Dokazi su tu. Predsjedništvo Donalda Trampa oslabilo je meku moć Amerike. Tokom nedavne ankete Gallupa, sprovedene u 134 zemlje, svega 30% ispitanika izjasnilo se pozitivno o SAD pod rukovodstvom D. Trampa. To je pad za skoro 20 procenata u odnosu na mandat Baraka Obame. Istraživački centar Pew došao je do zaključka da se Kina - s njenim rejtingom podrške 30% - praktično izjednačila sa SAD. A u britanskom rejtingu “Meka moć 30” (The Soft Power 30) Amerika je sa prvog mjesta u 2016. godini, prošle godine pala na - treće.
Oni koji brane Trampa kažu da je meka sila nevažna. Direktor budžetske uprave u Bijeloj kući Mik Malveni proglasio je “budžet mekom silom”, skresavši finansiranje Stejt departmenta i Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) za 30%. Za one koji djeluju pod motom “Amerika prije svega”, sve što misli ostatak svijeta ima dugostepeno značenje. Da li su u pravu?
Meka sila oslanja se na privlačnost, a ne na prinudu ili novac. Ona pridobija ljude, a ne prinuđava ih. U svakodnevnom životu mudri roditelji shvataju da će njihov uticaj na djecu biti značajniji i duži ako im oni sami budu model ispravnih etičkih vrijednosti i ako se ne budu uzdali samo u kazne, novac ili prijetnje da ćete im uzeti ključ od auta.
Politički lideri već odavno shvataju korist od vlasti nastale zahvaljujući mogućnosti da se određuju agende ili okviri debata. Ako mogu da dođem do toga da vi hoćete da učinite to što ja hoću, onda ja ne moram da vas tjeram da radite ono što ne želite. Ako SAD budu personifikovale principe za kojima se mogu povesti ostale zemlje, onda Amerika može uštedjeti na bičevima i medenjacima. Dopunjavajući tvrdu moć, sila privlačnosti pretvara se u moćni multiplikator.
Meka sila zemlje formira se, prije svega, na račun tri izvora: njene kulture (ako je ona privlačna za druge); njenih političkih principa, na primjer - demokratija i ljudska prava (ako ona živi u skladu s tim principima); njene politike (ako se ona doživljava kao legitimna jer je odlikuje određena skromnost i shvatanje interesa oslatih). To kako se vlada ponaša unutar zemlje (na primjer, štiti slobodne medije), u međunarodnim institucijama (uvažava druge i principe multilaterizma), u spoljnoj politici (pomaže razvoj i štiti ljudska prava), može uticati na druge zemlje kroz davanje primjera. I u svim tim sferama Tramp podriva privlačnost američke politike.
Na sreću, Amerika nije samo Tramp i njegova vlada. Za razliku od tvrdih sredstava sile (npr. oružane snage), mnogi resursi meke sile odvojeni su od države i samo ponekad reaguju na ciljeve koje im ona postavlja. U liberalnom društvu vlada ne može da kontroliše kulturu. Osim toga, odsustvo zvanične kulturne politike već samo po sebi može biti vrlo privlačno. Holivudski filmovi, kakav je npr. “Tajni dosije” (“The Post”) koji prikazuje nezavisnost žena i slobodu štampe, u stanju su da privuku druge. Njih, takođe, može privući dobrotvorna djelatnost američkih fondova ili korist koju donosi sloboda istraživanja na američkim univerzitetima.
U realnosti, kompanije, univerziteti, fondovi, crkve i druge nevladine organizacije stvaraju sopstvenu meku silu koja može ojačati zvanične spoljnopolitičke ciljeve ili im biti suprotna. Uloga svih tih privatnih izvora meke moći će se, najvjerovatnije, povećavati u globalnoj informacionoj eri. Samim tim, vlade imaju sve više razloga da se trude da njihove sopstvene akcije i odluke uvećavaju i učvršćuju meku silu, a ne da je slabe ili rasipaju.
Unutrašnja ili spoljna politika koja izgleda licemjerno, nekulturno, ravnodušno za mišljenje drugih ili je zasnovana na egoističnom konceptu nacionalnih interesa, može oslabiti meku silu. Na primjer, oštar pad popularnosti SAD u anketama nakon upada u Irak 2003. godine posljedica je reakcija na administraciju Buša i njenu politiku, a ne na SAD u cjelini.
Rat u Iraku nije ni izbliza bila prva odluka vlade zbog koje je opala popularnost SAD. Mnogi ljudi u čitavom svijetu su 1970-ih godina istupali protiv američkog rata u Vijetnamu, a na rejting podrške Americi u svijetu odražavala se nepopularnost njene politike. Kada se politika promijenila, a sjećanja o ratu počela da blijede, SAD su obnovile začajan dio meke moći koju su ranije izgubile. Nakon rata u Iraku SAD su uspjele i da se dobrim dijelom u tom smislu vrate u većinu regiona svijeta (iako u manjoj mjeri na Bliskom istoku).
Istina, skeptici mogu tvrditi da uzleti i padovi američke meke moći nemaju neki poseban značaj zato što zemlje međusobno sarađuju iz egoističnih razloga. Ali u toj se argumentaciji iz vida ispušta jedan važan momenat: saradnja uvijek ima različit stepen i on se određuje nivoom privlačnosti ili odbojnosti. Osim toga, uticaj meke sile zemlje širi se i na nedržavne igrače. Na primjer, ona može pomoći ili spriječiti popunjavanje redova terorističkih organizacija. U informacionoj eri uspjeh ne zavisi samo od toga čije oružje pobjeđuje već i od toga čije riječi pobjeđuju.
Jedan od najvećih izvora američke meke moći je transparentnost njenih demokratskih procesa. Čak i kada pogrešna politika snižava njenu privlačnost, sposobnost Amerike da bude samokritična i da koriguje sopstvene greške čini je dopadljivom za druge zemlje na dubljem niovu. Kada su demostranti u inostranstvu marširali protiv rata u Vijetnamu, oni su često pjevali pjesmu “We Shall Overcome”, himnu američkog pokreta za građanska prava.
Praktično nema sumnje da će Amerika sve to prevazići. Sudeći po iskustvu iz prošlosti, postoji osnov da SAD nakon Trampa obnovi svoju meku moć.
Autor je profesr na Univerzitu Harvard i predsjednik Nacionalnog obavještajnog savjeta SAD; bio je pomoćnik američkog sekretara za odbranu
Copyright: Project Syndicate, 2018.
Bonus video:
