Prije nekoliko dana, MMF je objavio revidirane prognoze rasta globalne ekonomije za 2020. godinu. Podaci nisu ohrabrujući: pad globalne ekonomije će iznosi 3%. Kada je riječ o Crnoj Gori, pad crnogorske ekonomije će iznositi ogromnih 9%, tri puta više od globalnog pada.

Naravno, u zvaničnim izjavama se ne priznaje teška ukupno socio-ekonomska situacija u zemlji, koja se u značajnoj mjeri pogoršala poslednjih godina. Po ustaljenoj šemi nekritičkog sagledavanja položaja običnog građanina, javnost se planski i sistematski bombarduje pažljivo pripremljenim poluinformacijama o rastu BDP-a, najbrže rastućoj ekonomiji i sličnim statističkim poluistinama. Zapravo, sistematsko oslanjanje na puke, suve i sirove brojke lišene bilo kakvog smislenog životnog i ekonomskog konteksta, stavilo je građane i privredu u drugi plan i omogućilo pojavu beskrajnog ponavljanja istih podataka sa različitih zvaničnih i nezvaničnih adresa.

Šira slika crnogorske ekonomije

Ukoliko uzmemo u obzir širu sliku crnogorske ekonomije i stavimo u kontekst krizu izazvane korona virusom, stvari stoje ovako: • Crnogorska privreda je slabo konkurentna što je prvenstveno uzrokovano skromnim izvozom i sistematskim urušavanjem proizvodnih i prerađivačkih kapaciteta. Crna Gora je prepoznata kao sirovinska baza iz koje se uvoze sirovine a koje se nakon sekundarne i/ili finalne obrade (proizvodi koji nose vece marže) vraćaju na se naše tržište po višestruko većim cijenama. • U svjetlu nove ekonomske krize, posebno brine podatak da je na kraju 2019. godine javni dug Crne Gore iznosio 78% BDP-a, što je višestruko uvećanje u odnosu na 2007. godinu. Zbog navedenog, Crna Gora ima suviše slab mehanizam ublažavanja uticaja krize na domaću ekonomiju koja je izuzetno osjetjiva na spoljne šokove koja se upravo dešavaju. • Uprkos povećanju javnog duga, stopa nezaposlenosti je značajno visoka - na kraju 2019. iznosi 16%. Paradoksalno i posebno zabrinjavajuće zvuči podatak da je na kraju 2007. godine stopa nezaposlenosti bila manja nego danas; iznosila je 12%. • Prioritetna dionica autoputa je najveći problem javnih finansija; može se napisati da je cijela Crna Gora talac ovog projekta. Aranžman za prioritetnu dionicu autoputa, čija nam prva rata uskoro dolazi na naplatu, imao je brojne strukturne nedostatke: ugovoren je u dolarima, ekonomski je potpuno neisplativ, nedovoljno transparentan, dogodilo se prekoračenje ugovorenih iznosa i rokova, van je sistema javnih nabavki, dok je njegov uticaj na životnu sredinu najbolje predstavio izvještaj misije UNESCO-a u kome se konstatuje da je rijeka Tara na nekim mjestima trajno devastirana. • Turizam generiše iznos ekvivalentan četvrtini crnogorskog BDP-a; godišnji prihodi od ove grane privrede iznose 1,1 milijardu eura. Ove godine će ti prihodi iznositi pasti za 90% ili za čak milijardu eura, što cijeli ekonomski sistem dovodi do ekstremnog naprezanja koji se bez novog masivnog eksternog zaduživanja teško može kontrolisati. • Na kraju marta, iznos blokiranih sredstava iznosio je ekstremno visokih 635 miliona eura, što čini čak 13% BDP-a. Preko 18.000 kompanija ima blokirane račune, što čini preko 60% ukupnog broja registrovanih kompanija u državi. Sa novom krizom, veliki broj ovih kompanija će ubrzano bankrotirati dok će se cunami nelikvidnosti intentzivno preliti na ostale subjekte u crnogorskom ekonomskom sistemu. • Platni bilans države, koji se godinama “peglao” kroz prilive od turizma, stranih direktnih investicija, izvoza i doznaka fizičkih lica iz inostranstva, će biti ozbiljno ugrožen. Prilivi su u značajnoj mjeri smanjeni, dok se odlivi rapidno ubrzavaju. Prema raspoloživim informacijama, prilivi ovih kategorija su u 2019. iznosili preko 2,2 milijarde eura, dok će u ovoj godini ovaj iznos biti mnogostruko niži. • Siva ekonomija i dalje predstavlja ogroman problem za javne finansije jer čini izmedju 30 i 35% BDP-a na godišnjem nivou (oko 1,5 milijardi eura). Iako se u poslednje vrijeme uočavaju napori koji su doveli boljoj naplati poreza, predstoji nam dug put do kanalisanja prihoda od poreza iz sive ekonomije u legalne tokove. Neformalna ekonomija donekle ima opravdanje kada se njeni akteri bore za puko preživljavanje, ali definitivno zabrinjava kada se izbjegavanje plaćanja poreza koristi za enormno bogaćenje pojedinaca. • Lična potrošnja domaćinstva čini čak 75% BDP-a i njegova je ključna komponenta. Usljed uticaja korona virusa koji je paralisao tokove novca, očekuje se značajan pad lične potrošnje, što će u kratkom roku dovesti do pada BDP-a ali i veće nezaposlenosti. Snažno oslanjanje na potrošnju kao generatora rast BDP-a jedan je od najvažnijih razloga zbog kojih je MMF najavio pad BDP-a Crne Gore od 9%, što iznosi čak 430 miliona eura. • Pokrivenost uvoza izvozom je konstantno niska i iznosi 16%, što je jedan od najgorih pokazatelja u svijetu. Ovo je direktna posljedica neoliberalnog pristupa ekonomiji koja nas uporno tjera od jačanja domaće proizvodnje, što se pokazuje kao strateški promašaj ove generacije. • Tvrdoglavo i uporno uvozimo ogromne količine prehrambenih proizvoda i pića koje u najvećem broju slučajeva možemo sami proizvoditi. Dok deficit u ovim kategorijama konstantno raste, državni agrobudžet biljezi konstantno uvećanje tokom poslednjih nekoliko godina, što jasno ukazuje ili na većinsko nenamjensko trošenje sredstava iz agrobudžeta ili na veliki broj promašenih investicija u poljoprivredne kapacitete. • Penzioni sistem biljezi konstantan deficit, koji ipak ima trend opadanja. Sa novom krizom, broj zaposlenih će se smanjiti i ovaj odnos će biti još nepovoljniji, što ugrožava održivost penzionog sistema na duži rok. • Kreditni rejting države se pogoršao i sada je nalazi u kategoriji špekulativnog duga, usljed čega ćemo naredna zaduživanja teže realizovati. Za očekivati je da kreditni rejting još više oslabi usljed krize izazvane korona virusom. Trošak kamata, koji je u 2019. godini iznosio preko 100 miliona eura, dodatno će se povećati pa će u državnoj kasi ostati manje novca za finansiranje nužnih tekućih izdataka. • Veliki dio privredne aktivnosti se obavlja kroz kompenzacije, čime se ugrožava likvidnost brojnih privrednih subjekata. U novim okolnostima usljed dodatno niže likvidnosti, kompenzacije će mnogim kompanijama u kratkom vremenu postati težak balast u poslovanju. • Intenzivirane su unutrašnje a naročito spoljašnje migracije (iseljavanje iz države) koje prijete da na duži rok poremete demografsku strukturu stanovništva. • Državna administracija je kvantitativno nabujala do te mjere da se kvalitetni ljudi koji vuku procese jednostavno gube u složenom lavirintu isprepletanih tuđih ličnih interesa. Enormno povećanje zaposlenosti u državnoj upravi za sobom vodi do povećanje tekuće potrošnje koja se finansirala od povećanja stope poreza i novog zaduživanja, čemu je sada došao kraj. • Mala Crna Gora ima velikih 24 lokalne samouprave od koji 17 pune svoje budžete iz Egalizacionog fonda, pa se postavlja upitnost njihovog finansiranja u vremenu u toku i nakon korona krize. • Godinama je Crna Gora trošila više nego što je prihodovala; deficit tekućeg budžeta je finansiran novim zaduživanjima, dok je suficit ukupnog budžeta postala teorijska misaona imenica. • Finansijski sistem je najjači dio ukupnog ekonomskog sistema Crne Gore. Najvažniji sistemski pokazatelj, adekvatnost kapitala banaka, iznosi 18% dok je zakonski minimum skoro dva puta manji, što znači da banke imaju značajnu kapitalnu rezervu za upravljanje krizom. Stoga, banke i IRF će biti ključan saveznik Vladi u suzbijaju krize izazvane korona virusom.

Neadekvatan odgovor države na krizu

Crna Gora je poodavno izgubila samostalnost u vođenju ekonomske politike. Teorijski modeli neoliberalnih fikcionara, koje smo slušali svih ovih godina, srušili su se kao kula od karata pod pritiskom realnog života. Neoliberali sada izgleda imaju novu filozofiju: strateško ćutanje i čekanje da sve ovo prođe, kako bi ponovo neobuzdano zajahali na megatrendovima prazne priče kojom se ipak ne mogu plaćati računi niti kontrolisati javne finansije. Naknadna brza i značajna prilagođavanja crnogorske ekonomije će biti neophodne jer svijet nakon korona virusa neće biti isti. Ukoliko se u kratkom roku slabo interveniše, kao što je sada slučaj (sredina je aprila, novca od države još uvijek nema ni na vidiku), neće ostati puno od privrede koja se može prilagoditi novoj stvarnosti i koja može ubrzati oporavak Crne Gore nakon obuzdavanja korona virusa. Kada se na sve gore navedeno aplicira faktor velike neizvijesnosti u pogledu dužine trajanja krize izazvane korona virusom, nadam se da je i laicima jasno je zbog čega su do sada donešene direktne mjere subvencije “teške” tridesetak miliona eura jednostavno mlake, kasne i nedovoljne da ublaže teške posljedice ekonomske havarije koja nas čeka u doglednoj budućnosti. Autor je izvršni direktor Fidelity consultinga