Crnogorska demokratija u proteklih par godina doživljava stagnaciju i opadanje, potpuno suprotno očekivanjima ogromne većine od 230.000 birača koji su 21. maja 2006. glasali za njenu nezavisnost. Čak je i popriličan broj onih koji su glasali za ostanak u zajednici sa Srbijom mislio da će se država razvijati na osnovama koje su Ustavom proklamovane - ravnopravnosti, socijalnoj pravdi, demokratskim standardima.
Danas skoro da nećete naći iskrenog suverenistu koji će reći da je ovo država za koju se borio. Jer je ona postala sve više posjed jedne familije, područje anticivilizacijskog i nazadnog ponašanja u svim segmentima, a sve manje “primjer na Balkanu”, “mediteranski tigar” ili “svjetski lider u evropskim integracijama”, kako je navodila mlada portparolka bivšeg premijera. Ono malo institucija koje smo s mukom gradili danas se ili gaze zbog neposlušnosti (Savjet RTCG i Savjet AEM) ili koriste za obračun za protivnicima vlasti (Agencija za sprečavanje korupcije).
Sudsko-tužilačka grana vlasti umjesto da ponudi zaštitu svim građanima države, često je instrumentalizovana u svrhu zaštite onih koji imaju moć, političku ili ekonomsku. Pri tome i kada dođe do presuda za tzv. “krupni kriminal”, kao u slučaju Marovića, one postaju ruglo prava i pravde zbog nemoći države da ih izvrši. Nemoći ili nemanja želje, prije će biti ova druga varijanta, pa tako i pored “najboljih odnosa sa Srbijom” neko ko je osuđen za pronevjeru 100.000.000 eura državnog novca i dalje nije dostupan državnim organima naše zemlje.
Ili razmislite da li se, recimo u SAD može desiti da neko, poput sadašnjeg rukovodstva Skupštine, kaže da ih ne zanima odluka suda o nekom pitanju i da je neće ispuniti. Ukoliko znamo da je Trampove odluke obarao savezni sudija sa Havaja, jasno je u kom pravcu ide naša trenutna vlast. Da ne pričamo da svako ko je prošao pored Pravnog fakulteta zna da su Ustavom tri grane vlasti - zakonodavna, sudska i izvršna - odvojene i nezavisne u svom djelovanju. Nego, kad se karijera gradi brojanjem sigurnih glasova po selima u Kolašinu, onda je jedini sud koji se priznaje kao mjerodavan - "Sud Partije”.
Parlament je pod novom upravom sveden na protočni bojler za zakone koje predloži Vlada, sa skoro nepostojećom autonomijom u djelovanju. Podatak da je samo jedan zakon vraćen, i to onaj o Njegošu zbog pritiska Bošnjačke stranke, dovoljno govori o tome koliko su se poslanici vlasti miješali u svoj posao. Kad prije godinu dana budžet od 2 milijarde eura donesete poslije 40 minuta rasprave na plenumu, onda znate da je uloga Skupštine sa ovom većinom jednaka onoj koju ima u Turkmenistanu ili Čadu.
Za razliku od vremena kada je parlament vodio Ranko Krivokapić i tadašnje rukovodstvo, koje je uključivalo i predstavnike DPS ali i DF, kada je u parlamentu organizovano desetine kontrolnih i konsultativnih saslušanja, otvarane parlamentarne istrage, formirane komisije za ispitavanje rada državne uprave, a parlament bio navođen kao najotvorenija državna institucija, danas su jedine informacije koje stižu iz njega vezane za incidente koje proizvode dva suprostavljena tabora koja drže Crnu Goru u svojevrsnoj pat poziciji. I priče o platama i troškovima, da li je neko potrošio 82 eura računa za mobilni ili 43, dok se istovremeno donose zakoni koji, recimo, koštaju građane 60.000.000, ili preko 300 eura ove godine po zaposlenom. Pa se tih 300 eura, koje će svako od nas ko ima sreću da radi platiti kroz veće poreze ove godine, maskiraju pričom o par desetina eura računa za telefon ili 40 litara goriva koje neko potroši mjesečno. Skupština po mjeri takvih bi bila najjeftinija ukoliko bi se zatvorila i onda su njeni troškovi svedeni na 0 eura, ali bi građani umjesto dodatnih 300 eura ove godine platili 600 ili 6.000, jer je nebo granica za pohlepu.
O radu bilo koje instistucije koja nije pod kontrolom DPS-a i partija koja ga podržavaju je suvišno pričati. Ako Ljekarska komora treba da organizuje dvije skupštine u godinu dana zato što rezultat nije po volji ministra zdravlja ili ako se smijeni direktorica najvećeg vrtića u zemlji zbog “nedostatka” podesne partijske knjižice - o kakvoj ravnopravnosti treba da govorimo?
Građani Crne Gore nijesu navikli da žive luksuzno ili iznadprosječno. Oni koji su vezali sudbinu za ovaj prelijepi prostor očekuju vrlo malo - pravdu i pristojan posao. Na žalost postojeća vlast pokazuje da ne umije odgovoriti konkretnim rješenjima ni na jedno pitanje. Da umije, zapošljavala bi se sva đeca u Crnoj Gori, dok sada sinovi par ljudi na vrhu dobijaju milione eura za prozivodnju struje na našoj zemlju, od protoka vode na našim rijekama. Ne bi se kumovima i drugarima davale najbolje lokacije da prave eksluzivne turističke sadržaje i prihoduju milione od naših plaža i našeg mora. Ne bi braća naplaćivala milione za “izgubljenu dobit” zbog nečije greške ili namjere. Imali bi ista prava i za zapošljavanje, i za biznis i za napredovanje u javnoj službi na osnovu sposobnosti a ne podobnosti.
Izlaz postoji, nije lak ni jednostavan jer ne postoji čarobni štapić. Ali je izvodljiv. Vlasti u Kolašinu, Plavu, Kotoru i Budvi prihoduju desetine miliona više a troše milione eura manje za svega par godina opozicionog upravljanja tim gradovima. Generalno su puno uspješnije, i pored svih opstrukcija od strane državne DPS vlasti. I ono što je suština, pokazuju da se politika može voditi i u interesu građana i uz pošteno korišćenja novca od njihovog poreza.
Za one koji ovu zemlju doživljaju onako kao i ja, kao jedinu domovinu, evo i podatka o odnosu tih vlasti prema simbolima. Tek po dolasku SDP-a i opozicione koalicije na vlast u Kolašin ulice tog grada okićene su crnogorskim barjacima za Dan nezavisnosti. Prije toga, za vrijeme vlasti DPS-a i satelita im to od 2006. do 2014. nije padalo na pamet. Morali su da prodaju “neku zemlju”.
Zbog toga je bitno da i na državnom nivou dođe do promjena koje će biti usmjerena na povećanje kvaliteta života svih građana, veću javnost trošenja novca, izgradnju nezavisnih institucija, obračun sa tajkunima i poštenu priliku za sve privrednike u zemlji. Za izgradnju domovine po mjeri svakog građanina. U Socijaldemokratskoj partiji ima i ideja i ljudi koji će ih sprovesti u djelo kako bi ova zemlja bila sve ono što su istinski suverenisti sanjali tokom borbe za njenu nezavisnost. Znamo i kako da zadžimo u njoj i sve one koji su mislili da će nam biti bolje u državnoj zajednici, jer Crnu Goru možemo graditi samo kao zajedničku kuću svih njenih građana, bez obzira na njihovu pripadnost bilo kojem kolektivitetu.
Crna Gora može veoma brzo dostići prosječni nivo razvoja zemalja EU, ukoliko bude imala dobru i kvalitetnu vlast. Spremni smo da preuzmemo dio odgovornosti na tom putu i kao partija i svako od nas pojedinačno. Čistih ruku, bez optužbi za kriminal ili korupciju i poslje 18 godina učestovanja u vlasti, što je rijedak slučaj, ne samo u ovom regionu.
Spremni smo i da ispravimo greške kojih je bilo za vrijeme dok smo učestovali u vršenju vlasti. Praviće ih sigurno i ta nova, građanska vlast, ali ne iz želje da malom broju ljudi obezbijedi milione eura, kao što to radi današnja. Nova, građanima posvećena, vlast će uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju i prije roka koji je postavljen tek za 7 godina, jer ćemo reformisati državnu upravu, naplatiti poreze tajkunima, uhvatiti se u koštac sa problemima ekologije, sive ekonomije ili organizovanog kriminala. Da je sve moguće kad se želi, pokazuju naši drugovi iz Socijaldemokratskog saveza Makedonije koji rješavaju decenijske probleme u samo pola godine od preuzimanja odgovornosti - od pitanja imena sa Grčkom do povećanja plata ili uvođenja garantovane penzije sa sve starije od 62 godine.
Zbog toga nam je potrebna vaša podrška da zajedno stvaramo naprednu i snažnu državanu - državu pravde i pristojnog posla.
Autor je portparol i član Predsjedništva SDP
Bonus video:
