom bola...“ Da svijet je stao, dvostruko. Ovih dana ga korona zaustavlja sa brojkama smrti o kojima sam čitala samo u istorijskim knjigama. Korona je tvoje gradove, tvoj profesionalni prostor rada i radoznalosti, o kojim si brinula, predlagala bolja rješenja, pretvorila u pusta mjesta. Teško je sada tu silu prirode dovesti u vagu sa društvenim zakonom, a kažeš bez kontrole, može samo oprez. Kako ovo uskladiti. Ljudski. Svijet je stao, na vijest o tvojem odlasku. Moj svijet je stao. Vrtim se u centru, i izlazim iz centra. Ostao je tonski zapis iz više različitih susreta. Puno toga nismo, a bilo bi važno da smo snimale. Znam, vrijedno je znati da sam bila dio tvog načina na koji si vidjela svijet i ljude. Nadam se da smo ga izbliza i na daljinu dijelile iako je oko tebe uvijek bio veliki broj ljudi. Evo na vijest o tvom odlasku ljudi vade iz svih džepova duše po neku priču. Čak i sada ti polazi za rukom da taj pačvork ispuniš. Toliko priča sa tobom i o tebi. To je veliko. Nadam se da će biti značajno tvojoj porodici. Bila si dio svih naših porodica. Vjerujem u tvoj ispunjeni život. U toj situaciji i smrt ima drugačije lice. Tužna sam, ali žal je manje mračna i teška. Kao da kažeš - u svakoj prilici postoji mjesto za radost.
Pjesnik kaže: „Kad umre čovjek umre dio svijeta...“ Da, otišao je sa tobom onaj bolji dio, nadahnut, nepokolebljiv, pokretljiv, uporan, političan na ljudski način, blizak, siguran. Učinila si toliko toga da svijet bude bolji. Učinila si sve što si mogla. Ispunila si svoje obećanje i pošla na put. Nema neozbiljnih dogovora sa tvorcem kažeš. Bella ciao, drži nam fige.
Autorka je psihološkinja
Bonus video:
